Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Posle očeve smrti, u oskudici, ode svome stricu Serafimu, igumanu manastira Krupe, i tu se neke četiri godine spremao za kaluđera.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
U nas, kod kuće, ima jedan taki lončić, donio ćić Vuk iz Krupe. — Mani, sinko, lončiće — odmahuje Perajica, a sve mu se nešto priplakalo, ni sam ne zna zbog čega: zbog ćića Vuka,
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
POD KREVET, GASI LAMPE (BOJ SE BIJE PREKO ŠTAMPE) 310 PRIČA O PALOM DEČAKU 314 TRI PISMA 317 MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE 323 MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE 324 DRUGAR VJERNI 326 NA OBALI UNE 328 RĐAVO ORUŽJE 330 PISMO 332 TUŽNI
SE BIJE PREKO ŠTAMPE) 310 PRIČA O PALOM DEČAKU 314 TRI PISMA 317 MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE 323 MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE 324 DRUGAR VJERNI 326 NA OBALI UNE 328 RĐAVO ORUŽJE 330 PISMO 332 TUŽNI HARAMBAŠA 334 SVAŠTARA 336 RIBICA NA
Ti možda ne znaš, bakin anđele lep, dedica Jovan — već je odavna slep. MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE Bilo mi je dvanaest godina, prvi put sam sišao do grada iz mog sela, tihog i
MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE Bilo mi je dvanaest godina, prvi put sam sišao do grada iz mog sela, tihog i dalekog, kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe! Mala moja iz Bosanske Krupe! Jesi li me spazila il' nisi, zbunjenoga seoskoga đaka, svjetlokosog i očiju plavih, u oklopu novih opanaka, kako
Mala moja iz Bosanske Krupe! Naišla si kao lak oblačak, tvoj me pogled za tren obeznani, zaboravih ime i očinstvo, kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe. Mala moja iz Bosanske Krupe! Tekli tako gimnazijski dani, uspomena na te ne ocvala, modra Una u proljetnje noći tvoje mi je ime šaputala.
Lebdila si ispred đačke klupe, mala moja iz Bosanske Krupe! Brzo minu naše đakovanje, lagan leptir sa krilima zlatnim, ipak tebe u srcu sačuvah kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe, mala moja iz Bosanske Krupe! Sad je kasno, već mi kosa sijedi, gledam Unu, ćuti kao nijema, zalud lutam ulicama znanim, sve je pusto, tebe
Ej, godine, nemjerljive, skupe! Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe! DRUGAR VJERNI Frkću konji, zbogom selo drago, krećem na put rastužena lica, a s brežuljka, sa pašnjaka znanog,
buna, a ja sjedim nad školskim zadatkom, i rješavam nešto iz računa: za koliko, pokaži se, Brane, pređe putnik od Krupe do Sane? Ko je, kakav, na šta liči čova? Za kim ti se valja kradom vući? Je l' bosonog il' ima opanke?
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
U magazi sluga radi, dovodi u red daske, krupe soli, poluge, kože. Mladen obično zagleda tevter, beleži veresiju, računa. A po čaršiji kao obično.