Upotreba reči lulicu u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Oli da ti donesu jedan čibuk? — Hvala, imam — reče Janko, pa izvadi iz špaga svoju lulicu i napuni je svojim duvanom. Pošto pripali, izvadi zlatan časovnik i glednu na nj.

Radičević, Branko - PESME

Ta ko li je tako pušit znao? Ko li ikad taki dim puštao? Ta sve venac za vencem navali, Kad god aga lulicu zapali! Ti si, ago, bio turska dika, Al' zemljica tebi neprilika, Zato Srbin vatru ti ukresa, Pa te posla gore na

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ Serdar se bješe već razonodio i pripalio, te ponudi gostima svoju duvankesu. „Vicer“ izvadi iz džepa lulicu, ne bješe u čibuku pedao pa je nabi i pripali. Onaj drugi ne šće da puši, no zvjeraše u ženske.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Žižica zagleda se u pod, u jednu prugu sunca, i pričinja se da sluša i razumije, a Bukalo puši lulicu — on puši na kratki kamiš, pa bi rekao da mu dim izbija iz duge kovrčaste brade, — a obrazi obrasli su mu smeđom

— Onda ča je bilo i potriba metnit drugoga na njegovo pristolje? — nabaci svoju Bukalo i izvadi iz usta lulicu. Paroh ustrpljivo čeka i hoće da opet prihvati riječ, no Žižica je sve žešći: — Pravo ću vam reći, ja vam se čudim...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Bacao bi katkad sumnjičave kratke poglede na lulicu odakle smo očekivali prvu kaplju. I ona je kanula. Otkinula se sa uglačane ivice lule i bućnula u praznu testiju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti