Radičević, Branko - PESME
oka, Niti pleća kô stena široka, Niti grudi kao sinji kamen, Kad udariš da isteraš plamen, — Mesto rasta, mesto omorike Buće samo trske i šibljike, Oh nevoljo, ao velji jade!
Miljković, Branko - PESME
Duž tebe kasnimo duž tebe smo izdani, duž tebe u našem odlasku rastu omorike prokazane vazduhom kolebljivih ždralova. To dole je li mržnja? Ili ja koji svojim poreklom učestvujem u svim prizorima?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Silne su mene mećave bile i gonile, pa mi ne mogoše ništa... Visoke omorike pod teškim injem stadoše se lagano njihati i povijati, škripeći i zbacujući sa sebe pune pregršti snijega.
Najednom se nenadano zadrmaše u vrhovima jele i omorike jače, silnije, a jaka se i bučna mećava diže, kao da se cijela planina iz temelja potrese. Njima se smrče pred očima.