Matavulj, Simo - USKOK
Kroz snijeg letijahu vrane i gavranovi i bjelasaše se Lovćen. Janko se sjetno nasmiješi volji sudbine, koja ga osudi da mu u toj planinskoj kotlini, u naseljenju prvobitnu, siromašnu, među čudnijem, suviše
starine, rođenu u drevnom dvoru u pitomoj zemlji, gajenu za svjetski život, bude novi zavičaj i po svoj prilici grob! Nasmiješi se pomisliv da je i on brastvenik, član plemena, Crnogorac; nasmiješi se sjećajući se svojih djetinjskih, pa mladićkih
Nasmiješi se pomisliv da je i on brastvenik, član plemena, Crnogorac; nasmiješi se sjećajući se svojih djetinjskih, pa mladićkih težnja i ideala i sukoba njihova s krutom zbiljom.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
i ostavi te, brate, nama na vratu, šta da se lažemo. Je l tako? Mališan se nasmiješi kao da je nešto razumio, kad u sobu upade gologlav stariji čovjek, razbarušen i neobrijan, s metlom u ruci.
— Ja sam ih sedmoro dosad othranio, to ti mene pitaj. S lakim zračkom nade komandir pogleda u čupavog pritvorenika i nasmiješi se. — Čuj, Vidače, bi l se ti do večeras mogao postarati za ovoga našega gosta? Greota je da mali drugar gladuje.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I nisam znao šta bih drugo da reknem, što bih više da učinim. Ona se trudila da se nasmiješi. U tom nastojanju katkad bi joj među trepavicama nikla i za nju samu sasvim neočekivana suza.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— zaškilji Mačak. Svi se, kao po komandi, okrenuše prema Jovančetu. On se samo nasmiješi. — Dobro, idem ja. Baš se tome veselim. — I ja ću tamo — javi se Lunja. — Pazi je! A zašto baš ti? — ote se Stricu.