Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— pita usukan tršav borac, još dječak, i pokazuje ispruženom rukom prema horizontu. — To, to, mileni kumiću. Hajde, šta ti vrijedi gledati. — E, da mi je iko kazao da Grmeč može biti ovako plav, ne bi mu vjerovao.
— Bogami se ja prepao da ni tebe više nema. — Kako me neće biti? — Pa pobjegao i naš mitraljezac, Gojko. — E, moj kumiću, drugo sam ja a drugo mitraljezac — nabureno dočeka garavi kum.
siv peškirić, obori pogled zemlji i poče da nabada riječima kao da nešto vrača i čita iz piljaka pred sobom: — E, moj kumiću, moj kumiću, znam ja svakog od njih u glavu, kao svoje rođeno dijete ...Čuo si kako se jutros pošteno tuku, a?
obori pogled zemlji i poče da nabada riječima kao da nešto vrača i čita iz piljaka pred sobom: — E, moj kumiću, moj kumiću, znam ja svakog od njih u glavu, kao svoje rođeno dijete ...Čuo si kako se jutros pošteno tuku, a?
Pomeli se, bolan, dječaci kao ždralovi u ljutoj mećavi ...Kao ždralovi, eto to. Kakvi izdajnici, mili moj kumiću! RELEJNA STANICA Čim se negdje uspostavi relejna stanica, partizanska „pošta“, to je najbolji znak da se već
Seljak se zagleda u Panteliju, iznenađeno gakne i skače iz kola. — Ma jesi li ti to, Panto, jabuko moja, kumiću moj rođeni?! Otkuda baš ti ovdje? Nijesam te vidio ima dobre dvije godine.
— Pa i meni se nešto čini da jesi — raznježeno kaže seljak i opet širi ruke. — Priđider, kumiću, da te još jednom vjerno zagrlim širom naše napaćene zemlje.
— prijekorno se zagleda Pantelija u došljaka. — sve štokud po stražama i osiguranjima, pa nikada da te vidim. — A ja, kumiću, već treću godinu radim kod odbora gore u svom selu — ponosito guče usukani kum.
— Nesebično dajem sebe za opštenarodne ciljeve ove naše borbe ...O moj kumiću, jabuko moja, hodider ovamo. Opet se grle, lupaju po ramenima, a onda se zarumenjeni kum Pantelija izmiče za korak od
— Kume, bez legitimacije niko ne može proći, takvo je naređenje. Evo, da ti pokažem. — Ma šta ti to meni veliš, kumiću? — Tako ti je, kume — ozbiljno kaže Pantelija.
Šta veliš na to? Je l trebalo vjerovati, a? — Stani, bolan, kumiću, ovo ti je druga forma — pobuni se seljak. — Eno, pogledaj, ono su mi u kolima dvije kćeri, kumice. Je l tako?
Bile su samo kod naše kolibe. Seljak huknu. — Onda znači, taman da naiđe tvoj rođeni otac, kumiću, ti ga ne bi propustio dokle ga ne legitimigneš? — Pa dabome, druže. Šta ja znam napamet ko je on.