Upotreba reči palo u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Dosta, vi ugnetači ljudi i naroda! Dosta je suza i krvi palo da vaše bogate gozbe začini!... Dosta! Odsad su svi ljudi i narodi slobodni!...“ Bog ćuti, i ljudi ćute...

Obradović, Dositej - BASNE

Ništa za to, to mi i želimo. Ako li bi njemu palo na um da on za ljubov istini drugojače postupa, da nami protivoslovi, što mi utvrždavamo da on odriče, i što mi velimo

gdi sastanemo, drugima kukulje krojimo, i svakome manu nahodimo i parčeta kojekakva prišivamo, i što njemu nije ni na um palo, to smo mi kadri izmisliti, a sami smo sebi čisti i neporočni kolik' da smo danas od majke rođeni.

Najbolje ti je znati da imaš novaca u kesi, a najgore da nejmaš!” Zagrmi trapeza od smeja. Meni je palo na um da mu rečem: a kako je kad imaš u kesi a nejmaš u glavi!

veselju, on mora misliti da je samo za ovi život sozdat kao i ostala životinja; a inače bi se zdravo zamislio kad bi mu palo na um da ćedu ga onamo pitati šta je ovde činio.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Soba se dimi od kafa i od lula. Tvoja glava, il ruka, šta je sad palo na vagu? Ne znaš, ne vidiš, ne čuješ, sve se to radi u mraku.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

hvaliti i kazivati, kako su Turci onu noć iz Valjeva pobegli, kako i̓ je moj stric Jakov razbio na Svileuvi, i da je palo oko 270 Turaka, a ono drugo ranjeno i poplašeno pobeglo u Šabac, i kažem im kako smo onu noć, kad smo mi Valjevo

Govore, da je oko 60 onda poginulo, a u naši̓ je i džebane bilo, nestalo; ali je i Turaka bar toliko palo. To sam slušao, kad sam iz Rusije došao; a tu bio nisam. Jošte i o ovome, deco, da vam kažem.

na Ivankovce, i vas dan na Milenka jurišavao, a ovaj ga hrabro dočekivao i odbijao vas dan do mraka, gdi je dosta palo sa obadve strane, ali je pet puta više palo Turaka, jerbo oni s polja jurišaju, a Srbi iz šanca dočekuju, i Turci vas

a ovaj ga hrabro dočekivao i odbijao vas dan do mraka, gdi je dosta palo sa obadve strane, ali je pet puta više palo Turaka, jerbo oni s polja jurišaju, a Srbi iz šanca dočekuju, i Turci vas dan svoje i mrtve i ranjene odnose.

” Vojska opali puške; kako se govorilo oko 10 s polja koje mrtvi̓ koje ranjeni̓ palo; dok se ovi odbiju natrag i dobošom oglase, i poznadu se.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

da je to tako, a sad što više mislim, sve mi se čini istinitije, i samo se čudim kako mi to još onda nije na pamet palo!... O, brate, gde se ogrešismo o čoveka? — Pa šta ćemo sad? — Ništa... Sad nam se valja miriti s njim.

— reče. — Bolje tebe našao! — reče Miloš, više iz navike da tako otpozdravi nego što bi mu to na pamet palo. — Sjedi, dobri čovječe, sjedi! — Neka, mogu i postojati... — reče Miloš, a zubi mu gotovo zacvokotali.

Samo neka se pravi džumbus!... Ja volim samo džumbus!... I opet ga nestane... Sila je rasla kao kvasac. Nebo palo na zemlju pa se jedva nazire. Najedared nesta Zavrzana. Umuknu njegov glas što je sokolio i zasmejavao...

I ja ću im se svetiti!... I do danas je od moje ruke palo mnogo turskih glava, ali danas — samo ako ih đavo nadari te udare — danas ću napraviti rusvaj da će se pričati dokle

Dučić, Jovan - PESME

Sve je što živi na dnu tmine S prokletstvom nemim na svet palo — Sve što ne gleda u visine, I nije jednom zasijalo!...

Ono je davalo prostore svodu, sjaj i oblike stvarima, jasnoću i čistotu mislima, i pozlaćivalo sve kuda je palo. To je bilo sunce koje se ne rađa na istoku sveta, Sunce Mladosti, koje izlazi i zalazi na granicama koje su šire od

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

A drugo, čak je i Tumanovu palo u oči da ona, kad nisam ja u sobi, večno ćuti, i da je opet, kad ja uđem, neprirodno razgovorna. Mene poče kopkati.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

A zatim se okrete pop-Ćiri da mu odgovori na pitanje koliko je danas palo u tas. Zatim je pohvalio Heruviku, a učitelj opet prediku. Dokle su pop Spira i pop Bira razgovarali, sedeo je g.

To je sve lepo i krasno i fajn, — veli Iđošanin, — ali je l’ vam palo na um šta će biti ondakana od naši ušiju kad ovaj top rikne k’o sto magaraca; ta neće tu ostati čitava uveta odavde

Šta mislite!! Bi l’ vam to ikad palo na pamet! A gospoja Sida onda k’o veli: »Kad ti mene sekiraš pesmom, ja ću tebe muzikom! Da vi’š kako ja umem!

« — učio ga je one večeri Nića; i sve je to sad palo na pamet gazda-Peri Tocilovu, kad je video pop-Spiru u svojoj avliji. — Eto, ja svrn’o malo!

A dika, što kažu, i riđi u taljigama, nek’mo l’ gazdi! — Ja bi’ se, znaš, ovo dana krenuo na put; onako, palo mi na pamet, došla mi volja da se malo razonodim. Pa... reko’... daj da obiđem i pripitam najpre našeg Petra.

Ali kakvih strašnih izraza nije palo prilikom gotovljenja ajnprensupe. Izgledala je onako sama kraj vatre kao jedna od onih triju u Šekspirovom Magbetu.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

I Naza mu je zaista davala. Ali da ne bi palo to u oči kod ostalih prosjaka, ona bi ga prvo korela da sedne negde istaknutije gde može štogod da se naprosi a ne

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Posle se ona udala za bogata starca, a kad je taj umro, imanje je na udovicu palo. Imanje je oko pedeset hiljada. Čika-Gavra mislio je utoliko lakše do cilja doći što je s udovicom još kao sa devojkom

jednom istom društvu mogla Paulina u pročelju sedeti kao gospođa, a gospođa Makra kao polumati sniže, a to bi joj teško palo. Gospođa Makra i Paulina sede u sobi i razgovaraju se.

Svilokosić se, doduše, sastaj ao sa Ćirkovićem, ali u kuću nije odlazio. Zato mu je teško palo što se tako sumnjiči. Ta on tu nije ništa drugo već tuđ žarač.

Afrika

sam crnac, ali sam se tako osećao, i ništa mi nije smetalo da vidim svoju ruku belu, danima, sve dok mi iznenada ne bi palo na pamet: „Gle, moja je ruka bela“ Kad sam se posle četrnaest godina takvog života oženio iznenada iz ljubavi, ja sam

“ „Protestant! Otkud znate?“ — „Ni po čemu. Sasvim slučajno, tako, palo mi je na pamet da možete biti samo protestant.

Pa ipak nikada nije palo na pamet crncima oko Banfore da bi i oni mogli tkati ili kupovati tkanine. Oni su dakle na vrlo niskom stupnju,

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

MIŠIĆ: Ne treba tako, kir Janja. S otim škodite svom zdravlju. JANjA: Što vi govorite, gospodar notarius? Šupu mi palo, koštui mi više od pet hiljada forinta; konji mi pođinuli: dve hiljade forinta!

Šupu ti palo, ubila ti skupi konji! Kukuruz si pokvario, toliki novci koštui. Čivutin ukrali dvadeset forinta strebro, i Rošildova

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Garsuli je i sam bio kao zanemeo. Da mu je jedno od onih topovskih đuladi palo na glavu, ni to ga valjda ne bi bilo tako pogodilo.

Udavala se prema senatorskoj volji i nije joj ni na pamet palo da pita, koji će, među oficirima, za nju, izabran biti.

naslonjen na svoju sablju, sa svojom abom prebačenom preko ramena, nalevo, pa je mrmljao samom sebi nešto, ljutito. Palo mu je na pamet da kola možda i neće doći po njega, do Trandafilove kuće, kako je bilo dogovoreno.

Bila je luda kad joj je palo na pamet da dolazi u traktir, k njemu! Ona na to odgovori, smejući se, da imaju poznate u Engelu, familiju Ziminskih, i

Bio je potišten, kad je video kako se sele sad u Rosiju. Pitao se: a šta je to? Bilo mu je palo na pamet da te sirote ljude zadrži, neko vreme, u Tokaju, o svom trošku, iako se bio istrošio.

Bio je rumen, pa žut, pa mrk, pa crn na vrhu, a u dolini, dole, plav, kao neko nebesno plavetnilo, koje je palo na zemlju. Dolinu reke Ondave, tako, Isakovič je pamtio, kao neko čudo. Vide srebrnu jasiku. Vide lišće u zlatu.

To međutim ne znači da bi se, sa tim mladim stvorenjem, da je gospožici Božič palo na pamet da dođe u Kijev (jednom mu je pretila da će doći za njim u Rosiju), oženio.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Meni je ovo osobito palo u oči. Imaju mnogo psihološkog promatranja i umeju oceniti ljude i njihove sklonosti. Uzdržljiviji su no Dinarci u

Nušić, Branislav - POKOJNIK

Ja se najranije budim u kući, posao mi je takav, izlazim rano na građevinu – dakle, prošao sam ovuda i slučajno mi je palo u oči. Probudio sam odmah ženu i ona je telefonirala za policiju.

RINA (grleći ga, slatko se smeje): Bože moj! Bože moj! Nikad mi nije ni na kraj pameti palo, a ništa lakše... (Zvoni.) Zbilja, nikad mi nije ni na pamet palo.

Bože moj! Nikad mi nije ni na kraj pameti palo, a ništa lakše... (Zvoni.) Zbilja, nikad mi nije ni na pamet palo. II ANA, PREĐAŠNjI ANA (mlada lepuškasta devojka, uđe). RINA (pokazuje na sto): Skupite ovo.

Prati li vas ko? II AGENT: Dva žandarma, eno ih na ulici. SPASOJE: Nemojte ih ostavljati tamo, palo bi u oči. Neka uđu u moje dvorište, a vi ćete otići u sobu do ove i čekati dok vas ne pozovem.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

ispred svih onih šašavih geografskih karti, mali i okrugao, s glavom koja bi bila najidealniji globus kad bi nekom palo na pamet da ucrta meridijane i uporednike, i ponavljao: - Zašto?

- rekla je a ja sam odgovorio da hoću, samo što mi to, kad smo otišli tamo i čuli ona „Torpeda”, više nije ni na pamet palo. Igranka se održavala u bašti Omladinskog doma.

- Kako ti je samo to sa pismima palo na pamet? - uhvatio me je pod ruku i stegao me za nadlakticu, ali u tom stisku nije bilo ni prekora, ni gneva.

- Ona ti je morala dati neki znak? Morao si videti nju i Markotu negde pre nego što ti je palo na pamet da ih dovedeš u vezu? Govori! - stegao mi je nadlakticu još jače a obrve su mu se podigle.

Najčudnije u svemu tome bilo je to što onima dvema ni na pamet nije palo da je škola završena i da nema zadataka za sutra. - Šta misliš da će se desiti kad one odu?

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

mislio je pisati, kako je iz čarde otputovao, ali je zaboravio i niko me to nije u onoj zabuni posle čardanske bitke palo na um. Sad sedne pa piše. Piše i Čamča, i Krečar.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Za zvonikom visilo je čudno, dugo uže, palo po zemlji kao klupče neke bele i debele zmije. U dvorištu je bila potpuna tišina.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁵³ Kada se rodi žensko dete, u đevđelijskoj kazi „odmah okrenu naopako onu asuru na koju je dete prvi put od majke palo, da se porođaj okrene sa ženskog deteta na muško“.

Matavulj, Simo - USKOK

Francuzići, što ih ostade, pobjegoše naviše kao koze, u treći šanac. Palo ih je, da-ti, desetak. I hoćeš li vjerovati, Janko, sine, da nam sva šteta bi, što se tu rani troje-četvoro momčadi!

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

MATI: Zaboga, i drugi ljudi nemaju; ali se znadu pomoći; a mi, kanda je palo neko prokletstvo na nas. Ko daje iljadu, on pronosi: dve; koja ima tri, oni viču: pet; dovijaju se kako mogu; samo smo

Kao bajagi, on se nije mogao upitati, da je hteo, nego sad mu je palo na pamet kad se devojka prstenovala. MATI: E, da vidiš kako karte kažu. OTAC: A, karte su vama zavrtile mozak?

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Čitavo jedno poglavlje njegovog pesništva, manje poznato, obeleženo je tom vrstom nadahnuća: Palo sito, palo na korito, Sa korita čilo odskočilo, Palo na rep spavaćiva mačka; Mačak misli smrt na njega hoda, A

Čitavo jedno poglavlje njegovog pesništva, manje poznato, obeleženo je tom vrstom nadahnuća: Palo sito, palo na korito, Sa korita čilo odskočilo, Palo na rep spavaćiva mačka; Mačak misli smrt na njega hoda, A miševi šapuću:

pesništva, manje poznato, obeleženo je tom vrstom nadahnuća: Palo sito, palo na korito, Sa korita čilo odskočilo, Palo na rep spavaćiva mačka; Mačak misli smrt na njega hoda, A miševi šapuću: dabogda!

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

Kosa mora da vam se diže. Šeset hiljada, nije šala; a u šancu nije više bilo od dve hiljade šajkaša. Znate li koliko je palo Madžara? Pogodite. NANČIKA: Valjda je palo jedno tri hiljade. MILČIKA: Oho! Petnaest.

Znate li koliko je palo Madžara? Pogodite. NANČIKA: Valjda je palo jedno tri hiljade. MILČIKA: Oho! Petnaest. Mesaroš skočio je od jeda i žalosti u vodu da se udavi, i jedva su ga

ZELENIĆKA: A zar može bolje biti kod toliko mađarona? ŽUTILOV: Kod Alibunara su se žestoko tukli. Madžara je palo nebrojeno, ali su naši morali reterirati. ZELENIĆKA: Ništa, samo ako je mnogo Madžara palo.

Madžara je palo nebrojeno, ali su naši morali reterirati. ZELENIĆKA: Ništa, samo ako je mnogo Madžara palo. ŽUTILOV: Palo i je, te se broja ne zna. Zato od jeda i žalosti svo selo spale. LEPRŠIĆ: Varvari!

Madžara je palo nebrojeno, ali su naši morali reterirati. ZELENIĆKA: Ništa, samo ako je mnogo Madžara palo. ŽUTILOV: Palo i je, te se broja ne zna. Zato od jeda i žalosti svo selo spale. LEPRŠIĆ: Varvari!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Žedan čitanja, on je gutao sve što mu je do ruku palo: ne samo crkveno-školske knjige, no i prologe i žitija na slovenskom i vlaškom.

Milićević, Vuk - Bespuće

— Na kraju krajeva, ko to može da bude? — uzviknuo je. — Jedna bucmasta i zdepasta Čehinja, — i nasmija se. Palo mu je na pamet da sutradan ode k njima i odmah je to nazvao glupošću.

Sremac, Stevan - PROZA

Ako me poslušate, nećete se kajati ni vi ni ja; a ja ću biti zadovoljan što nije seme palo u trnje i na neplodnu zemlju.

Radičević, Branko - PESME

Začas ode cela luda vreva, Brat na brata opet se osmeva, Pa što bilo, to i bitisalo, Ni na um nam više nije palo, Obojica divno pomireni, Latismo se gore i zeleni, Pograbismo puške, te o ramo, Pa se veri i tamo i amo; Bože

Pa ti dalje ja veseo gleda, Kako ode čovek unapreda, Kako prosu seme nekakovo, Dragi brate, opet čudo novo: Kako palo, seme izniknulo, Izniknulo, stablo podignulo, I još klasje što šenicu nosi, Klasje zrelo, samo da se kosi, Kosi,

Duga bila, pa se izgubila, Zvezde sjale, pa su i presjale, A sunašce ono ogrejalo — I ono je sa neba mi palo. Sve nestade što vam dati spravlja, U traljama otac vas ostavlja. — 1845.

Ao dana, svima, svima dana, Ali Mili tama sa svi strana; Svima granu sunce ogrejalo, Mili samo za goricu palo. Nova dana, opet nova muka, Ona s' diže da iznova kuka, Kuka sada, pa će i doveka, Na 'vom svetu za nju nema leka...

Ja se tebi i čudim i divim, Primi mrtve, a ja idem živim. Ala divno Turci zaglavili, Al' je palo i Srbinja čili. No lako će sve se da naknadi, Dok je Srba i Srpkinja mladi. Gajde, čauš, konji pod ratovi!...

održite — Duga bila, pa se izgubila, Zvezde sjale, pa mi i presjale A sunašce ono ogrejalo, I ono je sa neba mi palo! Pa vas eto za života svoga Ni na noge podići ne mogâ.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Kuda te samo đavo nadari da ga učiš očenaše? Eto ti, baš ti to i treba. Zar bi meni, na priliku, palo na um da ti ukradem svijeću, a?

Ne mora se bojati hajduka, ni za miraz brinuti. Dani Desnici je prvom palo na um da svom kamaratu predloži kako bi dobro bilo da jednom, vala, obiću i tu glasovitu Kečinu curu, Draginju.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

BEG PINTOROVIĆ: Sedi da čuješ. Ima da se iznenadiš. Nikad ti ne bi palo na pamet! HASANAGINICA: Ko dolazi? BEG PINTOROVIĆ: Imotski kadija! HASANAGINICA: Šta kažeš?

Soba se dimi od kafa i od lula. Tvoja glava, il ruka, šta je sad palo na vagu? Ne znaš, ne vidiš, ne čuješ, sve se to radi u mraku.

— da molim? Ja sam to zamišljao sasvim drugačije! Sad ja njega, posle svega, da molim? Strašno! Sve mi je palo u vodu! MAJKA PINTOROVIĆA: Nije, ako urediš da vidi dete. BEG PINTOROVIĆ: Pa opet aga da seiri!

HASANAGA: Da se oprosti s detetom? Ma nije valjda? Nisam ni ja mutan i naivan. To Hasanaginici na pamet nije palo! Mnogo je njoj do deteta! To je smislio beg, niko drugi, to je lično njegova politika.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

A nama on ništa neće da kaže. Ni „bolan sam“, ni „oh“, ni „ovde me boli“, ni „ovo mi se jede, palo mi na um, daj mi, majko...“ Ništa, ništa, sinko! Samo tako ćuti. Sramuje se od nas i ništa, ništa neće nama da kaže.

Kostić, Laza - PESME

Na ulici nema sveta, samo što po snegu šeta jedna moma. Odelo je snežno, belo, na brežne joj palo grudi, sneg od jeda čisto studi; uzalud mu Mesečina svetlo čelo živo ljubi, on škripuće beli zubi, gledajući kako

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kome bi palo na pamet da poredi i važe pesme Đure Jakšića i pripovetke Laze Lazarevića? Svako od tih dela ima svoju posebnu vrednost

kamena jedan za drugijem na onu stranu gdje je vidio svjetlost, pa onda siđe dolje i upita braću: — Na koju je stranu palo kamenje? Oni mu pokažu. Braća pođoše na onu stranu.

Mujo se u prvi mah bio prepô šta je i kako je, al' u neko doba palo mu je na um. Opet se snuždi, pa među njih; neki mu reče: — Da ti je zdrava glava, Mujo!

Kad tamo dođem, a to ono palo na vlažno mjesto pa uzraslo do neba; te ja uz njega hajde na nebo. Kad se gore popnem, a to moje proso uzrelo pa ga bog

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

SRETA: Daj mi ovaj kalup. (Sultana mu donese, pak opet sedne.) SRETA: Pelo! SULTANA: Čujem. SRETA: Palo mi je šilo, domašider ga. SULTANA: Ah! (Domaši mu, pak i opet sedne raditi.) SRETA (radeći peva).

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

No, neznano je povesti gde hram je, već više čas je jejina da drekne: kroz palo vreme istorija hramlje, bez jednog šuma i bez jedne senke; a život buči silom nepovrata i guta dane kao liske gubar,

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Večito cima uzdama Sima. Ah, kad će zima? Jedino tada odmora ima. SVINjA: Jesenje doba s neba je palo, toviš se, krkaš, pribiraš salo, ovo je prava zemaljska sreća, noge sve kraće, trba sve veća, važna je samo prepuna

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— I ako se smrzne. Malo gladujemo, pa ništa. Ove zime kada se smrzlo, Predsednik je poslao poklon selu. Na mene je palo preko trideset pezeta. Tako sam imao čak i za piće. Jeste li Englez? — Ne, nisam Englez.

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

Njega nisi mogla upamtiti. Ali otkud danas da me pitaš o tim stvarima? DANICA: Tako, palo mi na pamet. Malopre je jedan od naslednika govorio sa mnom o našem stanu, pa meni pala na pamet ona kućica.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Za jednoga komandira veće nezgode nema. Ama da je deset ljudi palo, lakše bi podneo. Po kratkom postupku bi dostavio: nestao, razboleo se, umro na putu, i tražio bi popunu.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

“ 37. Kod popova dvora Guvno prerovljeno, Zlatom popleteno; Na guvnu je rpa, Rpa od bisera, I po rpi palo Jato golubova; Svi golubi guču, Golubica ne će. Pitao je golub Svoje golubice: “Oj tako ti Boga, Moja golubice!

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

JELISAVETA: Mislim na masku ludog glumca! SOFIJA: Još nešto mi je palo na pamet... Možda se Filip žrtvovao da spase toga Sekulu? VASILIJE: Zbog čega da ga spase? Šta je njemu Sakula?

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

U Ministarstvu vojnom (Min. Vo.), u Beogradu, međutim, nekom je palo na pamet da možda nije)baš sasvim dobro što su toliki bivši austrijski oficiri odbijeni kad su hteli da uđu u vojsku.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

On onda, malo docnije, poče govoriti kako je protivan i ovakvom zboru, i kako to i nije zbor opozicije, već vlasti palo na um da se prošali, ali ga i tu ostali vikom i grajom sprečiše da govori.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

JEVREM: Ama koj' izišao s farbom na sredu? PAVKA: Pa, gospa Marina. JEVREM: O, gospode, otkud joj sad palo na pamet da iziđe s farbom na sredu? Zar ne vidiš da sam u najvećoj brizi? PAVKA: Treba da joj odgovorim!

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

i seljaci živeli među sobom lepo i prijateljski, nazivali se kumovima, komšijama i prijateljima — i kome (selu) još nije palo na pamet da traži od ministra da se proglasi za varošicu iako je bilo u njemu četiri Cincarina i dvaput toliko

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

S proleća, šumu treba protresti jošte malo Jer pola žutog lišća s drveća nije palo; Zato se, eto, vetrina goropadi. Al godina radi i kad ništa ne radi.

Istovremeno im je, jutros, palo na um Da prodadu starca, (Vrag da, Nosi ga u Lim, u Nim, u Rim!) — Te da tako zauvek raskrste s njim.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Znate li da se na dnu mora nalaze prostrana polja živoga peska? Ja sam jednom prilikom izvršio ovakav ogled: palo mi je na pamet da snimim scenu koja bi predstavljala gnjurca koji tone u taj živi pesak; gnjurac bi u poslednjem trenutku

Rakić, Milan - PESME

Kad na zemlji više nema moći te Da u mojoj duši pomuti il̓ spreči Silno zadovoljstvo, osećati sve! ZIMSKA NOĆ Palo je inje. Ko sablasti bele, U tankom velu kao da se ježe, Snuždeni stoje borovi i jele I opuštene zimzelene vreže.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

A i on sam morao više puta u godini da dolazi, da ne bi sve to palo u oči i sve se saznalo. Ali nije ostajalo samo na tome.

I ljubila bi ga u ruku. On bi joj davao dar izgovarajući se kako tobož išao tako po čaršiji, pa mu slučajno palo u oči, a osobito kakve minđuše, i eto kupio za nju.

— Uzmi, snaškice, uzmi, okusi... Od silne sreće što je njoj ovo u deo palo a | ne mogući da se nagleda Sofke, njene lepote, odela, onolikog zlata, svile, ona je sa strahom, jedva primetno

Pandurović, Sima - PESME

Tu, gde je skoro bila borba ljuta, Leševi kónja i topovske kare, Oružje, strvež leže ukraj puta. Na palo carstvo sada ponoć gluva Mistični veo razastire nemo, Uz tihu pratnju prohladnoga ćuva, Kroz koju ćutom, ozbiljno

su senke projezdile tuda K’o aveti mraka pred kapijom pakla; I tresla se zemlja iz dubina svuda, Kad je carstvo palo k’o kula od stakla.

I dok je dobro veče davno palo, A jedine zvezde trepte u slobodi, Ti u snu što te čudnim putem vodi Progovoriš glasno, s uzdahom: „Još malo.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Straža se prepala pa uzbunila vojsku, komandant nevješt, čovjek skoro došao, ne zna jezika itd.“ Palo je čudnijeh i smiješnijeh riječi o kontu Pjeru i družini njegovoj.

Pa je četa pregazila Trebišnjicu i otišla u Crnu Goru. Po Primorju tamo i po Hercegovini graknulo se o tome. „Palo je tursko Kosovo!“ govoraše šapatom raja.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

“ (Suze), „Rešeto je rešetalo, / Iz rešeta nešto palo; / Što rešeto rešetalo, / To sve vodom postojalo?“ (Led, grad i cigančići), „Koliko je polje namereno, / Na njemu su

(— i tu prelomi slamku). Dabogda ne dočekala zelene vence! (zakletva devojke). Onako mi živjelo što je od moga srca palo! Sutrašnji dan ne dočekao! Tako zgrčen na tvoja vrata ne dolazio! Tako magareću glavu ne nosio!

Na stranu reve kao kozji rog. Obilazi kao mačak oko vruće kaše. Oguglao kao vo na jaram. Okupili kao ’rti zeca. Palo mu na pamet kao psu ramati. Podmeće kao kukavica jaje. Ponio se kao da je dobio bijele pčele.

— Svak’ je tuzi i nevolji dužan. — Gdje nevolja ruča, tu i tuga večera. — Tuđa rana ne boli. — Palo drvo, gotova klada. — Kom kuća gori, taj bunu pravi. — Grm u nuždi bedem. — U nevolji je i miš junak.

(Munja) 238 — Puno ga je polje a ne mogu njim ni kotaricu napuniti? (Magla) 239 — Rešeto je rešetalo, iz rešeta nešta palo, to sve vodom postajalo? (Led, grad, cigančići) 240 — Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš?

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Kad tamo dođem, a to ono palo na vlažno mjesto, pa uzraslo do neba; te ja uz njega ajde na nebo. Kad se gore popnem, a to moja proja uzrela, pa je

Kad tamo dođem, a to ono palo na vlažno mjesto pa uzraslo do neba; te ja uz njega hajde na nebo. Kad se gore popnem, a to moje proso uzrelo, pa ga

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

ANĐELKO: Kako to sad odjednom?... Pa malopre sam je trljo terpentinom... ISLEDNIK: Ajde, ne izvodi, nije ti palo pod astal! Nastavićemo detaljno u stanici! (Anđelko zbunjeno ustaje, kao da će poći sa Islednikom.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

mučenici, ja bi[h] teško žalio što i sad ne muče hristjane, te bih se ja nama[h] dao za zakon ispeći; a kad bi mi palo na um šta su pustinjaci radili i poslovali, krepko bi[h] želio da se namerim na kog pustinjika da s njim odem u egipetske

Jedno mi je samo smetalo: ne bi[h] se nikad mogao od smeja ustaviti kad bi mi god palo na um kako je Grk Janja na Malenicu prsnuo, i kako je Malenice stalo vike.

Pao je razgovor posle, šta ćemo na putu jesti (i da on nije napomenuo, meni to ne bi ni na um palo). Za napitak nije nam bilo brige, jer je Niki Todor kazao da ćemo sve pokraj Begeja ići.

Sve mi je ovo tada ujedanput palo na um. Nisam mogao opstati. Sad prolazim, može biti, poslednji put! Može biti za navek!

i da sam u ovom poslu pravi otac Mauk, kojega nos ne bi tako svrbio da mu vino nije milo bilo, koje, kako bi mu na um palo, a često bi padalo, taj čas bi ga i siroma[h] nos za nevolju počeo svrbiti.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— Pa jeto šta: ove će jeseni biti blago kod strica, pa... ovaj... ako bi to palo u druge ruke... — Ćaća! — viknu Bakonja i sav preblijeđe.

Ćosić, Dobrica - KORENI

E, nećeš me sad, kažem glasno i opsujem, jer tako je bilo kad je u moj šanac na Šumatovcu palo topovsko đule, i nije samo tada, jer na obali za leđima ostaše šume da gore i konopci kao kruške da se njiškaju.

A i vetrovi ih mlate i nagrđuju im lice. Ja nisam umeo. Šta mogu kad su kiše sprale i njivicu moga oca, a semce mu palo među suve grudve, iako su leta bila dobra. A ja, opet, kad mi beše dvadeset, nasitno i polako nisam hteo ništa.

Tebe što ti noćas Simka postaje mati, doneo je vetar na stablo Katićâ. Palo si među račve i u vlazi klijalo. Iznikao si, porašćeš i kao bršljan obgrlićeš stablo i sisati katićevsku krv.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Kad ogladne, kad im se prispava, mali svirači moraće da siđu. Kako će caru na oči bez njih? Tako je i veče palo, ali mali svirači nisu silazili. Ni Drugog, ni trećeg dana nije ih bilo.

Dečaci su jahali na talasima, poigravali se na vetru, sve dok sunce nije palo u more, a onda izašli na obalu, ostavljajući daske u plićaku. — Ne okrećite se! — ču najstariji dečak nečiji glas.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Duga bila, pa se izgubila, Zvezde sjale, pa su i presjale, A sunašce, ono ogrejalo, I ono je sa neba mi palo! Sve nestade što vam dati spravlja' U traljama otac vas ostavlja! Br. Radičević XLII* BRANKOVA ŽELjA (pričula se Z.—J.

Zar ti nikad nije na um palo Što si negda Branku obećalo? Srbe brate, i Srpkinjo sele, Kojima se jošte danci bele, Rastav'te me sa ovom

“ - „To bejahu ideali! Bez njih nema više leta Nad oblakom mraka gusta; Bez njih bi se malaksalo, Bez njih bi se brzo palo, Svet bi bio grob bez cveta, Život prazan, - mladost pusta!

Popa, Vasko - KORA

leđa Šake se hvataju Za nejake oblake Vene nam valjaju mutne Postelje i stolove Izlomljenih kostiju Podne na ruke nam palo I smrknulo se Otvorena raka na licu zemlje Na tvome na mome licu 8 Na raskrsnicama Podočnjaci dana Sreću nam se

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Maločas sam vam pokazao kako su Egipćani uvideli da je trougao sa stranama 3, 4 i 5 pravougaon. Palo mi je u oči da 3, pomnoženo sa samim sobom, tj.

„Jel’te da je tako. - Pa kako je bilo dalje sa vašim ispitivanjima“. „Palo mi je u oči da električni naboj, proizveden trenjem stvara svojom influencijom i drugi takav naboj.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

To mi je tek sad palo na pamet. Međutim ročište se približavalo. Trebalo se ozbiljno spremiti za plediranje i ja sam otpočeo da radim.

Kao neko malo sunce, palo odnekud na isti ovaj put kojim smo, tako ushićeni, koračali, ja sam je osećao pored sebe, ali je nisam smeo pogledati.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Odjednom mi je palo na pamet: Concert champêtre — i dvije-tri suzice skotrljale su se same od sebe. Ostao sam u mjestu dva dana.

Jutros mi je to povjerila bolničarka. Ali nije ni trebalo da mi kaže, odmah se to osjetilo. Sve je drugo palo u zasjenak, čitava se bolnica orijentirala prema njemu. Liječnici su zauzeti, personal užurban.

Među četiri zida jedne zatvorene sobe nikad mi ništa vrijedno nije palo na pamet. Ako je to bila vožnja na pogreb ili na žalovanje, morao sam silom zatomljivati plimu mog raspoloženja.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

He, dušu li mu, nije to lako nadavati. — Znam, Rako, ali opet... niste ni vi sedeli skrštenih ruku. Tu je palo, brate, mnogo više od hiljade, pa tu ima i za nas i za njega, a ’vako nećemo... jok!...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Kud god bi mu palo na um, on bi tuda išao, pa kako bilo da bilo. Mati ga je na svake ruke sa svačim probala strašiti, ali sve zabadava.

te baci sva tri kamena jedan za drugijem na tu stranu, pa onda sađe dolje i upita braću: — Na koju je stranu palo kamenje? Oni mu pokažu, pa se na tu stranu i krenu.

Medvjed na to pristane, te legoše i zaspaše. Poslije nekog vremena lisica se probudi, jer joj je na um palo meda, pa počne vikati: — Šta je, šta je? Medvjed se probudi na tu njezinu viku i upita je: — Tko te to zove?

Kad tamo dođem; a to ono palo na vlažno mjesto pa uzraslo do neba; te ja uz njega hajde na nebo. Kad se gore popnem, a to moje proso uzrelo, pa ga

NEMA BOLEĆEGA Razboljela se žena usred zime, pa joj palo na um na bukovu mezgru; muž joj kaže: — Bog s tobom, ženo! Otkud sada bukova mezgra? Sad bukve pucaju od mraza.

Petković, Vladislav Dis - PESME

se u kamen pretvara, Vreme, i veze prostora, i boje, I san života, iluzija stara, Pašće, k'o sada mrtvo more što je Palo na groblje, večno ga odmara.

Na uličnom uglu zastali ste malo I meni se naglo okrenuli lako... Pred okom što na me kroz pogled je palo K'o ukopan stadoh sav poražen tako. Ni video nisam tada Vaše lice — Samo Vam se zbunjen javih nehotice... 1903.

Kako brzo sve nam prođe! 1904. SA ŠETNjE Na korzou juče tek je veče palo, Nemarno i mirno šetao sam tako; Dan je s nešto vlage — ono sveta malo Moderno je išlo — muvalo se jako.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

I ja sam uskoro radio brže, ali njihove ruke su skoro igrale stavljajući oznake na dvopek. To mi je i ranije palo u oči, naročito kada sam posmatrao kako Kristijan vešto rukuje svojim strugom.

Jednog dana, kad sam se peo na Furka prevoj, palo mi je na pamet da i kretanje elektriciteta kroz žicu nailazi na iste otporne sile kao one na koje nailaze materijalni

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Neka dođe, neka je kakova mu drago, neka je samo u kući!.... Čovek nema no jednu ženu, pa što mu beše palo na pamet te je otuđi od sebe. I misli na nju, čisto od srca je zaželi. A Pavao, suveznik, komšija?... On je zamamio....

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

PERA: I ja sam raspitivao, pa ne može. VASA: Palo mi je na pamet, ako može nekako, što kaže onaj naš novi rođak, da se dozna preko ženske linije. ŽIVKA: Kako misliš?

VASA: Ama, smiri se, tako ti boga... Otkud ja da pišem, ni na pamet mi nije palo! Zar ja zbog nepismenosti otpušten iz državne službe, pa da pišem članak, i to još aluzije...

ŽIVKA (gleda po sobi): Ju, ju, ju, i gde ću da je primim u ovom vašaru? Skrhala vrat dabogda i kad joj je palo na pamet da dođe. XII NATA, ŽIVKA, VASA NATA (dolazi): Dobar dan, dobar dan želim, gospaŽivka.

ČEDA: To ste se, vidite, vrlo dobro setili. Meni nikad ne bi tako nešto palo na pamet. To vam je neobično duhovito. KALENIĆ: Je l' te? ČEDA: Baš mi je milo što imam tako duhovitog rođaka.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

nego više kao moralna odredba, kao prekršajem običaja i reda stečeno prokletstvo koje je na obe porodice palo i koje, doduše, ne objašnjava samo, ali u saglasju s celim tokom ranje uokviruje sudbinu glavne junakinje.

Ali je zato i na ovu drugu - gotovo po izvesnoj analogiji sa onom prvom - palo prokletstvo, jer je Markova sestra počinila neoprostivi prekršaj zgrešivši sa sinovcem arnautskoga plemenskog

A nama on ništa neće da kaže. Ni 'bolan sam', ni 'oh', ni 'ovde me boli', ni 'ovo mi se jede, palo mi na um, daj mi, majko. . . ' Ništa, ništa, sinko! Samo tako ćuti”.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Bilo mu dovoljane Za slaba tela glad, — Al’ već mu valja ići, Palo mu na um sad Da golubove svoje Nije nahranio. * * * Ne prođe dugo, mnogo, Al’ evo grobu gost: Četiri mlada đaka

Ne pitajte mene, Kad sami znate. Viktore Igo, Viktore Igo, Ti nisi drugo već seme malo, Al’ to je seme sa neba palo. Danas te zemlja u krilo prima, To tako višnjim promislom biva, A suza celog umnoga sveta Grob ti zaliva.

Nići će, mora niknuti ono Što ’no je s tobom sa neba palo: Što retka milost poseje rajska To satrt’ ne sme noga zemaljska.

dugu Koja s’ diže u visinu Čistim svojim sjajem, Da zagrli celo društvo Jednim zagrljajem; Da okrepi što je palo, Što je malaksalo Da podseti šta je nebo Ljud’ma obećalo. Oh, ta to bi mojoj duši Bile rajske slasti...

Zima hita nemilice, Plaši ljude, goni tice, Po drveću palo inje — Sećajte se sirotinje! Lako j’ onom ko je zgrnô Te jesenske lepe dare, Napunio sve koševe I podrume i ambare.

Niko nije dovirivô Kako drhću grudi dvoje; Niko nije prisluškivô: „Ja te ljubim, zlato moje!“ Nikom nije na um palo Da u cveće pelen sadi, Nit’ se našlo zlobnih duša Da rastave dvoje mladi’.

Miljković, Branko - PESME

liniji između dva vremena, gde mru dva glasna kamena i otvoren je put, neka uzmu pustinju za svedoka il sunce palo, da je jedno ime uzrok tome snu.

Krakov, Stanislav - KRILA

Još je osećao na licu otrti mlaz tuđe krvi. Onaj jauk mu je ostao u glavi. Pa ne samo taj prvi. U telo, koje je palo, zario se odmah još nečiji bajonet tako snažno da je prodro čak i u zemlju, škripnuo i savio se, a onaj je jeknuo još

Petrović, Rastko - AFRIKA

sam crnac, ali sam se tako osećao, i ništa mi nije smetalo da vidim svoju ruku belu, danima, sve dok mi iznenada ne bi palo na pamet: „Gle, moja je ruka bela“ Kad sam se posle četrnaest godina takvog života oženio iznenada iz ljubavi, ja sam

“ „Protestant! Otkud znate?“ — „Ni po čemu. Sasvim slučajno, tako, palo mi je na pamet da možete biti samo protestant.

Pa ipak nikada nije palo na pamet crncima oko Banfore da bi i oni mogli tkati ili kupovati tkanine. Oni su dakle na vrlo niskom stupnju,

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Ja celoga veka mrzio na kancelarije, protokole, registre, numere I ostale formalnosti i sad baš meni palo y deo da sa tim stvarima imam posla! O slepa sudbino!... II Deligrad, 6 avgusta u četvrtak, 1876 god. ...

I sad najedanput presečen ceo taj svet misli i osećaja. Jedno parčence olova, u vrednosti od dve pare, palo je y ono skupoceno, sitno i zapleteno tkivo što se zove život čovečiji i — svi su konci zamršeni, sve žice života

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Sklopi oči, nevinašce mlado, Buji, paji, materina nado, Bezazleno moje gondže malo, S neba si mi u kolevku palo, — Zamirisa mirom miloduva, — Spavaj, čedo, majka tebe čuva.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Prešli smo reku i uputili se begovoj kući, gde je bio stan kapetana Radoslava. Dok smo prilazili, palo nam je u oči kako je krov sav izrešetan, kao da se na ćeramide sručio snop šrapnelskih kuglica.

Stiže li jednom u Rim? — Ugledao sam najednom ogromnu varoš... Prvo što mi je palo u oči bila je kupola na crkvi Svetoga Petra. — Slušaj, nemoj da se ljutiš... Te opise možemo naći u raznim putopisima..

Polja su bila pusta. Na stanicama sem službenika nikog drugog nije bilo. Palo nam je u oči zbog toga jer smo na italijanskim stanicama viđali besposlenu gomilu ljudi i žena, koji su dočekivali i

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

modi, Treba samo tebi u svem’ da ugodi, A za gospodarstvo kućno nije stalo, — Kom’ bi pokraj tebe to jošt na um palo! Do sto rifi blonde (ne pitam šta košta!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

ĐURAŠKO: Pa ti kô misliš Mi smo braća ta? BOGDAN: Mi, — a da ko će bit?... BOŠKO: Mi smo, Đuraško, mi! Na nas je palo časno žrebije Da pred oltarom one svetinje Kojoj se puci sveta klanjaju Pootvaramo vrele izvore, U kojim nikad još

hiljada“ — reci, Da je: „Za deset tisuć’ cekina, Tu i tu, na tom i tome mestu, Naroda srpskog izbor sinova Hiljadu palo — dana tog i tog!...“ I to za kog? VUKSAN: I zašto? KATUNOVIĆ: Za sebe. I za buduće svoje prijatelje. VUKSAN: Ha!

Bojić, Milutin - PESME

Vekovima se vrh leševa klalo A zemlja, starog gospodarstva sita, Sve novo želi, da, kada bi palo I njemu mačem opelo očita.

Nastasijević, Momčilo - PESME

V I znam, Veliko, tamom jedno, rođaju zahodi sunce. I ustav li gde igda palo, smiraj u rođaju to nađe svoj mir. VI Lepota jer zaslepi me, i nem.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Obično bi bilo da je još rano za čaršiju, da još sunce nije toliko palo, te da je pred dućanima nastalo hladovine, već Mladen, kao čekajući da sunce sasvim padne, ostaje tu na kapiji, do

Mladen bi ih ostavljao. Samo, da ne bi jače u oči palo to njihovo, cele kuće, oslobođenje, radost zbog nestanka babe, on se kao i pre držao odvojeno.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

, 646) dunjom i jabukom. U narodnoj pesmi dunja niče na čudesan način: »Gdi je gondže palo, Tu je zemlja pukla; Gdi je zemlja pukla, Tu je dunja nikla« (Vuk, Pjesme, 1, 670). Daninoć.

Ćipiko, Ivo - Pauci

a posjeduje svoj dio imanja, kao on i brat, pa kad bi bio u njegovoj kući, što nagovorom što drugim kojim načinom, palo bi imanje u ruke njegove ili sinovlje. Rade sam, na svoju glavu, ima već dosta, a u njega su četiri sina kao četiri sokola.

A mi računamo: daće mi, stavimo, oranica pedeset kvarata kukuruza; eto, to je, mislimo, čisto, kao da nam je iz neba palo, a ni brige nas za naš trud. — Što veliš, Rade! — začuli se Ilija kakve nadnice, kakav trud? Gdje je to? Bog s tobom!

” Kad pjevanje prestade, gazda Jovo veli, onako kao da mu je onaj čas na pamet palo: — Koliko sam onoj budali Radi govorio da odustane od tužbe, ali što vlah uvrti u glavu, ne bi niko, ni bog!

Bijaše mu palo na pamet da pozajmi nekoliko talijera u Mašina čovjeka Marka; nekima on daje na poštenje, ali uz teške kamate.

A bijaše nastupila blaga jesen. Čisto bi ustrnuo dok bi mu palo na pamet da se mora povratiti u grad, na sveučilište.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Pipcu i njegovom odredu strelaca palo je u deo da pronađu jarca bez belege, da se brinu o njemu do ivanjske noći, da ga hrane dunjicom i jedino njome, a Dadara

Dadara Da, znam, bila je to moja greška. Dopustio sam da me Brzan iznenadi. Da budem iskren: nikad mi nije palo na pamet da bi on mogao napasti noću, pogotovo ne po takvom mraku.

Sada ju je grom spljeskao sa zemljom i zapalio. Zvono je palo dole među zapaljene grede i u prvi mah nam se činilo da je nekim pukim slučajem ostalo celo.

Matija Saborište! Otkuda je samo grbavom kopilanu palo na pamet da pomene Saborište kraj svih drugih zgodnih mesta na ovom zemaljskom šaru?!

Ilić, Vojislav J. - PESME

Nebo mu nije rose dalo, Ni životvorni sunce zrak, Lisje mu svelo, stablo palo, I pokrio ga smrti mrak. I ja ga gledah ispred sebe, I prokleh gorki život svoj, Jer ja se tada setih tebe, Uveli,

Čudan neki ukus zavladao njima, Svud se novost traži i odmah se prima. Staro hrašće palo i šiblje se diže, Ali jedva hrašću vrh korena stiže. Čitam pesme naše.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— Čika Sava nije više izlazio iz sobe. Kad je palo veče, došao je i Pavle. Milanove oči zatvorene, krkljanje neprekidno, zaguš izmara srce, srce još radi.

Rimljanka je, s njom sam obišao okolinu Rima. Od nje naučio talijanski... Ali, dragi Pavle, sad je po svemu tome opet palo nešto setno. Kako, zaboga, da se tako razboliš? otkuda ti baš ta, tako retka bolest?

Šta sve čovek nije, i ne bude u toku života, šta sve zakonu života ne pada na um! I sada mu je palo na um nešto sasvim neočekivano. Nata je pošla gde nikada nije bila. Pravo pred Mirkova vrata.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

No nesrećom takovog u tom predelu nije bilo, jer su baš onda svi na koje je podozrenije da lažu palo proterani bili, i tako naša Roksanda morala je bez pohvale po sokaci svoju lepotu nositi.

OD 20.000 duša što ovde obitavaju, nije nijednom na pamet palo tebi pomoći, osim mene, no treba da znaš da ti drugi i ne može tako pomoći kao ja, jer sam ja agina kći, i samo

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

na železničkim stanicama, po restoracijama, na trgovima, po vestibilima i foajeima javnih zgrada i uopšte svud gde bi palo u oči te skrenulo pažnju svetu da se čuva ove smrtonosne opasnosti.

Ima, kraj pojedinih lekcija, iz kojih je nekoliko prethodnika, imalaca dotičnih knjiga, palo na ispitu, i vrlo korisnih opomena, sličnih onim tablicama na ulici koja je raskopana zbog kanalizacije, na kojima

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Leteće kao ptice noćas, kad bude palo trideset glava! — reče glasno poručnik Branko. Prema svetlosti fenjera ugledasmo unezverena lica komordžija.

— Vala, da su prešli Albaniju, to im ne bi palo na pamet. — Besni su i siti... Zastadosmo pred jednom poslastičarnicom.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Đavo se u Drvoseču preobukao. I, dok bi jaje na zemlju palo — na ulici ne bi ni žive duše. Sav zbunjen dođe Drvoseča do svoje kuće, još sa ulice viknu: — Šta je ovim ljudima, ženo?

Mladić je bežao. Zlatokosa ga je pratila u stopu. Ko zna koliko je već koža s njenih tabana palo? Preko brda i glečera, preko pustinja i kamenara posrtala je Zlatokosa, moleći mladića da stane i sasluša je: — Htela

Do kraja života Ugor nije mogao da odredi šta mu je teže palo: Belutak ili Hobotničin pipak? Uzalud je riba jaukala!

Šantić, Aleksa - PESME

'' ni ''vaj!'' Kasnije suze su došle I gorki uzdisaj. 50 Oni seđahu uz čaj i o ljubavi Reči je palo sila. Gospoda behu od ukusa, a gospe Od nežna čuvstva i mila. ''Ljubav platonska mora biti!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

i s tuđih voćaka, iz vinograda, brani im da love ribu (jer on je, donekle, i čuvar ribolova), a kad bi čobančićima palo na um da love i medvjede, taj bi morao i medvjede da štiti. Vragometan posao, nema šta!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Bolje i lepše je što je malo navinulo se ispraljati počvršće, negoli palo i sronjeno do kraja izdizati. Pomalu se umlje bistri. Gluhu na uhu govoriti.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

haljinama, ali ne onim maslinove boje, nego u onim čohanim gugutkine boje, ali isto tako bogato išaranim gajtanom. Palo mu nešto tako odjedared na pamet da se presvuče; i on se nagizdio kao da je prvi dan Uskrsa, i nagizdan tako udari

Šta je samo dosetaka na račun Mana palo, naravno, većinom u njegovom odsustvu, pa čak i poizdalja nagoveštavanja u njegovom prisustvu; tako da je jedan takav

To je odmah palo u oči prvim komšijama Maninim, a posle toga i velikom delu čaršije. I kako je koji čas prolazio, sve im je čudnovatije

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti