Ćipiko, Ivo - Pauci
Pozdravi se sa sucem i sjede. — Mali posao, — veli, — svršićemo brzo. Poslužnik prizovnu stranke. Vojkan, ugledavši odvjetnika, zbuni se, pomisli: — „Zaludu je svaka odbrana; kad je odvjetnik tu, ne vrijede najbolji razlozi.
To ti je za onu štetu u polju! —Ne mari, bolan... Gonićemo se još, — odgovori Vojkan. Petar pričeka odvjetnika dok iz suda iziđe, pa, dočekavši ga, veli mu: —Činite molbu za rubačinu...
Uoči toga dana, pred noć, iz grada stigoše u varoš oba odvjetnika. Pođoše u štionicu, gdje nađoše obično društvo koje se tu svake večeri sastajalo.
Rade pođe u grad da potraži odvjetnika; bio bi pošao onome najviđenijemu što mu oca zastupaše u parnici radi krave, ali taj zastupa općinu.
Predajući ga, veli mu: — Izgubio si parnicu za „Brljaču” u planini, moraš da platiš oko sto kruna parbenih troškova za odvjetnika, zastupnika općine. Primivši spis, Rade toga časa povrati se kući, satrven, kao da ga je ko kladom po glavi smlatio.
Znate, on zastupa državnog odvjetnika — predlaže da se rasprava odgodi i navađa razloge... A natakao crne naočare, pa upr'o očima u svjedoke koji postupce
Pred sudom čekaju da otkuca deveta. A kad je pored njih prošao politički upravitelj, i ujedno zamjenik državnog odvjetnika, upoznaše ga, i ponizno ja pozdrave; Cirilovo nasmijano lice odjednom se produljilo i uozbiljilo.
Sudbeni pristav Balić sjedi za stolom i smatra ih, a zamjenik državnoga odvjetnika stoji prislonjen uz prozor; on ih gleda kroz crne naočare što mu sakrivaju oči.
— Dakle, ti misliš zasigurno da te je on napao, — upade u riječ zamjenik državnog odvjetnika. — Biće. — A bi li se zakleo? — Ne mogu se zakleti. — A ča bi se kleo? — prihvati stari. — Mi ništa ne išćemo.
— Ča po zakonu? — javi se Cirilo. — A nismo se namirili. — Kako namirili? — presječe naglo zamjenik državnoga odvjetnika i navlaš skide naočare, pa upilji pogled u nj.
I opet neka je među nama mir! — A zašto tako nisi prvi put rekao? — opazi zamjenik državnoga odvjetnika, natakne naočare i sjede za svoj sto. — Dakle, sada smo o ovome načistu, — prihvati sudac i obrati se pisaru.
— Kad vam nije ništa dao, zašto ste krivo svjedočili? — upita zamjenik državnog odvjetnika. — Nismo krivo svidočili, — odgovore oba brata u jedan glas. — Činili smo se nevišti.