Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Sa gazdom nije imao nevolja sve dok nije počela 1804. godina. Terziji Mehmedu se dopadao ovaj mladić zlatnih ruku, pa ga je dobroćudno nagovarao da se poturči: onda bi mu on dao (kao u priči) i
Kondu su odneli u Aganlijin konak a Mirko je, obuzet nekim predosećanjem, žurio terziji Mehmedu, u radnju. Izgledalo je da je stigao u pravi čas, jer su dva bećara taman htela da ubiju terziju i da mu orobe dućan.
Mirko zaštiti svog nekadašnjeg gazdu, zabrani nasilje i plačku, ostavi Mehmedu dukat da sahrani ženu koja tek što je bila umrla (nevolja, ni Typcima, ne dolazi sama), a on pođe ka Stambol-kapiji.