Upotreba reči mimiku u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Stupi krasna mlada devojka u sobu; to je njena kći, Mimika, već joj osamnaest godina. Šamika gleda na Mimiku. — Istovetna mati! — Jel’te, kad je mati bila osamnaest godina? Mimika učini poklon.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Gost razumjede tu mimiku, pa potvrdi glavom govoreći: „No, snam, snam, jest.“ Toliko je i on znao srpski. U to ženske donesoše večeru.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

? — medik nagnu palcem vrhu usana. — Pa jest, prilično... malo i odviše ako hoćete — odgovori Tetka, razumjevši mimiku. — Kamo torba?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Kralj i Arhimedes praćahu pažljivo njegovu mimiku. „Da“, reče on posle dužeg posmatranja krune, „jasno je kao dan da je zlato prstena daleko žuće no zlato krune, kojem

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

sa smanjene udaljenosti, proniče u njihove misli i primisli, raspoznaje im pogled i pokret, hotimičan gest ili nehotičnu mimiku.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti