Upotreba reči konkretnoga u književnim delima


Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

se, barem da naslutimo kako bi izgledao jedan iznutra sačinjen opis balkanske kulture, koji je po pravilu neodvojiv od konkretnoga ljudskog opažanja i doživljavanja. U tome je uloga književnosti, i umetnosti uopšte, u stvari neprocenjiva.

Reči tek potom dolaze. Ali sa dolaskom reči i započinje pravi tvorački čin, muka i radost konkretnoga verbalnog otelotvorenja: reči jesu i nisu „ton“ i „zvuk“, one prihvataju „kompoziciju“ i istovremeno joj se opiru.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

govornikova) u pripovednom su tekstu već po prirodi stvari vezane za imaginiranu konkretnu govornu situaciju i za konkretnoga junaka-govornika.

Ali, na osnovu prikaza prostornih odnosa, na osnovu konkretnoga njihovog opažanja sadržanog u imenovanju „ona dva” i „ova druga dva suprotna”, sa sigurnošću možemo rekonstruisati kako

Jer je zamenica čist upućivač, bez konkretnoga (predmetnog) značenja, bez implikovanja ma kakvih određenih svojstava, koja za jovču samog njegova žudnja zapravo i nema.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti