Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
i nevolja mu je: sedam žena mijenio bio, a od srca ne imô poroda, pa uzeo k sebe sinovicu, sinovicu, njemu osobnicu, mešte kćeri i mešte sinova, pak se starcu sade ražalilo, el je sprema preko mora sinja.
je: sedam žena mijenio bio, a od srca ne imô poroda, pa uzeo k sebe sinovicu, sinovicu, njemu osobnicu, mešte kćeri i mešte sinova, pak se starcu sade ražalilo, el je sprema preko mora sinja.
ramena) — bacati metati strele — streljati meteriz — šanac, opkop, zaklon Metković — selo u Mačvi, u okolini Šapca mešte — umesto mešćema — sud, sudnica mizdrak — koplje Mijat (Tomić) — rodio se u Duvnu, bio je dugo hajdučki poglavica i
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Hristovu priliku kome god svešteniku ili putniku, iz daleka gostu, oprati nogu ni vodom, a kamoli suzami svojim, i mešte svojih kosa, bar krpom da otrem.
uho pregni k brižljivome i odgovori mu s tihošću mirno; istrgni od globara obeđenoga, ne iznemaži na sudu, budi siroti mešte oca, sirotama mešto matere im, udovicama mešto muža.
I svoj trbuh sebe obožismo po apostola Pavla privodu ukazanome, te mešte Boga njega za veće držeći počitujemo, sa svom snagom ugađajući mu.
Propadne kroz grane i na cedilu ostane. Ko miluje pravdu, taj Boga miluje. S lažom se mešte gubera pokrivamo. Nepravda sama sebe s lažom pogubi.
Kremen kad se s ocilom udari, čeliku ništa ne nahudi. Ljutit skočak ka hrčak. Mešte dolame skrojene klašnje — s valjala zlo načinjeno. S nevešta i gora plače. Šuga s šugom se udilj i sastaje.
A našto je kad niko nije za to? Soborenoga i isterana od borca vraga milujem i mešte čoveka idem ja sam, u obrazu čoveču, potajem splesti se u koštac te se pohrvati so tim borcem.
A i sam je Bog po sebi pred njima razgonio: mešte taneta napuštao kako oblak i maglu ljute osove i velike stršenove, te su zvrcali u čela, u oči.
Jerno to je izvor tekući nikad neiščrpan nego što je pre izostalo, i to, mešte srpa, s besedom da obiramo! Dovde doplovivši, vetrila svoja spustivši, u tvrdom