Jakšić, Đura - PROZA
To se nigde ne brani... Ljudi zavide veselom osmehu, a suzama se smeju... Mi odosmo kući. U njoj je sve mirisalo na tamjan što ga je popa u kadionici potrošio.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Sad treba svetiti prolivenu krv od Kosova. „Niče raja ka̓ iz zemlje trava.” 2. KUĆNI PRAG Sputila se noć. Polje je mirisalo barutom... Ustanici se povukoše u česte pod drva da ih ne bi na snu „bila vedrina.” Stanko se našao pored oca.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Hodnici su služili za promenad. Sve je na strugotinu i konje mirisalo. Uveče je tu bilo i muzike, a škola je imala i svoju kockarnicu, na spratu. Iz loža, pod rešetkama, čuo se ženski smeh.
Pokošeno seno mirisalo je, opojno. Golubovi su još gukali, ispod streha, od crvenog crepa, a neki, beli, prevrtali su se još, u vazduhu.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
- Novak je sada stajao između katedre i table, a njegova mala glava oštro je odudarala od tamne pozadine. Mirisalo je na kredu i naše proklete cipele, a posle ovoga časa trebalo je da imamo još jedan.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Na zvezdanom nebu nije bilo ni jednog oblačka. Brda, što su se dizala u daljini, spržene trave, voćnjaci, sve je mirisalo od prašine i zapare.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
čuturici izlažući se opasnostima, kupovali vence suvih smokava (jedna smokva, jedan lovorov list — bože, kako je to mirisalo!) i šumske jagode u malim sepetima od hrastove kore ?<< Ko bi se to danas trkao sa jednim vozom samo zbog vas?
Njihova tamna tela i oznojene kičme stizale su nam gotovo do lica. Mirisalo je na muškarce i na smrt, ali Andrea je posmatrala ceo prizor bez ikakvog uzbuđenja, baš kao da lista stranice »Petra
Glasovi, glasovi. Mirisalo je na sneg i raspust. Vratila si se i ti kući i zatekla kuhinju zapušeniju nego ikad ranije. Čudno, kao da su se
Ostavili su »dijanu« u garaži i popeli se mračnim stepeništem koje je mirisalo na medikamente do prostrane sobe u neopisivom neredu, tipičnom za muškarca koji živi sam.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
E, to je već mirisalo na velikog vraga. Sreska „ćuza“, eh, i to mi je neki zatvor! Čak te pazarnim danom puste da se promuvaš po gradu i da
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Sunce je sijalo, okolina, bašte, vinogradi, brežuljci i prostrane, duvanom zasađene njive, sve se je to zelenilo i mirisalo. U čistom, suvom vazduhu osećaše se ona svežina i draž što vlada u letnje dane pre žege.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
I sve je to oko Sofke mirisalo nekako slatko opijajući, kao na prvu travu, prvu prolećnu vlagu. I čisto joj teško padao taj mlečni dečji zadah oko
Dvorište je još mirisalo na prolivano piće i jelo, a osobito po pragovima i stepenicama. U bašti od onoga jučeranjeg velikog ognja jedva se
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Devojka se opet okrene Turčinu, ali od smrada i gada nije mogla trpeti, nego se odmah okrene svinjarčetu koje je mirisalo na bosiljak, i tako ujutru nađu devojku okrenutu k svinjarčetu.
Ćosić, Dobrica - KORENI
„Da mu se ne izgubi ime. Daje trebalo da nestane, on bi umro još u vrbaku na kiši.“ Mirisalo je Mokro vrbovo lišće. U korenu iščupane vrbe dete. Vetar iščupao vrbu. I dete i lišće doneo.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Tamo su, iz dana koji je bio sav od jasnog, svetlosnog tkanja, kročili u vlagu Nebojšinih laguma: mirisalo je na mokar kamen, zlo i beznađe a sve je bilo crno.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Malena sam... i cveće je malo, Što je svojom dušom mirisalo; Lako j' cveću kad mirisat' znade Pa izlije iz srdašca jade.
Majka ga je često nosila po studenim senkama nekog drveća čije je lišće mirisalo mirisom sna. Nesrećni pesnik! Detetom je otišao u kraj gde je nebo bledo i smrzlo, na kome gori belo i hladno sunce, i
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I nisam ga mogao podići pored najvećeg naprezanja. Samo sam osećao: kao da se kupam u nečemu što je mirisalo na mrve; duvan i čaršav umočen u vino, I čuo kako neko kaže: „Neka ga, dok se odmori.
Tako je i bilo. Legao sam na travu dok je oko mene mirisalo, pa sam gledao plave planine u daljini i ćuvike sa voćnjacima što su krili bele kućice sa crvenim krovovima.
Ja mu doviknuh: — Srećan vam put! A zatim baterija odmaršira, ostavljajući pozadi mali oblačak prašine. Ovče polje mirisalo je mirom ovog božanstveno lepog jutra i ja nikad, kao tada, ne zavoleh život...
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
izvrnuta slika svijeta napolju, u ljetna popodneva kad sam poslije kupanja ležao s još vlažnom kosom na uzglavlju koje je mirisalo po suncu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Svaki put kad je silazio u Primorje rado je svraćao amo, u ovo zatišje usred polja, gde je oko crkve mirisalo po tamjanu, starim odeždama i nakapanom vosku; njihao se čempres i pogled pucao na more, čija mu se pučina činjaše svaki
Krakov, Stanislav - KRILA
Po podu lože prosipala se soda i viski i kvasila nove cipele Duškove, a on je naporno pio piće, koje je mirisalo na rastvoreni karbol. Tri škotska oficira uletela su sa vikom u ložu.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Prisluži, mamo. U kutu gde bona pevušila, na stručak nade kad mirisalo, žica je, ču li, prsnula. Prisluži, mamo. Ni tamo, seni, zar pokoja, no pokoj tražiš međ nama, nedužnu gde te
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
DAROVI OD PRIRODE (Odlomak) MITA POPOVIĆ (ČIKA MITA) Ognjevito sunce Veselo je sjalo Kraj pelena cveće Mirom mirisalo; Zeleno je bilo U gorama granje, Orilo se slavno Slavujsko pevanje Laki povetarac Kup'o se u vodi – Proleće je
Petrović, Rastko - PESME
Sve bolničarke behu tu i dva čistača bolnice. Mirisalo je na jod i mnogo vate. Bol zatvorio u teglu a šupalj leš izdao Porodici vrlo ucveljenoj što je čekala.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Vaske izmećarke, posle kojeg je izveštaja Mani — kao što bi to pesnici kazali — sunce lepše sijalo, cveće prijatnije mirisalo i ptičice lepše pevale.