Jakšić, Đura - PROZA
Jednoga dana stojim ja na mali vrati i gledam nepreglednu ravnicu što se od naše kuće nadaleko prostirala; nešto sam se duboko zamislila, ko zna o čemu sam sanjala.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
A kad se zaljulja, opet, u san, zapaljen i pun nekih plamenova, tumba se u nekom šarenilu u nepreglednu daljinu, u nedoglednu visinu i bezdanu dubinu, dok ga kiša, što kroz trsku prokišnjava, ne probudi.
Matavulj, Simo - USKOK
naviknu na vratolomno pentranje, najradije se penjaše na vrh Štirovnika, odakle je pod sobom posmatrao župno Primorje i nepreglednu morsku pučinu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Kada se vrati, on odazva komandire baterija. Tek pošto se ovi vratiše, puk krete. Naviknuti na nepreglednu ravnicu, gledali smo sa strahom i divljenjem Cer, koji se iz ravnice naglo diže, kao bedem neki.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
I ovde, reku jednu vidim, pod svojim telom, da hladi laku, srebrnu, zemlju, nepreglednu. A, kad mi prospe trešnje po duhu obolelom, i, kraj Meseca, i ovde, zvezda zablista, vidim da je, u ranom
Rakić, Milan - PESME
i žene, I ta starinska osvetljena zgrada, I mesečina, i priroda cela, Stopi se namah, za minutu jednu, U jedinstvenu, nepreglednu, čednu, Belinu slatku još slađeg ti tela...
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
i počinje radnja romana: „A kad se zaljulja, opet, u san , zapaljen i pun nekih plamenova, tumba se u nekom šarenilu u nepreglednu daljinu, u nedoglednu visinu i bezdanu dubinu, dok ga kiša, što kroz trsku prokišnjava, ne probudi.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Sa zebnjom su pogledali dole, u nepreglednu baru žute i prljave vodurine iz koje su virili vrhovi krovova njihovih kuća, rogadže vrhova sena, pocrnele krošnje voćaka.