Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Žali bože za mojijem šćerima i čizmama. Grbo odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! Potom se kralj vrati kući. Grbo i njegova braća idoše i dođoše do krštenog kralja.
Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, ćavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! Tako prođe Grbo s konjem đavolsku državu i dođe kralju krštenom i dovede mu konja, pa reče: — Svijetli
— Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — reče Grbo. Potom Grbo ode kralju krštenom i donese mu zlatnu struku, pa mu reče: — Evo ti zlatne
— Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — pa viknu na volove, a volovi pođoše. Tako je iš'o Grbo nekoliko dana i doš'o do svoga kralja.
Na to tivtiz odgovori: — Kako smo potrošili tvojijeh četerest groša, mojijeh ćemo deset još lakše. Nego ti sebi gledaj krsmeta, a ja ću sebi. Idući tako dođu do jednog raskršća i tu se rastanu.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
iz naručja mračne vladalice, podigni se na svijetla krila, raspali se plamom besmrtnosti, skini mene sa očih mojijeh neprozračnu smrtnosti zavjesu, tupe moje otrgni poglede od meteža ovog ništožnoga, uvedi ih u polja blažena, u
sopernika i njegovo postojanstvo strašno, al' se kunem svijetlim oružjem i mojijem nepobjednim štitom, sa hrabrošću mojijeh vojvodah, svim oružjem moga legiona, iskrenošću lika Adamova, da namjeru ispunit hoćemo al' svi žertva biti
sunca zrake sjajne šar dvižimi zemni osvjetljati: moć će ljudi sa svojega šara na uzano svoje podnebije viđet dosta mojijeh mirovah; no pogubne mrake Satanine njihove će zaslijepit oči, mirovi im silom svemogućom neće sjati njinim
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Bome ne dam njemu ni za kakve novce, jer on je pustio mojijeh pet sinova da pomru od gladi, a nije im dao kruha, — reče starac.
Žali bože za mojijem šćer̓ma i čizmama. Grbo odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! Potom se kralj vrati kući, a Grbo i njegova braća idoše i dođoše do krštenog kralja.
Grbo mu odgovori: — Ej, đavole! đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! Tako prođe Grbo s konjem đavolsku državu i dođe kralju krštenom i dovede mu konja, pa reče: — Svijetli
— Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh trista dukata! — odgovori Grbo. Potom Grbo ode kralju krštenom i donese mu zlatnu struku, pa mu reče: — Evo ti zlatne
Grbo mu odgovori: — Ej, đavole, đavole! Žali bože za mojijeh tri sta dukata! — pa viknu na volove, a volovi pođoše. Tako je išô Grbo nekoliko dana i došô do svoga kralja.
sadrazanom na divanu, pa mu reče: — Ima li iko bolji i bogatiji od mene, kad ja svakom ko rekne kad prođe ispred mojijeh pendžera fise bilila dadem dukat?
Tako ću sve raditi dok još dvojica onijeh drugova mojijeh ne svisnu, kao i oni ostali, od muke i zavisti. Sada hajde zbogom; ko te spremio, tako mu kaži.
krijući družine k slijepcu, govoreći mu: — Daj, Vlaše, te opanke, ti ćeš lasno druge isprositi, a ja sam gotovo bez mojijeh ostanuo. Slijepac mu se počne moliti i zaklinjati: — Nemoj, moj lijepi hadžo! Nemoj hadžo, ćabe ti!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Idem — što ću? (sovjest trpi) —, i više sam puta Izgnan mor'o prah otresti s mojijeh oputa, Ići kuda nova sreća prstom sl'jepo kaže, Ostaviti što m' je tada stalo da pomaže.
Šantić, Aleksa - PESME
u bolu srca istrzana Ja nosim kletve svih patnja i muka, I krv što kapa sa dušmanskih ruka, To je krv moja iz mojijeh rana. U meni cvile duše miliona; Moj svaki uzdah, svaka suza bona Njihovim bolom vapije i ište...
Pita ko te uze, O, ko te trže sa mojijeh grudi... Žedan sam... Tvoga izvora bih pio, No svuda samo smrzle bare desi', Vaj, ja bih vihor tvoje duše htio... .
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
se povi jedan pramen magle od proklete zemlje Vasojeve, pak se savi oko Durmitora; ja udarih kroz taj pramen magle sa mojijeh devet mile braće i s dvanaest prvobratučeda i četr'est od grada levera; u magli se, ljubo, rastadosmo, rastadosmo, pak
više; kad prijeđem more u to polje, ti isturi hiljadu Latina nek mi sretu u polju svatove: neće biti ljepšega junaka u mojijeh hiljadu svatova ni u tvojih hiljadu Latina od Maksima, od mojega sina, sina moga, mila zeta tvoga!
ravno, a na ruke Milutinu knezu: „Milutine, od Grahova kneže, gotovi mi gospodska konaka: očisti mi trideset odaja za mojijeh trideset delija, nabavi mi tridest đevojaka u tvojijeh trideset odaja a na mojih trideset delija; mene prostri na
“ Đuro mu se u lugu odziva: „A moj brate, serdar-Jankoviću, nijesu me savladale vile, već eto me tebi po avazu sa mojijeh do šest mile braće“.
odnjijala bez bešike, na desnici ruci, u četu ga moju opremila, da otide u Lijevna grada, da sakuje toke triestore na mojijeh trideset hajduka, i načini tridest čelenaka na našijeh trideset kalpaka; svake toke da su pozlaćene, moje toke od oke
Dobro slušaj što ti knjiga piše: mene, Zule, tužbe dodijaše od mojijeh hodža i hadžija i Turaka bosanskih spaija na nekaka Kostreš-harambašu u Tijani, visokoj planini, đe im nije s mirom
gospa banovica: „Otvor’, Kumro, sepetli-sanduke, pa izvadi tri dukata žuta, te ih podaj tucaku junaku: dva za zdravlje mojijeh sinova, treći bana, moga gospodara“.