Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Krajem četrdesetih godina Karadžićeva pobeda je potpuna, mlađi naraštaj se okreće k njemu, i romantizam kao škola javlja se u srpskoj književnosti.
Nije se potpuno ispunila želja Karadžićeva da narodski, prostonarodni jezik postane književni. Uzet je za književni jezik narodni jezik, ali sa znatnim pozajmicama
« Tu zbirku prevela je na nemački Karadžićeva kći Vilhelmina, i, sa naročitim predgovorom Jakova Grima, izdala u Beču 1845.
1849. izišla je u Beču Karadžićeva knjiga Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona, u kojoj ima i etnografskog materijala.
(Karadžićeva polemika, rasturena u brošurama, časopisima i listovima, u novije vreme prikupljena je. U državnom izdanju počeli su izla
Polemika Jovana Hadžića bila je poslednji trzaj stare škole; prevod Novog zavjeta bio je poslednja reč Karadžićeva. On je osećao da stariji naraštaj, vaspitan u starim idejama, ne može privoleti na svoju stranu, i svu svoju nadu, u
Poslednje prepone su padale, novi naraštaji su pridolazili i prihvatali njegove ideje. I Karadžićeva ideja uglavnom je pobedila: taj jezik je ostao književni jezik Srba i Hrvata, sa ogradom da se nije ostalo na sirovom
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
i 1815. godine. I najzad, Karadžićeva azbuka i njegov pravopis bili su očigledno nadmoćni nad zatečenom baštinom (i danas Karadžićev grafijski sistem spada
U jednom pogledu Karadžićeva pobeda ostala je nepotpuna. Srbija i Vojvodina, sa čvrsto ukorenjenom književnom tradicijom, nisu se pokazale spremne da