Upotreba reči ozbilja u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

U vašim godinama ne možete da uziđete dvadeset stepena. Prisustvo babino toliko mi respekta uli, da se ozbilja počeh smejati i šaliti. Trgoh je za ruku i izvukoh na gornji stepen. Baba se slatko smejaše.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

On prevodi Černiševskog, jednu veću glavu iz romana Šta da se radi, veliča ruskoga reformatorskoga pisca što »ozbilja razbistrava pomućene pojmove, i svojim čitaocima pokazuje put kojim se dolazi do blagostanja društvenog«.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

(dolaze obojica blizu vatre.) RADAK: Sad se ogrejte, Isuš’te malo mokre haljine. Noćas će biti posla ozbilja! Biće: potegni, vuci, nastavi, Sa jednim bregom drugi sastavi! JANjA: O, teško meni!... Pa kakva crna noć!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

JELISAVETA: Moja nesreća?... Ma ozbiljan si mi, momče, suviše, I zagonetan, — a Venecijancu Baš ne priliči hladna ozbilja. — Razvuci usne!

KATUNOVIĆ: Ma što zborite kao u inat, Hajd’ ne čudim se našem Vuksanu, On uprav’ ne zna šta je ozbilja, Pa mu je niko i ne kazuje. — Al’ tebi, Radošu!

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— Goni, Mićane, poplaćasmo glavama na pravdi Boga! — jauknu Partenija. — Ja mislio 'nako malo... a on sad počô ozbilja. Da budale, Bože moj!... Goni, Mićane! Poćerasmo koliko igda mogosmo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti