Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Granica o kojoj govorimo je, izgleda, ona koja deli spontanu igru od usmerenog stvaralaštva, nevina otkrovenja od usiljenog truda. Trud je utoliko uzaludniji ukoliko ide s pesnikovim nastojanjem da se „približi” deci. .
tome je njegova prednost — uvek je na svome, ali tu je i opasnost da vizija, s vremenom, izgubi snagu, oštrinu, svežinu otkrovenja. Lukić ne zna za radost što se pesniku, kad stupi u svet dečje poezije, nudi kao nagrada za smernost.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Ona je sadržavala otkrovenja, data božjom milosti i pokazivala put ka spasenju duše. A jedino to bilo je od važnosti. Dragovoljno uze crkva na sebe
Petković, Vladislav Dis - PESME
da mi krv struji i teče, I da nosim oblik što se mirno menja; I da nosim oblik, san lepote, veče I tišinu blagu k'o dah otkrovenja.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
(„Pustolov u kavezu“) A u „Jedinom snu“ – za koji pesnik napominje da je „prva pesma Otkrovenja“ – prolećni početak dovodi se u vezu sa snom u majčinoj utrobi: Ja sanjah na rubu proleća, a vi gde sniste Nedirnuto?
nebo kao kaban“ ide u isti red kao i slika ljudi kojima su glave obvijene „u vidike ko u saruke“, u pretposlednjoj pesmi Otkrovenja: Nedogled, gle, pljuje svetlost međ oblake, Moje srce, još mornar, napaja sebe krvlju; I sva ta prekomorska putovanja
]. („Zimski repertoar“) Vidik što obvija glavu kao saruk preinačen je u narednoj, poslednjoj pesmi Otkrovenja, u zastrašujuću plavu ivicu horizonta koja će pesnika – rođenjem dospelog u ovaj nenaklonjeni mu svet – umoriti „kao
Pevanja o vuku – nastala posle Otkrovenja – od „Vuka I“ do „Časa obnove“, kako ih je nazvao i na kraju poređao sam pesnik55, nisu ni međusobno ni u sebi
U njoj, naravno, brzo prepoznajemo i majku iz Otkrovenja. Ima i stihova koji nas na to neposredno upućuju. O bolnom, samrtničkom majčinom pogledu stih: „Pa ipak pogledom
promena nego nas sve vreme i vodi ka njoj – posebno je zanimljiva zato što dopunski potvrđuje kojim se smerom, posle Otkrovenja, razvijala poezija Rastka Petrovića, sve do tridesetih godina.
uzajamnog pretapanja dveju slika, moći ćemo, naposletku, da rasklopimo i konstruktivno jezgro najteže i najlepše pesme Otkrovenja, kako je Crnjanski s dobrim razlozima nazvao „Preinačenja“66.
u srpsku književnost svoga doba, u ogledu koji je, koliko znamo, trebalo da bude deo nenapisane monografije o pesniku Otkrovenja.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Ali činjenički materijal je iz drugih izvora, iz otkrovenja svetih otaca prirodnih nauka. Pokazaću Vam te spise. Ovde, pozadi moga stola, stoji velika polica sa knjigama.
Petrović, Rastko - PESME
NEPRIKOSNOVENIH STIHOVA 89 PREINAČENjA 91 ZIMSKA REPERTOAR 95 OVO O JEDNOM PESNIKU 99 PROBUĐENA SVEST 102 POSLE „OTKROVENjA“ 110 VUK 111 VUK I 112 VUK II 116 MOLITVA VUKA 122 VUK III 132 SUNČANE LESTVICE 138 SONET SMRTI 140 ČAS
ah, jedan dva! U Beogradu, XII 1921. Prva pesma Otkrovenja TAJNA ROĐENjA O crvenilo mi doteče iz matere Svetlost, čuj, iz doma gde se ne vraća Plameni zrak, čuj!
Tek tog trenutka On poče da govori. U Beogradu, H 1922. Poslednja pesma Otkrovenja PROBUĐENA SVEST (JUDA) Proći će kroz život misao, Zalogaj presni mesa kroz telo, Čoveka, koji je toliko pio i
i disao Dok svariti je nije uspeo: I to divno preobraženje hrane, I taj zanosni trbuh što je mašina: Dočekaće u drhtanju Otkrovenja dane, Kada će mu svaki ud zazvučati kao violina A on sam biti početak svih muzika.
Čak i u istraživanju, kada smo izvesna bivstva predviđali i tražili ih, ova nam se obznanjuju samo preko otkrovenja tj. zapanjujući, i od toga trenutka tek preuređujući nas sasvim.
Kao i mnogo čemu drugom, i otkrovenju je nužna naročita atmosfera: atmosfera otkrovenja. Hoću da kažem da ono što se zove životom unutarnjim i životom spoljašnjim, ili duhovnim I telesnim, jednog čoveka, samo
Laž! Imaj hrabrosti da ti to bude poslednja reč. POSLE „OTKROVENjA“ VUK VUK I Mati me nije rodila ispod ovog ognjenog zida Ustima oprala oči, ja sam dopuzio do dojke Ali pružena i sad
O mnoga tamna uzbuđenja, Čudni i grozni pokret tela, O davna moja otkrovenja, I žeđ opojne sumnje ždrela, Sve je pod mržnjom upoređenja, Sve na pragu mi žudnog usmrćenja, Mišljah na sve stare