Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Popadija jal' je bila godinu dvije mlađa, jal' nije. Ali obadvoje ljudi temeljiti. Djece nijesu imali, tijem su više računali seosku djecu u svoju.
Tvoj verni Pobratim V PISMO N .... Ne znam kojim si putem načinio onakav zaključak u tvome poslednjem pismu: „Vi se obadvoje uzajamno volite. dok se poljubite, videćete da se ja ne varam.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Znate, obadvoje ste sad (što jest, jest!) al’ obadvoje ste ćosavi, onako, znate, klot, — pa vas čovek i ne može tako odma’ da razlikuje
Znate, obadvoje ste sad (što jest, jest!) al’ obadvoje ste ćosavi, onako, znate, klot, — pa vas čovek i ne može tako odma’ da razlikuje! Ha-ha-ha!
A i da ima, velim, lopava — nit on može bežati, nit ga ja mogu ovakav kakav sam vijati i stići, kad smo obadvoje, što rekli: dva dedaka, obadva jednaka! Hahahaha! Aj, je l’ dobro divanim? Nego, daj-der tu čuturu ovamo.
Radičević, Branko - PESME
Jezde gorom oni obadvoje — Al' je nešto čudan Radivoje, Vas se nešto junak promenio, U misao neku zaronio, Baš u neku mutnu i nemilu, Malo
Pa na srce sve da stisnem, A od mila da ne svisnem? Sve je moje, sve je moje, A mi jedno obadvoje. Stisni, stisni... de l' sam jako? Podrž', Bože, vavek tako. Oh, udari gromom sada, Sada, Bože, il' nikada.
16. O lepi vi iz usta njeni baji, Kad sedismo mi vako obadvoje! O njenog onda oka kra(s)ni sjaji, U srce kad si padô moje!
74. Neće zasad, kraj je šali, Ustadoše obadvoje. On cigaru svoju pali, Ona gladi kose svoje, Još se drugo štošta seti Što u igri poremeti. 75.
Jezde gorom oni obadvoje, Al' je nešto čudan Radivoje, Čudna neka vatila ga sjeta — A kraj njega veseo Mileta. Ispočetka po koju zborahu,
“ Naže snagom junak Radivoje, Otklopi joj ruke obadvoje, Oturi je silno od konjica, Pade o tle ljuba nesretnica, Pade o tle pa se obeznani, Ao danče, zlo li joj zadani!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
I tako pobjegnu obadvoje u šumu, tu se sastanu, n krili su se tri godine, da ih ne pronađe bezdušna n zlobna maćija. Za te tri godine dečko je
Kad i to bi, i dovedoše snašu, mati puna radosti leže uveče da spava sa snajom i sa sinom, da ih grli i ljubi obadvoje. Sin leže s kraja, baba u sredini, a snaša do duvara. Tako jednu noć, drugu, treću, i neprestano.
Rakić, Milan - PESME
se čežnje kao grude, I sve kroz suton prigušeno jeca; Pa kad na mene padnu usne tvoje, Da zajecamo i mi, obadvoje...
sada, I neosetno gubi se i pada, I sve nestaje, i sve iščezava, Pa kad na mene padnu usne tvoje, da iščeznemo i mi, obadvoje... DOLAP Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo, Stoji kao spomen iz prastarih dana. Njegovu sam škripu kao dete čuo.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
naći; Nije blago ni srebro vi zlato, / već je blago što je srcu drago; Pravda drži zemlju i gradove, / A nepravda ruši obadvoje; itd).
— Kako Jakovu — tako svakomu. O PRAVDI — Pravda drži zemlju i gradove, a nepravda ruši obadvoje. — Ako pravda ne pomože, krivda neće pomoći. — Kad klin klin potera, onda pravda iziđe na sredu.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
ona počne vikati, a ja opet po nesreći svojoj namjerim se blizu, pritrčim na glas, a oni uhvate i mene, i povedu obadvoje na brod.“ Potom one ne umijući kuđ hoditi, a i nemajući su što tražiti kuće svoje, zamole se njemu, da ih on uzme sobom.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
I tako pobjegnu obadvoje u šumu, tu se sastanu, i krili su se tri godine, da ih ne pronađe bezdušna i zlobna maćija. Za te tri godine dečko je
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Ne vara li sve na svetu —“ — Ali vara kad je moje... Za nedelju kratkih dana Preminuše obadvoje. XXXVII Mesečina kao negda, Gle, još ima živih ptica! Lahor vetar krili mahnu, Zamirisa ljubičica.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Zlatan persten jeste darak maleni, Al’ ga derži kao zalog zakoni Krepke k tebi ljubve moje, Dok nas sudba obadvoje Rastavlja.
Šantić, Aleksa - PESME
i skriven bol ljuti, Pritajena suza sjaj ti oka muti, Tajni uzdah cepa gorde grudi tvoje; Moja draga, mi smo bedni obadvoje. 20 Flaute i violine Zvone i bubanj bije; Tu moje lepe drage. Svadbeno kolo se vije.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Pak potrča za njima te ih obadvoje s kopjem pronuzi i iznese ih mrtve na kopju pred svu vojsku da istrebi podnašanje i šeganje ljudsko od izrailjskih
A kamo vam tanci i šnjima vrteži? Koliko put putem prohodeći s pogleda. s mirisa eda ti, liše obadvoje mlada struka, ne zatrepti li ti srdce i mnogo dobi ostane ti na misli? S jednim pogledom siromaše, zarobljen si ostao! .
Sud činte, pravicu ištite. Mera, merenje, kuplja, prodaja prava da vam je, jerno što je krivo i tamam ravno, na obadvoje to mrzi Bog; što li je pravo, iako najmanje črtom poviše, to mu je u volju.
Ama ako i obadvoje se nahodi u kome, te je i iz glave mudar i iz knjige učen, taj dvostruke oči u sebi ima i pamet duševnu i telesnu,
A ako bi se onde ikako ispirali pravdajući, znaš da će nas i obadvoje izobličiti oblična klenova voda za nevolju pijući je nam...
Rečeno je u pismu, kad se čovek ženi, onda ostala svoga oca i majku te se slepi sa svojom ženom. I obadvoje njih s jednim gelom budu. Ja kad umire, ne rastala li se i to jedno dvostruka grkljana im telo, obaška?