Petrović, Rastko - PESME
urlah nebu, u patnji, očajanju; I vih se po podu, crv sam ne vi se, tako kad, u oranju; I Sunca, me točak zgnječi, i odvaljuje oganj il toči Žar svoju, ja poznah mlaz što krvlju obliva oči; Kao olujinom tako Suncem zatutnjaše prostori, Od Njega