Upotreba reči osloni u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ta, daj taj kaktus ovamo, što ga držiš jednako, — pa sad ’ajd’ tornjaj se, pa čmavaj. Ej, blago onom ko se na tebe osloni! Izađoše napolje. Nastade tišina, a malo posle ču se neko šaputanje. — A di ga drži? — pita domaćin.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

udaren nečim, da se prevrnuo, da je ležao kao onesvešćen, i da je, tek posle dužeg vremena, imao toliko snage, da se osloni o jedno drvo, kao da je neko meko uzglavlje. Bio je svestan toga da je ostao živ, samo, slučajno.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

U Gruži se u „Mladu petku“ (ili sredu), dok dan još napreduje, izvodi sledeći složeni obred: „Tetka ili strina detinja osloni dete o koleniku (na koju se namotava pređa), stavi mu na leđa malo breme suhog granja i tri puta ga provede oko kuće,

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

MATI: Taki će doći. Mlogi poslovi, znate, a mora svud da je sam. Na sluge čovek ne može da osloni. PROVODADžIJA: Bogme bez gazde nema ništa.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Da padne s drveta, odneo bi kući granja. Da razapne mrežu za sokola, uhvatio bi vranu. Da se osloni na planinu, i ona bi se srušila. Deblja je njegova dlaka, nego nečija ćuskija.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Aćim je kao razljućen bik kad se upre zadnjim nogama i svu snagu pretoči u vrat, sjuri u rogove, zaplete ih, osloni se na drugog, pa kroz glatke šiljke kostiju sluša srce protivniku, sluša strah, damare i drhtaje u kolenima, očekujući

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„da sam ja, što no kažu, u najprijateljskijoj nameri hteo, tako reći, da sačuvam našeg milog kolegu Aristarha da se ne osloni na iskaze drugih. Takav ortakluk je, verujte mi, opasna rabota.

Darežljiv, čvrst i pouzdan, stvara sebi svugde prijatelje na koje može uvek da se osloni. I ja sam mu i danas još, iako Lombarđanin, odan dušom i telom.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A kad osjeti na čelu ruku mu, mahom joj se čini da je pribranija i sigurnija: ima da se na koga osloni. Milinje je spopada, veli mu: — Neću ti ljubav nikad naplatiti! — i, da je nije stid, sita bi se naplakala.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

I od rakije i od novoga osenjavanja. Obema rukama se osloni o kolena, vrat podavi, zape i podiže, dižući uza se i oklembešenu izbezumljenu Bogdanu.

On uzmahnu svom glavom i prekorno me pogleda. Onda se obema šakama osloni O svoju sohu, huknu i odgovori: — Što mi grešiš dušu, gospodine? Ne li je ovo naša sveta mitropolija?...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Na ulazu pojavi se još jedan naramkujući. Oko desne noge imao je beo zavoj. On uđe ćuteći i osloni se na zid. Stajao je na jednoj nozi. Njegovo lice grčilo se od bolova. — Ima li još koga gore? — Nema.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

E, čekaj, blentavi Davide! Što si posrljô kô prase u surutku? Zar ne vidiš da gospodini imaju posla? Osloni se na zid, pa malo pričekaj. (Jazavcu) A Ti, lopove jedak, došô si đe treba!

Stanković, Borisav - TAŠANA

Umorna. SAROŠ Odmori se, odmori! Evo, nasloni se na mene. Ne boj se ništa. Nasloni se na mene. Siromašče neka se osloni na siromašče. (Prislanja se obgrljujući je k sebi.) Ulazi Miron.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Kad sam mu prišao, on se osloni na mene i reče mi: — Posrćem, posrćem kroz život, jer su me svi prijatelji napustili. Ah, lakše mi je naći pute

u posetu i otpočeli vrlo prijatan razgovor sa njegovom mladom mamom ili najstarijom sestrom, strpa vam se meću kolena, osloni se rukom prljavom od pekmeza na vaše nove pantalone, digne nožicu uvis i drekne: „Ja imam nove pipe!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ali, uzdah sve čujniji. Poče da ga zahvata nelagodnost. Ko uzdiše? — Ko si? — upita dečak. Zatim htede da se osloni leđima o lipu ali mu se stablo iza leđa izmače. — Gle! — reče dečak. — Otkad drveće hoda? — Otkad Mesečev Cvet raste?

Svuda okolo njega penilo se i komešalo more. Pokuša Marijan da se osloni o lakat, da se digne ali nije bilo u njemu snage ni koliko u kamenu vode.

Na vrežama i brežuljcima lubenica, kao niska bisera, treperila je rosa na prvim zracima sunca. Starac sede i osloni se o dovratak kolibice. — Kako sam glup san usnio! — reče i zagleda se u Strašilo koje se veselo njihalo usred polja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti