Pandurović, Sima - PESME
Mutne oči iznemoglo glede U horizont prazan i oron’o. Duh, sa telom, materiji klon’o. Mutne oči iznemoglo glede. Moju staru ranu od života.
odjekne, Kao zvuci truba, k’o pogrebno zvono Predelom strasti ranjene i modre, Kad je život prazan, besmislen, oron’o.
Kako si mi danas mračan i oron’o! Ni pusta traga radosnom životu. Varvarin je grubi zlurado ti don’o Glad, ropstvo, bedu, uvredu, sramòtu.