Upotreba reči klatilo u književnim delima


Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- rekoh. - Moraćemo da pričekamo! - učini mi se da Greta klimnu glavom, pa se ispružih na leđa. Sunce se klatilo na nebu kao ogromna zlatna riba. Setih se Rašidine kose, a onda majke. Sinoć je bila izbezumljena.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Moguće, moguće... Ali psi nisu lajali, a planina je jezovito ćutala. A zvono se i dalje jogunasto klatilo, i ja otvorih oči. Zvoni... zvoni... drhtavo i tužno, odnekud iz daljine, iz doline, iz nekog sela, sa neke crkve.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I ustajući pogledam u ogledalo. Tamo, u tom ogledalu, isprskanom milionima sitnih crnih pega klatilo se nešto u magli, zacrvenelo, tršavo, tupo.

Pogledao oko sebe ili u ogledalo, svejedno: svud se ugibalo, talasalo, klatilo, kovitlalo. Kao da sam nasred okeana i da jašim dasku.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nikad se nije razdvajao od njega, raspeće ga je stalno kuckalo po prsima, klatilo se obešeno o tanku oputu oko vrata. Artemije Po ovoj žezi, sada, Lauševi konjanici leže kraj kakve rečice, mutne od

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti