Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Smaže ga odjednom, bez po muke, O lišće otre zlatne ruke. (A onaj Jakov se, i dalje, brčka u kadi I pravi mehuriće na dugoj bradi.) U pustim ulicama, posle toga, Nigde se ne čuje Ljudska noga.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
ISAK: Il’ bolje reći, ja sam učio! RADAK: Šta? ISAK: U Madžara sam morô gledati Nadute žabe praznu mešinu Gde mehuriće od sapunila Dolamom zlatnom besno ogrće; Arpada sedog to su unuci!