Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Sa pekarnice otkinuta firma. Vojska, iza trube koja svira, kroz spavaće sobe maršira, maršira. Sneg i vrane popali po svemu. Uvija se vojnik u mušemu i ćuti, ćuti, ko rupa u šlemu.
Sa pekarnice otkinuta firma. Vojska, iza trube koja svira, kroz spavaće sobe maršira, maršira. Sneg i vrane popali po svemu. Uvija se vojnik u mušemu i ćuti, ćuti, ko rupa u šlemu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
i crveno, stajali su pešadijski polkovi srpskih „šerežana“, da bi se, iznenada, pomakli, pretvorili u kolonu, koja maršira, i menja oblik, kao na nekoj tabli šaha.
“ Tercini se tad zaplaka, gorko. A kad profoz vide oficira kako plače, promeni korak kojim je, kraj njega, bio počeo da maršira, pa mu priskoči i caknu ga nogom u zadnjicu.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
se otvara, U tamnici nikog nema, Samo jedan popa drema; Hajmo, popo, napolje, Da vidimo kako je, Kako vojska maršira, Podigla se prašina, Kako vojska stupa, Podigla se lupa; Kako naša snaša Ljubi kočijaša, Kočijaš se ponosi, Neđe kapu
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Zamisli, neobrijan lopov, dugonja i brkonja, obučen kao seoska mlada, maršira ispred dvojice naoružanih „djevera“. He-he, u žandara bješe mudra glava, uhvatiše Čarugu gdje spava.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Ujutro Mirko u školu hita, na prvom uglu savije, ulicom dugom maršala Tita žuri u pravcu Slavije. Maršira, cupka, skakuće živo, kad preda nj — Andrić Ivo! Eh to je muka i maler pravi, jure ga pisci u snu, na javi!
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Pošto je dezertera bilo i pri vagoniranju, bataljon maršira na stanicu, opkoljen stražom, koja je uzela nož na pušku. Ja stojim uštogljen i salutiram kad prolazi četa u kojoj sam i
Osobito moramo da pazimo da ne bacaju oko preko plotova, u kuću muslimansku. Bataljon zato maršira kao na paradu. Koračam uštogljeno, kraj svog voda, a mislim: eto, najzad mi se želja ispunila, došao sam kud sam hteo.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Nije nimalo isključeno da ćemo mi jednog dana gledati našeg Ivana gdje maršira u ko zna kakvoj uniformi, s ko zna kakvom smiješnom kapom na glavi, pod ukrštenim uprtačima, u žutim škriputavim
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
oče proto, srpski derviš, pa hajdete da učinimo ovako: ja ću uzeti sablju, a vi krst u ruku, pa kad ona vojska, što maršira za nama, stigne u Aleksinac i pođe u boj, mi da idemo pred njom i da je oduševljavamo našim primepom i besedama!