Upotreba reči nalakćen u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

A malo posle, sa naslonjenim podbratkom na ruku i nalakćen na prozoru, gledao je on preko mirne reke tamo u zeleno-sivi horizonat banatske ravnice.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

mu ruci pođe, No nemirno zvecka mamuzom i mačem, Voštanica tiho na stolu mu gori, Oboren mu pehar i vino prosuto... Nalakćen na stolu on je mračno ćut'o, Kao tajni užas da mu duši mori — No bezumno ruka poletela maču.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Protić se pojavio, nalakćen, na prozoru, i ja, i sad još, vidim kako se kiselo i nabureno smeši. Držao je šaku iza uva da što bolje čuje.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

i razbuktalog života, jedno poslepodne, gospodin Leđenski, načelnik opšteg odeljenja, uze glavu među dlanove, pa je, nalakćen tako za pisaćim stolom, osluškivao iz svoje sobe ministarstva, svež ženski smeh što se zvonko razlegao i treperio u

Eh, kako je sve kratko trajalo! Nalakćen, očekivao sam da me to stado mimoiđe. No ono se samo sporo pomicalo, idući mi pravo u susret.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Odlazio je, možda, i na željeznički nadvožnjak i dugo stajao nalakćen na ogradi zakađivan odozdo sukljajima bijele pare iz lokomotiva koje su manevrirale u kratkim, zasoptanim pomacima, sve

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Njegovo lice se grčevito skupi, i kroz stisnute zube glasno jauknu. Odmače se i nalakćen na ivicu rova obuhvati glavu. — Siromah! — procedi. — Eno ga narednik Dragan, gde visi na žici — govore vojnici.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Cijeli dan padala je kiša, i mladić nije mogao da se po običaju prohoda poljem. Po podne stajao je nalakćen na prozoru i gledao u kišu. Bijaše se podao nehaju.

* Ivo je te noći stajao nalakćen na prozoru. Njegovoj osjetljivoj ćudi godilo je hukanje vjetra i šum nemirna mora. Zagledao se neodređeno u noć, u, čijoj

Ilić, Vojislav J. - PESME

Voštanica tiho na stolu mu gori, Oboren mu pehar i vino prosuto... Nalakćen na stolu on je mračno ćutô, Kao tajni užas da mu dušu mori No bezumno ruka poletela maču, Kad se krik užasni još

Petrović, Rastko - PESME

Govorim tako banalne stvari s tako važnim osmehom. Pisati stihove na podu, klečeći, nadvijen na hartiju, nalakćen na ruku u kojoj se drži pisaljka, tako da celo telo svojim naporom učestvuje u beleženju ekstaze.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti