Upotreba reči koče u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Lice mu beše žuto kao vosak. Popa zastade... Oči bolesnikove gledahu ga netrenimice... Popi se učini da se koče i ustaklaisavaju. Baci pogled na grudi koje se jedva dizahu. On priđe bliže i smotri kako donja usna modri i pada...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Otpočeo je bio težak silazak u Poljsku. Uz veliku viku, i stenjanje, njegovi ljudi morali su, svaki čas, da koče kola uz nizbrdicu, pa je i sam Isakovič odjahao.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Tresla se od jeze i osećala je kako je, s nogu, obuzima ledena zima. Osetivši sve prste na nozi kako joj se koče, ona ipak nije mogla da nogu pokrene, a želeći da se digne i pobegne, ona oseti kako se, naprotiv, sve više u jastuke

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

« Čitav prizor počinje da se stapa u svetlosnu vrtešku. Od neprestanog osmeha koče se vilice. Njih dve uranjaju u plavi pliš i diskretno osvetljenje svečane sale »Belvija«.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

IV Pet pilića i, još više, San i java hrabrog Koče, uznemirili su i obogatili ritmičku strukturu uobičajenih, uglavnom kratkih stihova dečje poezije.

V San i java hrabrog Koče najmirnija je, najuređenija Vučova dečja poema. Petlići su rastrzani, pomalo i sami uzbuđeni zbog prodora koji vrše.

Radosni spojevi pojmova i reči, polet Petlića i razigranost Koče, kao da su se izgubili. Ostala je tehnika poeme za decu, izvestan ukus za brzo smenjivanje situacija i anegdota.

Borba nezdravog stanja u društvu nameće protiv iz same potrebe da čovek čistije diše. — U drugoj, San i java hrabrog Koče, slavi se sklonost ka pustolovinama, što je, takođe, oblik otelovljenja slobode.

Iznenada, na podijumu, obuzima je ludi strah, ruke joj se koče, a publika joj se pričinjava kao stoglava aždaja. U trenutku potpunog izbezumljenja pogled joj se slučajno zaustavlja na

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Jedino ozbiljno bjehu „puške! duge put nebesa što se koče“, puške, vjerne druge Crnogoraca (a u ono doba i Primoraca). Neko iz naroda povika: „Ta otvarajte zaboga.

Krakov, Stanislav - KRILA

Postaju sve češći, jači. Bujica i njih nosi niz padine sa sobom, ali je oni koče, ustavljaju. Glasovi su očajni, odlučni. A odlučnost deluje na slabe. Izdvajaju se senke, koje neodlučno staju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti