Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Njegovi teški koračaji obijaju se o kameni pločnik. U luci neprekidimice naganjaju se prelomljeni valovi; srdito udaraju u čvrsti zid, pa, razbijajući se, savladani, nemoćno krkoću i tiho, jednolično
Već je krst sišao na širi put uzduž morskoga zatona što na groblje vodi; djeca priječcem istrčaše ispred njega, naganjaju se, buče.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ona dva agenta okupiše nosači i gonjači i naganjaju se s njima. Ivo ih obiđe, priđe agentu društva, pozdravi ga i zamoli da stavi u stovarište njegov kovčeg, dok sutra po nj
Podzimnji je dan. Duva mlaka južina, a kroz tanke oblake prodire sunce. Po polju i moru naganjaju se promjenljive sjenke. Djevojka ide nizbrdicom i gleda preda se.
Ide polako uzbrdicom, a prati ga more. Južina duva, vali se koturaju, naganjaju i na žalu pjene se, a vraćajući se, kotrljaju za sobom pijesak; grane mrkih maslina prigiblju se, tresu, kao da nekoga k
svejedno u njemu se odazivaju glasovi punoga dana; osluškuje i gleda u sjenke oblaka što se, gonjene od vjetra, poljem naganjaju; a jedna golema sjenka, dalje, usred polja, zastrla je zemlju i ne miče se.