Upotreba reči naslonio u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Pre sam ih negde video gde razgovaraju: porumeneli oboje, a šapuću... Ona nešto čeprka po voćnjaku, a on se naslonio na plot, pa je samo gledi, a posle reče: — Jelice, daj mi stručak od vašeg bosiljka! — A šta će ti bosiljak?...

je dragi ovce i koze provodio, pa ga onde u mislima svojim i slika u raznome vidu: čas joj se čini da ga gleda kako se naslonio na dugu pušku, pa gleda kroz sivu maglu u njenu belu kućicu; posle joj dolazi kao da vidi u daljini gde joj daje znakove

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Na jednoj stolici za stolom, leđima okrenut vratima, sedi moj otac. Obe ruke do lakata naslonio na sto, a na ruke legao čelom, pa se ne miče. Gledao sam tako dugo, ali on ama da je mrdnuo.

Ama se Arsen naviknu na njene oči i ne plaši ih se. Zaturio nogu na vrljiku, laktom se odupro o drugu, a na šaku naslonio obraz, pa govori s njome: — Stid me baš da pomenem babi, a đedi ne bih smeo ama baš nikako!

— pa nas ostavi, a mi blejimo za njom. Ili dođe poslije podne, kad se pop naslonio na šarenicu, pa ga gleda, nagne se prema njemu, pa se odjedanput trgne, izdigne glavu, uđe u sobu i otvori knjigu.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Koštajte ga samo! G. Pera uze i popi pola čaše, a pop Spira se naslonio na desnu ruku, a levom drži bradu, pa ga gleda blaženo i ne trepće. — A, šta ja kažem?! Šta velite na to?

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- Neko mora i da krmani! - rekao je, iako je skela bila zaglibljena u mulj do guše. Naslonio sam se na ogradu i pogledao ga, a zatim smo sve troje bacali kamenove u vodu, i kao i uvek kada sam se trudio, bacao

Milićević, Vuk - Bespuće

U kavanu jurnu naglo jedno mnoštvo ljudi, nalazeći jedva i s mukom mjesta. Gavre Đaković, mali, krupan, crn naslonio se, zavaljen na kanape od crvene kadife, s opruženim nogama, s palcima u džepovima od prsluka, s izgubljenim očima na

Radičević, Branko - PESME

Na krmu se pas taj naslonio, A očima strašno zažagrio, Razvalio usta i čeljusti, Pa udrio u taj lavež pusti, Bože mili, ta šta mu je, šta je?

Pravo šeće junak ka stubama, Već je do njih — glednu — bogme Turčin, Zemlji pao, pušku preko krila, Uza stube glavu naslonio, Pa drijemlje, ni za što ne haje. Milun kroči, britkim nožem mahnu, Utvrdi mu sanak zanavijek.

sela legla gusta šuma, Te pružila se jednako kraj druma, Kroz lišće gusto pirka vetar tio, — Al' ko se ono uz dub naslonio? Kad štogod šušne, a on ti se preda, Sve nešto sluša, sve nekud pogleda.

88. Sad naš junak na domu je, Na prozor se naslonio, U gradinu pogleduje, Kako pred njim stoji tio, Kako dan se još otima, Kako nojca preotima. 89.

“ Pri stolu ovde tako ovi rade. U strani sedi jedan sedi vlasi, Naslonio na ruku staru glavu, Obara dole tužno svoje oko Iz kojeg gorka suza suzu goni.

Biće junak sred beloga dvora; Bacio se njemu na prozora, Na desnicu naslonio glavu, Te on gleda Božu velju slavu: Kako vijar oblacima vije, Kako munja u rastove bije...

Tice poju, a vrelo žubori: „Odmori se!“ kao da govori. Mileta se bacio u travu, Na desnicu naslonio glavu; Iz daleka zvoni klepetuša, Divno zvoni, al' on je ne sluša, Od lova mu telo malo trudno, Al' odmora srce

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

da nekom čita lekciju; Mića se uvalio u fotelju, rukama zagrlio kolena i glupo gleda u tavan; Trifun uzjahao stolicu i naslonio čelo na naslon od stolice; Tanasije, očajna lica, piše i briše nešto na parčetu hartije.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Dežurni potporučnik, vodnik, sa ešarpom o pojasu, naslonio se na sablju i propuštao redom vozare, koji su vodili konje na pojilo. Priđoh potporučniku da se javim. — Dobro...

Zatekla ih noć u varoši i ušli u prvu kafanu da se sklone i odmore. Čak i onaj na straži kod vrata, naslonio se uza zid i spava. Neko predloži da se vratimo u bivak na Banjici. Varoš se bila ispraznila.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

« »Ne, ne... to ne valja. Drugo... Stoji on onako... naslonio ruku na Ljubičino rame, a ja uđem pa ga zgrabim obema rukama, podignem u vis, pa bup o pod!...

Samo ti reci da hoćeš... ti reci! I on joj, ovako uzbuđen i zanesen, steže kolena, gde beše naslonio ruke. Ljubica se trže kao iz pravog sna, kao da je dosad spavala dubokim umornim snom...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Čobanin se naslonio Na grančicu oraovu; Tud’ prolazi mlada moma, Da potkine tu grančicu; Progovara čobanine: “Devojčice, belo lice!

119. Bolan Jovo po gori hodio, Na vitu se jelu naslonio: “Vita jelo, mene boli glava.“ — “Bolan Jovo, ne boli te s mene, Već te boli s triju djevojaka, Koje su ti

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

— »Napred! to će mi biti deviza, dok od ove Vandeje ne načinim Žirondu!« Došavši kući, zateče Maksima gde se naslonio na sto pa hrče kao da struže čuture. Priđe mu Sreta i probudi ga, pa ga zapita je l’ večerao?

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Otaševa družina ponese Mišana i Janka. Ovaj potonji bijaše još u životu. Kad se povrnuše po Marka, ali on naslonio glavu na mrtve konje i otvorio oči. Lagano, među dvojicom drugova, pođe on uz goru.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

5 Kupus bere aga Asan-aga U Mostaru na sred Sarajeva, Iz Beča ga momče ugledalo, Na Biograd pušku naslonio, Asan-agu dobro pogodio, Među oči pod ljevo koljeno, Mrtav pade aga Asan-aga, Mrtav pade, a živ doma dođe.

„Silnom“ lovcu Silan lovac, kraj mu jadu nema: Na lisicu pušku naslonio, Za pećinu glavu zaklonio; Kad udari, za mnogo ne mari, Kada puca, njemu srce kuca, Kad promaši, malo se uplaši,

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

i nakićeni s[a] svakojaki plodoviti drevesi, brdo nad brdom i holm nad holmom kao da se jedan na drugoga drugoljubno naslonio, i kao da je jedan svrh drugoga svoju po|nositu glavu pomolio kako će lakše onu krasnovidnu dolinu, sestru svoju, i

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— pa zapali svijeću i usadi je u čašu žita. Brne naslonio pleća na poviju od tronožne stolice, prepleo prste na trbuhu i obrće palac oko palca.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Kuda će? I sluge spavaju, i sluge su noćas mirno spavale! Jedva je podigao oči, prijalo mu je kad se naslonio na konjske slabine; dugo stoji tako, neizdrživo mu je toplo i konje izvodi, prsnuće mu mozak, toliko mu ruke zebu da

Vraćao se iz trgovine. „Neko zlo u kući?“ ulitao je. „Uze nam ga Bog.“ Ustao je od večere, otišao u Tor, naslonio glavu na vola i nije mogao da ne zaplače. Za daću je Luka doneo torbu ribe.

Koraknu ka postelji. Postiđen. — Ne zove tebe — zaustavi ga Nikola. Sedi uz krevet, ispod njenih nogu. Podbradak naslonio na orahovu dasku, na kojoj je izrezbareno lišće. Brada visi niz dasku preko lišća, kao da je zakucana.

Ali zašto u ovo doba svetli lampa? Adam! Izlazi. Na krevetu pored Adama, koji spava, sedi Đorđe, glavu naslonio na dasku kreveta i drema. Aćim priđe. U senci se vidi dečakovo lice, omršavelo i izmučeno.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Zaustavio se slučajno i naslonio se na ogradu od kamena kroz koju je promicalo sleđeno šiblje. Tražio je u sebi radost jer je Beograd, najzad, bio

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

U njemu je i najviše mojih uspomena iz detinjstva. Naslonio sam se na jablan, trava mi do kolena. Park je put tica. Tamo, u uglu parka, bila je ljuljaška, onamo vitlo, pamtim dobro.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Prekinuo je miješanje u avanu i izazovno se naslonio na tezgu. — Dobro, a što misliš, koja je moja Mama-Jumba, na primjer? — Ne znam, nemam pojma.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

čas pred njegovim očima izređaše, ali se sad sećaše samo Nikolinih reči i poslednjega svoga dela: kad je pružio, skoro naslonio, pušku na slepo oko i okinuo.

Svi spavaju... I Dobrosav, koji je ostao da dežura, umoran, savladan pićem, naslonio glavu na sto i zaspao... Ni glasa, niko da se mrdne! ... Da ima bar s kim da razgovara! ...

Svet gleda samo njega, vinovnika ovoga neobičnoga sabora... A on se zaturio u kolima, nakrenuo se u stranu i naslonio leđa na Mitra, podigao jednu ruku, u kojoj drži kitu cveća i voštanicu, pa gleda u gomile naroda besmisleno, pijano...

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Ali sam isto tako znao da je onaj koji je slušao, mnogo bolje čuo, ako bi uho naslonio na zemlju. Prema tome, bilo mi je očigledno da se najefikasniji prenos talasa uzemljenog Hercovog oscilatora i

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Torba mu o ramenu visi; zametnuo se zimskim ogrtačem i na nj se naslonio. Oganj se ražgao. Od žestine začas proždire što se u nj baca.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

pričaoca i objašnjenje kako je do priče došlo: on ju je zamislio jedne večeri kad je umoran seo pored mosta i leđima se naslonio na njegov topao, klesani kamen.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Kad se vratim natrag u šljivar zateknem đenerala Černjajeva gde sedi pored velike vatre: naslonio glavu na obadve ruke a laktove podupro na kolena, pa se tako greje i ovda onda počarne vatru.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Zatvorio sam oči i naslonio čelo na stisnute pesnice. Osećam miris zemlje. Setio sam se jednoga leša čija je glava bila zarivena u zemlju.

Zatekao sam potporučnika Bojovića gde se naslonio na jednu stenu i spava, a odozgo kaplje voda na njega. Probudio sam ga. On se naljuti: — Baš me briga što si došao!...

Raketle više ne puštaju. Prema svetlosti mesečine vidim da je dva časa. Naslonio sam glavu na pesnice i nalazio sam se u nekom polubunovnom stanju.

“ Ode ti sutra u komandu. Kafedžija kupi srču i postavlja nov sto. Uto se pojavi i Grk sa pečenim jagnjetom na ražnju. Naslonio je jagnje uz platan. Pera „Đevrek“ zadigao rukave košulje, udara nožem o sto i viče: — Vruće, vruće, vrije!

Kad je on otišao, ostavio mi je nju u nasleđe. Ona je sada moj drug. Ostavio sam mačku i naslonio se na sto. Komandir ukrsti prste i reče: — Evo, dakle, zašto sam ja tražio osmatrača... Ovaj se položaj naziva Jež.

Oni su ipak dobri ljudi i moji drugovi... FRONT I POZADINA Ima već duže vremena kako niko ništa ne govori. Luka se naslonio na bedem od zemlje, zubima stegao muštiklu od višnjevog drveta i sanjivim očima gleda u Moglensku ravnicu.

Razumeš li? Onda je uzeo stoličicu, seo po strani i uzeo francusku gramatiku. Vojin se naslonio na vrata zemunice, zabio ruke u džepove i gledao nekud tupo u daljinu.

Pogledao sam u vrata, pa u nju. I najednom bilo mi je sve jasno. Pećina!... Naslonio sam se na krevet i gledao mračno preda se. Bio sam sada pripravan na sve mogućnosti.

Uzdahnuo sam i dohvatio se za glavu. Šta me snađe!... Prešao sam na suprotnu stranu i naslonio se na zid. Bio sam u mučnom stanju. Ama to nije bila ljutnja... Nešto otužno, kao ljigavo, do odvratnosti gadno.

Zastao sam. Ona se odmakla jedan korak i ostala oborene glave... Prišao sam joj s leđa, polako je prihvatio i naslonio njenu glavu na svoje grudi. Prebacio sam joj ruku preko ramena i pogledao izbliza. Ona je zatvorila oči.

Sećam se... u sobi ađutantovoj naslonio sam se na zid. Toma priđe, prebaci mi ruku oko vrata i reče: „Druže, znam kako ti je!

Ćipiko, Ivo - Pauci

A Maša kida se od veseloga smijeha. — Vrijeme je da se odlazi! — opazi gazda Jovo, razdrijemavši se; bio se naslonio glavom na trpezu i zakunjao.

— A je li bolje ocu? — upita Ivo. — Biće, kad umre! — prijegorno odgovori djevojka. Oboje ućutaše časom. On se naslonio na samac kamen, sav obrastao uokolo bršljanom, a ona je pred njim stajala i gledala dolje na more.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Mutna svetlost treperi u baricama. Naslonio sam bradu na kameni rub prozora, oštra, suva prašina me štipa po nozdrvama i pokušavam da smislim nešto stameno,

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Oko vrata visi mu debeli zlatan lanac, koji počiva, svojim donjim krajem, na njegovom debelom trbuhu. Naslonio je glavu, svojom desnicom, na oslonac fotelje i zauzeo pri tom takav položaj da mu lice ne vidimo.

Pa ipak je ovaj hrast, na čije sam se debelo stablo naslonio, gledao pre sedamdeset godina gradnju ove železnice. Uvek mi je bilo najveće uživanje kada sam mogao da se odvojim od

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Dok ga nisam okusio, ja sam o poljupcu mislio da je to samo jedna nešto slađa bonbona, ali čim sam naslonio usne na usne, ja sam iz osnove promenio mišljenje.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Poneki se oklizne i konj naleti na njega. Jedan pešak, izmučena lica, naslonio se na drvo i gleda mračno preda se. — Može li se? — pita ga jedan u prolazu. — A-ja! — veli i klima odrečno glavom.

Tek sad osećam koliko me celo telo boli od jučerašnjih padova i naprezanja. Podavio sam kolena i naslonio glavu. Najlakše mi je u ovom položaju. Fizičke bolove mogu još i da podnesem. Ali osećam duševnu potištenost.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

vojvoda: „Ta ja prođoh kroz Kosovo ravno, i ja viđeh Miloš-Obilića: on stajaše u polju Kosovu, na bojno se koplje naslonio, bojno mu se koplje prelomilo, pak na njega Turci navališe, dosad mislim da je poginuo; al' ne viđeh Vuka Brankovića, ne

Pak se Marko bolan učinio bez bolesti, od mudrosti teške, po dobru se Šarcu položio, na sedlo se srcem naslonio, tako ide preko Carigrada. Dobra kolca sukobila Marka, sukobi ga carev Alil-aga i za agom tridest janjičara.

Kad su bili nasred gore čarne, al’ u gori dinjar Banjanine, na bojno se koplje naslonio, sve svatove redom propustio, a kad dođe lijepa đevojka, pod đevojkom konja uvatio.

Moj sestriću, Jovan-kapetane, san je laža, a bog je istina; ružno si se glavom naslonio, a mučno si nešto pomislio. Znaš, sestriću, ne znali te ljudi!

Al̓ eto ti starca Jezdimira, mila brata dužda od Mletaka; bijela mu prošla pojas brada, na zlatnu se štaku naslonio, roni suze niz gospodsko lice, roni suze, i nevolja mu je: sedam žena mijenio bio, a od srca ne imô poroda, pa uzeo k

Za njim Iva napusti dorata; koliko se dorat umorio, brzo dorat vranca sastigao, na sali mu glavu naslonio, agi kida kite na pojasu. Al’ besedi aga od Ribnika: „Bože mili, gdi ću poginuti!

Kad je Milić svate sakupio, diže svate, ode po đevojku. Kad su bili prem’ Vidovu dvoru, na pendžer se Vide naslonio, pa kad viđe kićene svatove, sam je sobom Vide govorio: „Mili bože, lijepijeh svata! Čiji li su, kud će po đevojku?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti