Matavulj, Simo - USKOK
Sve četvoro vidješe sličicu, poprsje žensko. Bješe plava, bujne kose, velikih očiju, malijeh usta, u ružičastoj haljini. — To mi je sestra — reče uskok. — Vidi se gospodski soj — reče Krcun. — Aoh, divna li je!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Na to će zapitati onaj najstariji vuk: — A koliki su? — Ima ih — veli ovaj — malijeh, a još dva puta više velikijeh; ima ih mnogo većijeh nego što je i jedan od nas, ma ima ih kao i ždrjebad.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Materine oči a očine plemenite crte, nježnije dakako, sastale se u kćeri. Iza malijeh rumenijeh usana dva niza zubi, kao dva niza bisera.
odvojila joj bješe ljepota crne, kao proljetni busen bujne kose, koji bješe splela u vijenac oko tjemena, i ljepota malijeh mesnih ruku, koje kanda su vazda u rukavicama počivale, a ne žnjele i kopale, tako bijahu gospodske.
Dvojica samo padoše. „Ha ko je Ozrinić!“ „Ha ko je Njeguš!“ „Udri za krst časni!“ povikaše Crnogorci, gađajući iz malijeh pušaka. „Ha za Mu’ameda i za vjeru tursku!“ viknuše Turci gađajući onamo gdje je dimilo iza busija.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Na ovakve poslovice misli Vuk, kad veli „da u narodu našem ima mnogo malijeh pripovijedaka koje se kao poslovice pripovijedaju“. Osim toga postoje i „pripovijetke, od kojih su poslovice postale“.
— Teško meni bez mene. O MALOM I VELIKOM — Ni prsti u ruke nijesu svi jednaki. — Stotinu malijeh čini jedno veliko. — Mnogo zrna gomilu načine. — Svaka voda s potočića jaka.
dok svatovi još sjede za trpezom, klekne na prostrte struke nasred kuće, pa pruža od sebe ruke, na koje joj natrpaju malijeh pušaka i noževa koliko god držati može, a dva zasjede (ili zastave), uzmu joj veo s glave, i držeći ga raširena iznad
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Umra je! — pa sta zvoniti, odskačući lakat od zemlje. Pomisliše da je kuvar naprasno poludio, te pođoše k njemu, ali s malijeh vrata privuče im pažnju pomaganje fra-Brnino, koji vikaše sa trijema: — Ta izlazite, izlazite, vidite šta je tome!...