Matavulj, Simo - USKOK
Bješe postariji, orlujskoga nosa i dugačkih povijenih brkova. Po njegovu držanju i njegovijeh zemljaka prema njemu, poznavalo se da je od većih glavara.
napitnica za pokoj, odvajaju najbolje narikače, dvije po dvije, te obilazeći dvorište opijevaju viteške rabote njegove i njegovijeh starijeh. Knezu niko ne zamjeri što se udalji, a to inače ne bi moglo biti.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
svi i svuda on sasvim rusovljevski napada »višu klasu« srpsku, obrazovane ljude što su se »potuđili od svoga naroda i njegovijeh običaja« i »drukčije od naroda nose se i žive«, i veliča »prostu klasu naroda našega«, koja čuva narodno ime, jezik i
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ali čovjek snuje, a bog boguje, pa tako i ovdje. Ovi zlo smislili, ali i Marko, kao da mu je sam bog otkrio misli njegovijeh ortaka, dosjeti se nečemu, pa ti najpre, probe radi, kad mu četvrti put spustiše uže, priveže jedan veliki kamen, i
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Lako se domisliti, čitaoče, gdje su serdareve misli bile!... Bile gdje i vazda, kod njegovijeh odsječenijeh krila, kod poginulijeh sinova! A danas više no obično, jer je red u pustoj kući badnjake prilagati!...
Ja ne znam dalje što bi...“ Mladić umuknu. Nastade opet mrtva tišina. Na licu njegovijeh brastvenika viđaše se da živo prate njegovo pričanje.
I gosti se odužiše serdaru, pominjući viteška djela njegovijeh, a njegova napose. Pošto se dosta napričaše, serdar će: „Zaludu je sve veselje bez pjesme.
„Reče: veliko će ovo zlo biti meni, jali tebi, jali obojici!... A, čuli! da on mene zastraši! Da se ja prepanem od njegovijeh riječi! Bestija!“ Joka se prekrsti i uzdahnu. „Biće pokora najzad, oko ove cure!“ reče Joka gledajući Stanu.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
On otplovi, a žena mu i ona starica ostanu kod njegovijeh roditelja. Kad doplovi u jedan grad, vidi gdje vojnici nesretne seljane po gradu hvataju i u tamnicu meću.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A na to se Bakonja zacrvenje i pođe dalje. Ali, podalje, srete se s jednom djevojkom njegovijeh godina, koja vođaše dva konja na pojilo. Oboje se zbuniše. Ona stade dokle on prođe, a on ustavi vranca.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Be, ni na tome nam se neće razminut: kutarisaćemo mi od njega makar polovinu njegovijeh dobara. Sjutradan pođe vezirović po svome običaju na mezar očev da čita dovu, a moj ti sluga s ćasom rakije u jagluku
A neko ti dočuje za tajne sobe njegove matere, te razglasaj po gradu, dok glas dođe i do njegovijeh ušiju. Jednoga ti se dana on smisli, pa ode materi, te je zamoli da mu dade barem jedan ključ.
Ali čovjek snuje, a bog boguje, pa tako i ovdje. Ovi zlo smislili, ali i Marko, kao da mu je sam bog otkrio misli njegovijeh ortaka, dosjeti se nečemu, pa ti najprije, probe radi, kad, mu četvrti put spustiše uže, priveže jedan veliki kamen, i
stio puštiti tebi dok mu ne obećah da ćemo dar dijeliti, a ja sam mu obećao sve osim jednoga, stoga po našoj pogodbi njegovijeh je devedeset i devet štapova.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Jeste l’ vid’li Ćurč’ju arambašu, koji čuva straže od Turaka s njegovijeh trista i tri druga, da ne bude roblja iz Pocerja? Jeste l’ vid’li moga gospodara, a Krsmana kneza Vujičića?
I vid’li smo Ćurč’ju arambašu s njegovijeh trista i tri druga, koji čuva straže od Turaka, da ne bude roblja od Pocerja. I vid’li smo Valjevca Jakova, — u Jakova