Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
u kome čoveka hvata lumbago od ukočenosti istog časa kada sedne na neku blesavu lažnu aldajč stolicu sa ravnim naslonom a onda, što je zanimljivo, ti isti seljaci koji su već jedanput prodali svoju rođenu kuću na selu, đuture sa dedinim i
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Dućandžije iznose male zelene stolice, opletene rogozom i s provaljenim sedištem ili odvaljenim naslonom ili okrnjenom nožicom — već kakva je čija »narav« pri sedenju...
Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
Na ormanu vazna sa cvećem, figurice od gipsa, veći sat, šatule od bombona, slike u ramovima sa naslonom i druge sitnice.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I predsednik se ugodno namestio u stolici sa visokim naslonom. „E pa, ajd’ sad, ne oklevaj, kaži šta imaš“, obratio se Đorđu.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Moja će bolničarka, iz počasti, kao čeljade iz grada, sjediti negdje u sredini, na nešto višem stocu ili na stolici s naslonom, jedinoj u kući, i voditi će glavnu riječ.
Teške rezbarene stolice iz općinske vijećnice sa strogim ravnim naslonom poslužit će za prestonu dvoranu; naročito je napravljen jedino pozlaćeni tron s neobično visokim zabatom i s crvenim
” Bat žandarskih koraka pred vratima. Pa tišina: zavalio se na onu bijelu klupu sa rešetkastim naslonom u hodniku. Pa opet koraci: osjetio da hvata drijemež, te se trgnuo. Gore dolje, gore dolje. Gledam Radivoja.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Vuja priđe k prozoru, odmače dugačku klupu sa naslonom, koja zaklanjaše polovinu prozora, pa izvadi ceo ram sa hartijom. Ali umesto polja i šume, što bi svaki očekivao da vidi
Krakov, Stanislav - KRILA
— Još jednu bocu piva. — Dve... – Samo da je hladno. – Sad, sad, – glas derana je piskav. Pod krivim naslonom od suvog granja, pred kafanom sumnjive beline, ne može se preći od posedelih oficira.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Karadžića, 1854, 131—2; odštampana je i u Deželićevoj Pjesmarici, Zagreb 1865, 699—700, br. 559, pod naslonom Napitnica, a bez imena autora, sa sitnijim izmenama: ispreturan je red dveju poslednjih strofa, a mesto ne svima
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Kako je glatka, kako je meka bila, s naslonom u obliku ljiljana, kao u srne vitkih nogu! Mlada žena zadivljeno kriknu, ugledavši je, i polete drvodelji u naručje.