Upotreba reči milune u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Da je majstor u tom poslu, to znam, ali nisam znao da mu se toliko plaća. — Plaća da vidiš, gazda Milune, dosta dobro! — nastavi pop. — Njemu je kašto padalo po četiri-pet dukata samo od jedne svadbe. — Po četiri-pet dukata!

— Pa bi li ti služio kod mene, Srejo? — upita Milun okrenuv se onamo Sretenu. — Ama kako sad da ti rekenem, gazda-Milune — odgovori Sreja češući se iza vrata... Eto, nisam još li sa Stanojem raskrstio. — Ne mari to.

— Najposle kako reknete — reče Sreja. — A šta bi ti tražio od mene do Mitrovadne? — Petnaest dukata — gazda-Milune. — E mnogo je petnaest. Stanoje ti plaća deset. — Ono jes'; ali ne mogu ni ja sve pod jedan ajluk.

— Da ti dam trinaest — povisi malo Milun. — Ne mogu, gazda-Milune, vere mi! Najposle, eto za četrnaest; niže ni pare. — Dela, Srejo, dela! — navališe sad na nj.

Utom priđe Vidak od onog stola, držeći važno u ruci onaj tabak hartije. — Evo, Milune i Srejo, da vam pročitiam. — Dela čitaj! — rekoše svi i stadoše oko nega da slušaju.

« — E vidiš, Srejo, ovde je i gazda Milun obavezan. Pristajiš li na ovo, Milune? — Ta pristajem, ono samo neka mu se ispuni vormalno, a mi već kao ljudi, nećemo tu jedan drugom...

Još s vratnica poče tek jedan: — Ama Milune, šta ti ovo učini od nas? — Šta, more? — upita Milun začuđeno. — Što ti nas zakla? — Kako, more?

— Kake kace? — Onake! Sav mi šljivik istekao, onoliki mi mal propade. — Neću ja da znam za to! — Znaćeš, vala, Milune, već ako ne bude suda! — pripreti jedan između njih.

Matavulj, Simo - USKOK

kao što biva u takvim trenucima, osjeti ugodnost u djetinjskim razgovorima, te nastavi: — Dakle, i ja moram u crkvu, Milune? — Moraš, vaistinu, kad gospodar ide. — Ko ti je to rekao? — Niko. Sâm to znam.

On je htio da ti Spasoje bude đak, ali ja sam ga molio. Onda đakon reče: „Dobro, Milune, služi gospodina Janka i slušaj ga, ali teško tebi ako se potuži na tebe“. A ja sam rekao: „Neće!

Urte! — Tata! Tata! — viknu ga ona. — A, urte, sokolovi!... Ha, Milune! Ha, Krcune!... Udri Mušovića! — Kuku meni! — vrisnu djevojka. — Kuku meni! — ponovi otac... Ubiše ih obojicu!

Radičević, Branko - PESME

“ Pa se brzo Milunu obrati: „O Milune, moje sunce jarko, Ne udaraj starog Mustaf-agu, Zlotvor tvoj je, ama otac mi je, Ako padne od tebe junaka, Kô da

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Pa ćemo te oženiti, je li de Milune?“ upita Marko, provlačeći prste kroz kosice djetetu. „Ocu zeniti se, bome!“ odgovori dijete. Svi se nasmijaše.

“ zapita ga baba mu, a lice joj se razvedri i nasmija. „Uzecu Milju Đulovu!“ reče Milun ozbiljno. „Aferim! Živio Milune!“ rekoše momci. „A mene ćeš ostaviti i zaboraviti, a?“ reče Stane, tobož ijetko.

Disao je kao što diše čovjek kad je u najvećem trku. „Kuku meni, jadnoj!“ kukaše mu kći. „Ubiše ga!... Ao mene, Milune, dijete moje!“ reče serdar stenjući.

“ Ženske, sve tri, nagnuše se da vide. „Konj!... E, vidi lijepo li je navezao!“ reče Joke. Janko se smijao. „Donesi, Milune, pa ću ti na njemu napraviti čovjeka da jaše“, reče.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti