Upotreba reči kobnim u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Ali zaman muke: Na raskršću svakom uvek sam se sreo S kažiprstom kobnim nevidljive ruke. Htedoh u svom srcu da glas sebe čujem, A ja čuh u sluhu glas ko zna od kuda...

Petković, Vladislav Dis - PESME

crnih slugu i skupih ćirica — Drhti pred protestom što vek ovaj nosi, Svet savesti gluve iskrivio lica Pred pitanjem kobnim:“ Šta ćeš ovde? Ko si?” “Šta ćeš ovde, ko si, uzdanico smrada, Gomilo bakšiša i kolevko blata!

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Razmišljanja samo o korisnosti ne mogu da pretegnu veću dobit za civilizaciju. Suočeni smo sa kobnim problemima koji ne mogu da se reše obezbeđivanjem materijalne egzistencije, ma kako ona bila obilna.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

je, dakle, i u potaji posmatrala gazda-Marka sve dok nije zamakao u svoj „donji kraj ”' , u koji će i ona uskoro sa kobnim znamenjem sići, ali to još ne zna, premda je uznemirena.

Šantić, Aleksa - PESME

U meni gori jedna sveta vatra, I moje srce sve grli i ljubi... Snagu mi duše nikada ne satra Zamahom kobnim života bič grubi. Gord sam i sretan što se vazda mogu Uzdići vječnoj ljepoti i Bogu, I božjeg srca biti jedan deo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti