Upotreba reči krsti u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

A jošt ako je učen a zao, stroptivonaravan, pakostan, lukav i zloban, onda se uprav krsti od njega i „gospodi pomiluj” viči, zašto je takovi s namjerenijem i sa znanjem zao, a ko je na ovi način zao, podaj mu

Ko god veli da dobro veruje, a vidiš ga da zlo dela, krsti ga se; taki i s bogom laže, nekamoli neće s ljudma. Ko razumno, pošteno i pravedno živi, on taman veruje kako

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

dolazila pet popova, no nismo delili, nego naši nurijaši od nas pet koga prvog nađu, zovu ga, te čita molitvu ili krsti i proče; i svaki popa neće reći: „Nije to moja nurija, neću da te venčam, ili molitvu čitam” — nego svaki svrši za što

Dučić, Jovan - PESME

Orli od bisera leže po tvom skutu, Krsti po stiharu, i safiri vratom; Mirise Istoka ostavljaš po putu; Tvoga konja vode potkovana zlatom.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Mi potrčasmo njoj pod ikonu i svi klekosmo, a Đokica klekao pred majku, okrenuo se licem njoj, krsti se i, siroče, čita naglas onu polovinu Očenaša što je već bio naučio.

Onda se opet krsti i ljubi mater u ruku, pa opet gleda u nju. Iz njenih očiju teku dva mlaza suza. One behu upravljene na sveca i na nebo.

Pop se triput poljubi s njime. Onda poniješe dijete u crkvu, i ona se napuni naroda Tako se dijete krsti, i nadjenuše mu ime Marija. Kad ga opet vratiše u kuću, Mićo iznese ponovo rakiju. Prvu čašu dade kumu Ninku.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Gospodin popa ode u crkvu da krsti, a posle krštenja ide kući detinjoj, gde ga poziva otac na ručak. Na vratima ga dočekuje Neca gologlav i malo postiđen,

« Ponekad se gospodin popa pomalo, boga mi, i začudi kad mu tako dođe Arkadija crkvenjak pa ga pozove da krsti. — Za koga ono reče? — zapita neki put gospodin popa crkvenjaka.

se, pa, kako je bila malo nagluva, odmah se setila da to zvoni na večernje, pa odmah ostavi rad i stade i sama da se krsti šapćući: »O, bože, oprosti mene grešnu!

A gđa Sida se samo krsti iza one rupe od čvora na kapiji, krsti se i čudi i veli: »O, časni te, devojko!« Gđa Sida nije mogla to da trpi,

A gđa Sida se samo krsti iza one rupe od čvora na kapiji, krsti se i čudi i veli: »O, časni te, devojko!« Gđa Sida nije mogla to da trpi, smetalo joj je, upravo kvarilo njen

ne mora zbog toga baš tako! — čudi se gđa Soka. — Ta i dosad je bilo proševine! Ju, bože, — čudi se i krsti gđa Soka, — ta to baš k’o neki paori! — E, al’ pripoveda mi gđa nataroševica...

Kad ga uze na kola, prekrsti se još jedared onako mahinalno, videći gđu Sidu kako se krsti na vratima, pa se krenu pop-Ćirinoj kući i stade pred kapiju.

O, časni te, ženo! — krsti se gđa Persa. — Kakva je to samo pasija: tumarati tako brez nužde po blatu! E, ovo ti je baš prava kaštiga božija za

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

On, odjednom kao da se otrezni, skoči. Svi opet još u veći smeh. A on preplašen, briznu u plač i poče da metaniše, krsti se, muca: „Sveta Petka, Sveta Petka crkvu gradi Gospode pomiluj, Gospode sažaluj!“ Oni još u veći smeh.

Afrika

ima mojih stvari, on, iako predlažem da pola odbacim, skida bar trećinu paprika, a onda seda kraj mene i šofera, krsti se nekoliko puta i daje znak za polazak. Prelazimo beskrajnu savanu, uvek istu iako često živopisnu.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

A „Amin“ frlji, zatim, nekud, daleko iza leđa. Tako se krsti Mikailo Vani. Pavle onda pokuša da uđe, prevarom, u taj lazaret, pomoću Agagijanijana, Kopšinog dragomana.

Sirota Ana, kad to ču, odskoči i ciknu. A kad Varvara zaplaka, Ana poče i sama da opet plače i da se krsti. Prema jednom aktu karaulnog oficira u Temišvaru, rosijski kapetan Pavel Isakovič bio je primljen, kod Engelshofena, u

I Ana, kad joj je to prvi put pričao – docnije, u Rosiji – počela je da se krsti. Pavle je, međutim, tvrdio da je to sve doživeo – doživeo – u Tokaju.

Cela je familija Isakovič počela da se krsti, kad bi Pavle, katkad, u njihovom društvu, sedeo, ćutke, kao da nešto, izdaleka, sluša, pa se osmehivao, kao lud na

Počela je pri tom i da suzi. Đurđe onda poče da se krsti. Nije mogao da zamisli da bi njegov brak, koji je tako lepo trajao pet godina, u ljubavi, mogao da se pomuti nekom

Teodosije - ŽITIJA

oblasti crkvenoj posvećuje episkope i popove i đakone, da rešava i vezuje krivice ljudskih sagrešenja, i da sve uči i krsti u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. I kao i mene, i njega svi da slušate, u Hristu pravoslavni hrišćani!

I opet: „Propovedajte jevanđelje svakom stvorenju. Ko uzveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne uzveruje i ne krsti se, biće osuđen“.

I opet: „Propovedajte jevanđelje svakom stvorenju. Ko uzveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne uzveruje i ne krsti se, biće osuđen“.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Šamika se zarumeni, — nadao se tome. Gospodar Sofra je neoboriv pravoslavljanin. — Neću na dve fele da se u kući krsti. — Može se i tome pomoći. — Kako? — Da pređe na našu veru. — Onda je sasvim drugo. Šamika lakše odane.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

“¹⁸ Pri porođaju, porodilja u Homolju se krsti i govori: „Otvori Bože!“, a babica ovim rečima doziva dete: „Ajd, izlazi, spremila ti baba tanku košuljicu, crvene

Dok se ne krsti, dete je u vlasti htonskih sila, ono je „nečisto“. Zato se nekršteno dete kao „pogano“ ne ljubi. U vreme dok je

U normalnim slučajevima uobičajeno je da se dete krsti posle tri, negde sedam ili posle deset dana od rođenja.⁴⁷ Kada će se dete krstiti često zavisi i od dana kada mu

dete rodi uoči posta, onda se sačeka da dođe mrsak, pa ga tek tada krste, jer se veruje da ako se dete rodi u mrsak, a krsti se u vreme posta, onda ono neće dugo živeti.

Dete se, po pravilu, krsti u crkvi, a retko, ako je bolesno, krsti se kod kuće. Obred krštenja može se obaviti i pod zapisom.

Dete se, po pravilu, krsti u crkvi, a retko, ako je bolesno, krsti se kod kuće. Obred krštenja može se obaviti i pod zapisom.⁵⁵ U obredu krštenja, pored deteta, glavni učesnik je kum.

⁵⁵ U obredu krštenja, pored deteta, glavni učesnik je kum. On je najčešće muškarac i venčani kum roditelja čije dete krsti. Kum se ne menja, osim u slučaju kada se deca ne drže.

⁷³ Dete se krsti pre podne, a u podne se pravi svečani ručak. Na ručak se zovu kum, najbliži srodnici, susedi, a negde i pop koji je

Pod odrednicom „čovjek“ u Srpskom rječniku Vuk beleži narodno shvatanje: „Ne može biti čovjek, dokle ga žena ne krsti (tj. dok se ne oženi).“ (Vuk Vrčević, takođe, ukazuje da je tek činom ženidbe momak stekao pravo na naziv „čoveka“.

6310) Nasleđe i sredina — Ako će kurjače i među ljudima odrasti, opet će kurjak biti. (LMS, 1858, knj. 98, bs. 8) — Krsti vuka, a vuk u goru. (Vuk, br. 2714) — Vuk dlaku mijenja, ali ćudi nikada. (Vuk, br. 648) — Rđa se za zlato ne prima.

ne zanemarujući značaj sredinskih, osobito porodičnih uticaja, da ipak pretežniji, odlučniji uticaj pripiše nasleđu („Krsti vuka, a vuk u goru“; „Rđa se za zlato ne prima“).

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

Kad ima da se krsti kći sebarke, neka pevaju kosovi i konopljarke, neka sunce gori u četinaru, neka joj paučice pokrivač udese, a zvezda

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

« A tetka iziđe iz kuće na dvorište, gleda me kako stojim usred đubreta i mirišem, pa se krsti i desnom i levom. Selo je njeno u ravnici. Hiljadu dvesta duša, sami starci. Deca im dolaze za parastos.

Matavulj, Simo - USKOK

Krstinja šapnu snasi i kćeri: — E, bogami, ovo je da se čovjek krsti i čudi! Ovi Janko kao da je među nama rastâ! Umije i nazdravljat’ i pričati i šaliti se, ma sasvijem kao da je od naših!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

crnogorski, on osuđuje one koji u ime vere seju »adsko sjeme bratskoga razdora«, i veli: Ne pita se ko se kako krsti, No čija mu krvca grije dušu, Čije ga je ml̓jeko zadojilo.

Milićević, Vuk - Bespuće

Pa kad čitav svijet poče da se krsti, i Gavre Đaković se prekrsti i učini mu se da je to uradio nespretno, nenaviknuto na to toliko godina.

Radičević, Branko - PESME

Pa ako bi sreća uda Kad provela koga tuda, Odma s' krsti, brzo ita Pored mesta straovita, Jera strašno, strašno gudi Što pričaju o njem' ljudi.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

usprotivio sam predsjedavajući, moj djed: — Zita je pominjana i u crkvi, s oltara, greota bi bilo da se paripče tako krsti. Okreni-obrni, dok ti istom Veselica podskoči s mjesta kao da ga ubodoše šilom i dreknu: — Evo ta — Marijana!

Nagleda se moj djed Rade raznovrsnih čuda, i radosti i žalosti, stiže i da krsti, i da vjenča, i da ukopa, naradi se i posusta.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

kud će joj duša i telo na onom svetu?... Grešno je to, grešno... Majko Bogorodice! I otpoče da se krsti, šapuće molitve! Ali ova topla noć, tup i metalan zvuk motike, micanje ljudskih senaka s tamnim fenjerima...

umirila, opravdala, diže se, pa gledajući u osvetljenu okolinu, prateći mesečevo jurenje preko čista neba, poče da se krsti, metaniše, šapuće molitve od zlih duhova, napasti i nečiste krvi...

Kostić, Laza - PESME

otvore se vrata, izleti jedan konjanik iz dvora, rekô bi trkom pregazit je mora, izleti i brzo nestade u gori, cura se krsti, u sebi zbori: „Da crna konja, da crnja junaka, iz svetla je doma, al' je čedo mraka!

” Tako zbori cura, pa se čudom krsti, u krst se već slažu nehotice prsti! Dok se tako krsti bula, u tom času u crkvi maloj na ikonostasu ikona se jedna

” Tako zbori cura, pa se čudom krsti, u krst se već slažu nehotice prsti! Dok se tako krsti bula, u tom času u crkvi maloj na ikonostasu ikona se jedna stresa u okviru, ikona Đurđa, sveca namastiru, stresa se

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

(Otide.) MANOJLO (krsti se): O! O! O! da čudna čoveka! ISAJLO: Jesam li ti kazao? MANOJLO: Oće da me penje u nebo. Kuku, majko, šta neću jošt

STANIJA: Zbogom, kjerko, ja bogme ne čujem dobro. LjUBA (Pijadi): Vidiš da se ne srdi. (Odlaze.) STANIJA (sama, krsti se): Budi bog s nama, u Beogradu nije čisto! Kakav je ovo pokor? O Gospode bože blagi! (Opet se krsti.

Kakav je ovo pokor? O Gospode bože blagi! (Opet se krsti.) LjUBA (vraćajući se): Šta je, majka, što se krstiš? STANIJA: Kaži mi, kjerko, tako ti boga, kakvo je to devojče?

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

I Drnda stvarno ode da kupuje džidže za „fiću“, a bakuta krene da razgleda Trđu i da se krsti. Videla je lađe, videla je lutke koje kažu „mama“ kada im se pritisne pupak, videla je pet ulica u Trstu i svih pet su

(Sule se pobožno krsti pred zapanjenim skupom.) šta je radio pokojni Luka Ćelović? Jeo prazan pasulj bez mesa za gospodina!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Tamna krila vrh kandila rasplaminja Božja sila. Zrak izdvojen iz naosa krsti čedo sred haosa. Sa title se skruni titlić u zamišljen Žitomislić. PRIZREN, GNjILANE ...da viđu Prizren!

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

SARKA (da bi zagušila glas budilnika, peva): Traj, la, la, la! Traj, la, la! SIMKA (krsti se): Bog te video, Sarka, pevaš u ovoj kući! SARKA (užasno zbunjena): O, gospode bože!

) Ama, šta to bi, pobogu, ljudi? AGATON: Zvonila si, Sarka; eto to je bilo, zvonila si. SIMKA: I pevala si. SARKA (krsti se). Neka je daleko od nas, al' biće da su to neki duhovi. AGATON: Nisu to duhovi, Sarka, nego budilnik.

SARKA: Pa to onda i ova Matina? AGATON: I ona je član društva! SARKA (krsti se): Budi-bog-s-nama! VIDA: Pa je l' mi sad ovu devojku treba da smatramo kao svoju rođaku?

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

dovela je mati, sa mlađom sestricom, u crkvu. Stoje one tako u jednom kraju i ćute. Mati se krsti, a ona gleda u plamičak kandila, što treperi pred raspećem na vrhu ikonostasa.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Sad će smlaviti sve do tla... I oblak za oblakom prolazi, pa sa sobom nosi i njegovu zebnju, a on ostaje opet veseo, krsti se i blagodari Bogu...

kući začuje se vrisak gladnog odojčeta, koga sanjiva majka pritiskuje na punačke dojke i, dok ono žmureći siše, mati ga krsti i odgoni svaku nečistu silu...

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

JEVREM (rasejano): Jest, jest, čuo sam... ali neka govori ko šta hoće, šta se to nas tiče! PAVKA (krsti se): Ju, kako da nas se ne tiče, pobogu, čoveče!

(Pokazuje gestove rukama.) A on njoj sve ovako... Kao u pozorištu. PAVKA: Ju, ju, ju! (Krsti se.) Pa kažu onda: nije istina kad tako novine za poneku pišu.

(Zbuni se.) Nije to... već svaku stvar postavi na svoje mesTo, pa eto ti! PAVKA (krsti se): Čoveče božji, govoriš kao da nije reč o tvome detetu.

SPIRA: Ama, ostavi, boga ti, kakvo svetlo oko! Kako možeš tako s neba pa u rebra? SPIRINICA (izbekelji se na Spiru i krsti se): O, gospode Savaote! Da čudna čoveka, ne daš mi ni da zinem!

Kad je inat, umem i ja! DANICA: Manj ako to ne pomogne! PAVKA (krsti se): Ju, ju, ju! E, jesi čula, ti si pustila jezik kao prava opozicija.

Zazvoni, pa se trgne i baci ga na zemlju kao da se opekao.) Koješta, otkud sad opet ovo zvonce i šta će mi to zvonce? (Krsti se.) Gospode bože, na šta će ovo izaći? (Spazi Mladena i izdere se.) Ama, što si mi tu stao kao... Bleneš samo!

Kažu, nijedne godine nije bilo tako lepo kao ove. JEVREM: Bože moj, što ti je to kad se narod razbudi! PAVKA (krsti se): Prava čuda, boga mi! Bog nek nam je na pomoći! SPIRA: Nisu to čuda, Pavka, nego to ti je narodni običaj.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

« Tako vele seljaci i malo malo, pa čas ovaj čas onaj dolaze u sukob s njim. Krsti se čiča Milisav, pa se čudi čovek šta ga je snašlo. Ne može čisto da pozna svoje seljake; ni oni ni daj bože!

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Al' heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome, sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome: diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši, iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Mali Milun uhvatio rese od petrahilja, pa malo začuđen gleda oko sebe. I on tobože hoće da se krsti a ne umije, pa mrsi prstićima po grudima. Pošto se „odužiše Bogu“, posjedaše. „Daj, Stake!... Popu najprvome!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Crna si me i rodila, majko! — Šta ti čini otac? — Klanja. — Šta ti čini mati? — Krsti se. — Šta činiš ti? — Ja stojim među njima, pa se kamenim.

Ustuk, nicino, manja da si od makova zrna! 3 u nicine rodilo se dete. Zvah kuma da ga krsti; kum dođe, dete se nađe. Načini se dete manje od makoVog zrna. Ustuk mir, Ustuk Velimir.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

rodi vučica vuka, svemu svijetu na znanje a đetetu na zdravlje.“ Obeseli se otac i hoćaše u put da se dijete krsti bojeći se smrti, ali mu ne dade proročica govoreći: „Ne, ja znam što ću činiti, ako želiš da ti dijete zdravo ostane i

Po tom zovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu ribu. Kad svrši pop krštenje, krenu svi doma da piju i na čestito, a kuma riba nešće,

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

STAVRA (i on je već prišao vratima): Otišli i oni koji su ga popeli gore! IKONIJA (prišla je i ona, gleda, krsti se): Bog i duša, njega je strah da prestane! (Svi izlaze. U kafani je ostao samo Mile: spava, s glavom na stolu.

Gorela ko ova sveća, ako nije! Da se triputa prekrstiš! ANĐELKO: Pomoz ti meni da ovog unesem, a posle se krsti! CMILjA: Al je težak! (Unose Skitnicu u kafanu. Nestaje svetlost sveće. Tišina.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— prekide ga fratar, više žalostivo negoli oštro. Ali Rkalin planu na to, pak sastavi ruke na krsti i reče: — Ko je viši grišnik, ja ili onaj što zaklanja ovake lupeže, a vratre?...

opanke kiselilo, prstom nabadalo, a zubma okruživalo... gospodi pomiluj, amin!“ Ponovo zače da klanja i da se krsti. Usred te graje dopade Čimavica, blijed kao krpa, a kose mu se nakostriješile. Jedva jedvice izgovori: — Zlo!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Da bi strah pred Bogom bio još mučniji, i mučniji od smrti, Đorđe, i sâm strah pred Bogom svemogućim, krsti se brzo i ne do kraja, desna ruka mota krug po tmini dok se ne umori, pred bogom mrakom, bogom tišinom, bogom crnim

On siđe s konja i dizgine pruži zgranutom kaluđeru, koji se, okrenut vratima crkve, krsti, šapućući: — Samo su Turci dovde konjem dolazili. Samo su nekrsti... — Priveži ga za lipu!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

moramo da pamtimo, i kad Marko slavi, i kad će Janko da ženi sina Ratka, treći da udaje ćerku Ivanku, a četvrti da krsti dete.

— kameni se, zaprepašćena od ove neočekivane novosti, naja. — Onde kod železničke stanice. — Kuku! — krsti se ona i levom i desnom, zapanjena, kao da se u tom trenutku zaljuljala zemlja i sve ono u prekom šoru oko nje srušilo.

— Celokupnu? — Celokupnu. — A mitropolija? — Nju ostavili. — O, o, o! — čudi se i krsti, pa čisto ne sme više ni da pita naja, nego brže-bolje leti u komšiluk da ga što pre obavesti o strašnoj novosti.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Pokaj se bar sad, pred ovim grobom... — govori mu popa uzbuđenim glasom. On prenosi voštanicu i cveće u levu ruku, krsti se desnom i smerno se saginje pred krstom, pa ga celiva... Uzima popinu ruku i dva put je ljubi...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Čobani ga uhvate na zamku, pa ga dobro vežu i namisle da ga odvedu do svetog Save, da ga on krsti, ne bi li se opametio da više ne čini ovoliku štetu. Što su namislili, to su i učinili.

Kaluđer mu prvo očita molitvu od goropadila, pa onda počne da ga krsti. Kad ga je krstio, zapovedi mu da kaže: „Otrekok si“, a vuk: „Ovce kolj̓ si“.

Onda ga upita oni čovjek: — A da što ti radi otac? — Klanja. — A majka? — Krsti se. — A ti? — Ja valaj ništa drugo nego prekrstim ruke, pa se mrznem od čuda gledajući ih što rade; sad ako ti ne

Petković, Vladislav Dis - PESME

Zamrle duše, samo dršću prsti, K'o snaga gde je tek zaboden mač. Poneka glava skriveno se krsti. Još znak slobode detinji je plač. 1916. POSLE ALBANIJE Tako nas ostavi sloboda i sreća, San velikih dana i pobede hor.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

SVETI SPIRIDON Iza velike mise, stari Žižica, bratim svetoga sakramenta, ne sluša zvono što naviješta podne, ne krsti se niti se obazire na čeljad što se razilazi svojim kućama, već čeka na vratima dok izađe mladi paroh iz crkve, — čeka

Na raskršću, kod crkve Svetoga trojstva, nije se prekrstio. — Zar se nikada i ne krsti? — pogdjekada među sobom govore seljaci. — Biće da mu je teško ruku da digne! ...

kamenu, što je zakriljuje samac bor i, jednako nad njom žamori svoju pjesmu, kao blagi odjek pučine, čeljad se po običaju krsti, ali ja ne dižem ruke; čemu? Ja sam još prije u sebi osjetio svu milinu slobodne, skrušene duše....

mišlju on je i usnio, i ona mu se iza prvoga sna odmah predstavila i razdremala ga; da zavara svoju ženu, meškolji se, krsti i glasno bogu se moli. I, tobože, vrti se po kući, kao da se nekamo oprema.

Još neko vreme mitoklasi se narod pored visokih drveta i nameštenih punih stolova, žagori, a kad zazvoni podne, krsti se i moleći seda za mrsne stolove i svugde gde je zgoda.

—Švaba je! . —Pa, boga ti, što mu dadoše da radi našu crkvu? —Ko pita danas kako se krsti! Danas je, brate, njihovo carstvo, a mi smo da izmećarimo i sebi i tuđemu, — dokrajči Lazo.

Petrović, Rastko - AFRIKA

ima mojih stvari, on, iako predlažem da pola odbacim, skida bar trećinu paprika, a onda seda kraj mene i šofera, krsti se nekoliko puta i daje znak za polazak. Prelazimo beskrajnu savanu, uvek istu iako često živopisnu.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

RADAK (pruža mu pljosku): Napij se, momče, Dobro će biti posle umora. PORFIRIJE (prima pljosku, krsti se i pije): Oho, ho!... E baš je valjana!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Moskovu, koji ga je prognao iz njegove lepe domovine, osveta Moskovu — i svemu što je Moskovu srodno, što se krstom krsti i slavenski zbori.

Ili je možda vera?... Jedan Rus razmahnuo rukom koliko igda može, pa se tako energično krsti, da mu po čelu, gde udara sa tri prsta, ostaje crven kolut.

Busurmanъ, tы, čto li?! I Pyc opet produži energično da se krsti i da nešto šapuće. — Da mješte krsta bješe udario na se čelikovi pancijer, šćah ti vjerovati da pomaga; ama krst?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Svi smo bili prilegli. Kuršumi su prštali nad nama. Dok ti moj Andrija kleče, i poče da se krsti. — Učo, manj to ako ti ne pomogne! — dobaci mu jedan četnik, student. — Polažem oružje...

— Da, da — potvrđuje Kosta. — Celo sam jutro to računao... — To ti je ono: dokon pop jariće krsti. — Ali Rajko se prenu. — Čekajte malo, barone, da ja vama probam glas. Postaviću vam prostiji zadatak.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— Ljudi moji, nit je tak'ije' junaka kad bilo, a kakav je vakat nastô teško da i' i bude! — čudi se i krsti onaj za kacom. ISTINITI ZULUM SIMEUNA BAKA —Ja mlim, ljudi, trebalo bi pretrgnuti; šta bi vi rekli?

Za mnom, ko se časnim krstom krsti i čiji su stari na Kosovu kosti ostavili za vjeru i otečestvo! — vičem ja kô ris, a obuzelo me nekakvo snažno drktanje

Zato ga ruže pomlađe žene. Pretvara se i da je stidljiv. Ne vejrujte mu. Ulazeći u sudnicu, krsti se i drži jazavca svezana u vreći. U jazavca viri samo njuška iz vreće): Dobar dan, glavati gospodini!

David: Žena oženita?! (Krsti se začuđeno i hoda po sobi.) Žena oženita! Ama, zar se u vašoj zemlji žene žene? Sudac (dugo razmišlja): Koliko je

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

” (Zgranuta.) JEROTIJE: Boka! Eto ti ga s misli i s personom! Sad znaš ko je Đoka. ANĐA (krsti se): Ju, ju, ju, ju! Gospod je ne ubio! Prste ću joj iseći, da ga majci nikad više ne napiše pismo.

MARICA: Za šta god da mi govoriš, neću da čujem, razumeš li me? Čim mi ga pomeneš, razbiću što god dočepam. ANĐA (krsti se): Budiboksnama, a da kažeš bar da je rđav čovek.

Jesi razumela sad? Eto ti, pa se prema tome sad upravljajte i ti i otac. ANĐA (krsti se): Ju, ju, ju, kćeri, crna kćeri, šta sam doživela? Obećavaš čoveku da mu ideš u kafanu.

Niti znamo ko je, ni šta je, ni... MARICA: Pa pitaj me ako ti treba, pa ću ti kazati. ANĐA (krsti se): Gospode bože! Pa dobro, evo da te pitam. 'Ajd' kaži mi: koji ti je taj Đoka? MARICA: Apotekarski pomoćnik.

MARICA: To što sam ti kazala — Đoka! (Odjuri veselo u sobu, iz koje je došla Anđa.) ANĐA (gleda za njom i krsti se). XI JEROTIJE, ANĐA JEROTIJE (dolazi iz kancelarije): Anđo, idi odavde i zatvori vrata, pa pazi dobro da mi niko

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

ne unose se u kuću nikakve zelene grančice, a na Đuđevdan okiti se njima i kuća i crkva; docnije, ako zapreti grad, krsti se tim grančicama put oblaka i govori: rastupi se (Begović, ŽSG, 121); takođe se za vreme grada kida vrbica i unakrst

U Crnoj Gori na Spasovdan krsti se zelenom hrastovom granom svako žito, i kite se torovi i kuće (SEZ, 17, 181). U Sv.

Ćipiko, Ivo - Pauci

—Ta i ona je od hrišćanskoga soja, — opazi Rade, — pa što joj bijaše? — nasmija se Rade. — Sada se po našu krsti... —A ja ću po njihovu, — prekide sestra. — Jedan je bog! Ali ti im, Rade, reci dobru riječ, tvoje će bolje upaliti!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sav drhće, budi ženu, krsti se, sve mu se čini da je on učinio tu ili neku drugu nepravdu. Otkako pođoše u školu, majstor Kostina deca

U tom jendeku je propao i Srećko, Bog da mu dušu prosti” — krsti se, i šušljetavo i ironično se smeje matori kopač grobova.

Određen je bio da krsti Paulino drugo dete. Prvo dete, kršteno u katoličnoj crkvi, devojčica, umrla je. Drugo dete, sinčića, gospa Nola je,

— pita Jana, i sva drhće. — Ne znam. Pitao sam i ja Radovana. A on kaže: „Ne pitaj, i prekrsti se.” — Jana se krsti; svi se smeju, ali nežno.

Gledam je, krsti se, po ruski, pod bradom, brzo, brzo bar dvadeset puta; šeta po crkvi kao po ulici, pali sveće, klanja se, i opet

po ruski, pod bradom, brzo, brzo bar dvadeset puta; šeta po crkvi kao po ulici, pali sveće, klanja se, i opet udari, krsti se, bar dvadeset puta...

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

na uvo mu tumači Jezik zvezda vodila On sluša mršteći se Premešta ćivot S jednog ramena na drugo I levom rukom se krsti On budući kralj golaća CRNI BORBE Glava me već s koca gleda Ionako me nema i nema vas Pojmite li Po duši ih po žiži

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Okusi što Bog dao! Nemoj, na ovaj sveti, Božji dan! (Pruža mu čašu.) Okusi, gazdo! TOMA (krsti se, uzima čašu): Eh, Magdo! (Pije.) Nego hajd! Hajd, srećan ti dan i Hristos voskrese!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

kumstvo vjenčano, da ga vjenča s gospođom kraljicom; koja knjiga od Sibinja grada, Janko u njoj na kumstvo zaziva, da mu krsti dva nejaka sina.

mlade, ljube Rada u skut i u ruku, pa odoše smjerno govoriti: „Bogom kume, Oblak-Radosave, bogom kume i svetim Jovanom! Krsti nama dvoje đece ludo, pa ti idi Smederevu gradu, tamo su ni naši gospodari: Bijeliću i Zlatokosiću, u tavanici gospođe

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

A Jordan zaustavi se od izvora svoga i poteklo mu vrati se natrag, da nije duboka i golema voda dokle se u njemu krsti. Gore se zaigraše kano ovnovi, a hrastovi kano jaganjci ovčiji. Sva stvar strepeći se boji i drhće.

No bar kad si se toliko snizio u dohodu stuljeno, sad proglasi se i na veliko s naukom se ukaži tome narodu te ih krsti. Ponapre evo, mene krsti pre sviju, neka oni vide to, a ti štarad zahtevaš krstiti se kad si čist? ...

Ponapre evo, mene krsti pre sviju, neka oni vide to, a ti štarad zahtevaš krstiti se kad si čist? ... Al' evo jordanska voda poznajući te tko

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

se, a na tršavoj glavi joj muški šešir neki (pa došla ista poznata madmazelj d’Angulem, što uči decu francuski). Krsti se Tašana, briše suze i pita je: „Što se napraji, dete, rezil? Što iskube, mori, kurjuci?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti