Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Đurajica, utočide mu jednu. Đuro, kao i svaki pjesnik, ispija do dna, stresa se, onda se široko osmjehuje i gleda po čitavoj družini blaženo, kao da je među anđelima. — Samo ti vezi, a mi ćemo zapisivati — nutka ga komandir.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Lijepo se sastaste, pa da uživate! De, sokolovi! Cvijeta sluša njegov veseli glas i sjetno se na nj osmjehuje, a uto se Spasoje diže, požuri uza stube, i veli im: — Da vam konak priredim!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Zbogom vam! — javi se na odlasku. I htjede da iziđe, ali on kroči pred nju. Stoje jedno prama drugome; on se osmjehuje, i čini mu se, gledajući, da je zastiđena.
— Donio sam ovaj spis... — Ostavite, ima vremena! Gospodin upravitelj suda, debeo, trbušast čovjek tankih nogu, osmjehuje se ljubazno na Ivu i neće mu se da pregleda spis, no obrće govor: — Gledajte, šjor Bepo, kako naš šjor Ivo ima lijepi