Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Ružina kuća iskrsava s jedinom prethodnom opomenom, s lavežom pasa, sasvim iznenada iza šumarka, hajdučki ukopana u kosinu brega, poluskrivena visokom travom i kamenim ogradama. Ukućani ih ljube u usta i iznose pred kuću težak slavski sto.
Oborio je grubo na haubu. Nina pokuša da se uspravi, ali joj u tom trenutku puče potpetica. Vrati je na kosinu metala odlučan pokret dlanom, koji je jednostavno pribi za »dijanu«. Ova se blago zaljulja.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Aćim ga ponovo zove, čuje: glas mu je blag, ne ljuti se, ne veruje da se otac ne ljuti, ide k njemu suljajući se niz meku kosinu očevog „dođi, Đorđe“, i seda pored njega na prag stare kuće. Ne gleda u oca. Ćute.