Upotreba reči mrdnuo u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Obe ruke do lakata naslonio na sto, a na ruke legao čelom, pa se ne miče. Gledao sam tako dugo, ali on ama da je mrdnuo. Samo videh kako mu se slabine kupe i nadimaju. Čudno sam i mračno nešto mislio.

Ana je se nasmejala i bila je se sasvim umirila. Lajtnant ništa nije odgovorio, samo je mrdnuo obrvama. Posle je Popesku seo za klavir i svirao Krönungsmarsch iz Prorhet-a28 Kad sam uveče došao kući, sretnem

Matavulj, Simo - USKOK

Svaki njegov zamah Janko odbijaše lako, bez naprezanja, bez žestine, samo što bi po njekad malko mrdnuo trupom. Prvijeh trenutaka svi posmatrahu s najvećom pomnjom, pa se počeše čuditi i uz Mrguda uzvikivati: „Viđi đavola!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Sedi, ćuti i gledaj svoja posla, to ti je zasad, a posle... videćemo. Zasad, upamti dobro, da nisi ni prstom mrdnuo. Ćuti i čini se nevešt svemu. — Dobro, to već hoću... mogu. Ali šta misliš o njima, šta će biti ?

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

On sad sedi tu negde ispod grmova i čeka, a Vujo ne bi ni prstom mrdnuo... Opet će se sa njim moći bolje... Eto, sad će da vodi momka u varoš da ga malo zabavi, a kod Vuja se moralo ili raditi

dadoh vatru i — gotovo... — Zar baš na mestu? — pita kapetan, mr šteći se. — Nije ni mrdnuo. Eno ga u dvorištu... Ženu sam zatvorio, a kod kuće mu namestio stražu. »Kao da im sam đavo pomaže!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti