Upotreba reči pamtile u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Osmeh veseo. Ali su se naročito njene oči pamtile, dugo. Bile su boje ćilibara, jako okrugle, a oko crnih zenica imale su krugove kao da su krvavi.

Njegove plave oči gledale su sad umorno. Njegov osmeh, u brcima zlatnim, nad rumenim usnama – osmeh po kom su ga žene pamtile – nije više bio topao. Ceo je Isakovič bio zagorčan u Beču.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

I još je nešto bilo po čemu su se pojedine gazdinske kuće znale i pamtile, jedan dodatak uz bogatstvo bez koga se, kanda, ipak nije moglo.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Mnogo nije govorio nikada. Ali što bi rekao, to je bilo rečeno. I tada se pamtile i upotrebljavale njegove reči i izreke. „Eh, tako je to i to, što rekao pokojni hadži Trifun“.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Duboko u sebi činilo mu se da vidi kako u tami neke pećine, na dnu jezera, na obali mora — blista izgubljeni ključ. Pamtile su ga, zatim, litice na koje se penjao i urvine niz koje je silazio.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti