Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Onda mu ujedanput sinu nešto kroz glavu. Skoči s klupice i kao da se nasmjehnu, a u isti par ču dreku maloga djeteta iz sobe. On kleče na travu i uze se moliti bogu.
— reče ona. — Šta? — Gledaš u dud? Mara se slabo nasmjehnu: — U dud i svuda! — Pa zamišljeno nastavi: Čisto sam gladna ovoga vazduha — E, pečem ja kavu za tebe — reče Ikonija —
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Izlanem, sasvim iznenada: — Kažite mi, fra Anđelo: postoji li bog? On se nasmjehnu. — Hm!... Gledao je u kapice svojih cipela, koje je ravnomjerno primicao i odmicao jednu od druge.
Ćipiko, Ivo - Pauci
” Kao da ti ljudi nisu i dosada radili, i kao da svi drugi, osim njih, obiluju poštenjem! I on se gorko nasmjehnu, ne mogavši pojmiti razlog takova savjeta. * Jamatva se primicala kraju.