Miljković, Branko - PESME
Divno praznoverje što izmišljaš krila Oslepljenom vazduhu u toj sažetosti, Tvoja je mladost pre svih mladosti bila I ostala na zidu ko slika milosti.
O reči koje rečeno potkupi! Zvezdo, moj pakao i moje srce primi Ugašenom rukom što beskraj iscrpi. Oslepljenom rosom u nadanje i veče Vara me azur poklonom tebi sličnim I strah stvarniji od onih što kleče U strahu od promena pred