Upotreba reči peska u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Ali je i to bilo kao s brašnom. U brašno koje su sirotinji delili trpali su peska, da bude teže i više, a u mršavu čorbu kojom su sirotinju hranili nisu metali mesa ni masti: to beše više nalik na

Obradović, Dositej - BASNE

sve narodnje banje s onim knjigama su zatopljavali za koje bi danas premudri Inglezi sve indijsko drago kamenje kao toliko peska dali. „Δεινόν η άγνοια!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Uzmemo put Harkova, no sve preko nekoga peska belog što je Dnjepr izneo. Tuda se polako putuje, jerbo kola u pesak upadaju do polak paoca.

Čini mi se, da taj peskoviti put traje nekoliko pošta, zaboravio sam. Kad izađosmo iz peska, onda smo brže putovali. Dođemo u Harkov i nađemo Čardaklinu ženu (koju je Čardaklija sa Stojkovićem i Filipovićem

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Dakle, mnogo ih! — Mnogo!... Kao u moru peska!... Već je šesti dan kako navaljuju i kako ih odbijam... Čuvam i sebe i ljude. Svaki čas izazivaju na megdan...

Dučić, Jovan - PESME

On je slušao noć, i mislio na Lidiju, na malu i lepu Lidiju s onu stranu peska i mora, u jednom ribarskom selu na žutom Tibru; na Lidiju sa usnama koje su imale boju poljupca, i očima koje su imale

Na nokte ruka i noga meću joj rumeni bakam iz Angore. A ona je nekad bila kraljica u jednoj zemlji s onu stranu peska. Kad su je proterali, nesreća je dovela u ovaj grad gde je došla idući stotinu dana za nečijim dromedarima.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

polazio je iz Mahale, na Begej, i Trifun je znao da će ga, večeras, videti, izdaleka, kako se lagano vraća, pun peska, i šljunka, i puzi, kao neka džinovska gusenica, večernja.

Da konje moraju da prežu, za vuču peska i kamenja, dovodilo je sirote Mahalčane do ludila. Samo su ljudi sa sitnom decom pristali da pognu glavu i izvrše befel

Međutim, držao se oholo, kao nemački oklopnici. Njegove velike oči posmatrale su Isakoviča, hladne, boje morskog peska. Njegov nos je bio krupan, kao i podvoljak, čoveka koji mnogo jede, i, pri jelu, mnogo vremena provodi.

Smert je, kaže, toliko moćna, svemoguća, kao more, koje sve nas odnosi, kao zrna peska, sa obala mora Adrijanskoga. Nema pakla, niti će on goreti u paklu, ili iko drugi.

Podbuo od vrućine, sa licem zamišljenog čoveka, Kajzerling je posmatrao oficira, dva‑tri minuta, svojim očima, boje peska, mirno. Pročitao je, kaže, kapetanov izveštaj, o lazaretu. To je zasada dosta.

tog dana u Karpatima, u vedrom nebu, probudilo je, i u tom putniku, slutnju da je na svetu sićušan, kao sićušno zrno peska u toj beskrajnoj rumeni.

Da nema na sebi laku, husarsku, čizmu, nego visoku, nemecku. Udisao je, međutim, miris peska, i životinje, koju je bio uzjahao, a setio se kako ona, kad joj priđe, frknu.

Ima na svetu toliki broj dece, tolikih roditelja, broj toliki, koliko je zrna peska u reci Nepr (tako je Đurđe zvao Dnjepar).

Zar smert – koju mu je pop Mikailo protumačio, utešno, kao sitnicu, kao zrno peska u moru – ima toliku cenu, i kad je samo smert jednog, jedinog, ljudskog, bića, zar je to toliki događaj, da ga zvezde

Svi su sad oni utonuli u neko ogromno more i svi su sad samo zrno peska, na obali. Pojedinci su samo, u sudbini velike zajednice serbskih naseljenika, pa, osim toga, i u još većoj zajednici,

Sudbina pojedinog čoveka, ili žene, sitno je zrno peska, koji izbacuju, na obalu, bezmerna mora, posle bura. Smrt jednog čoveka, ili žene, čak i kad, u tom istom trenutku,

Dani su prolazili i ko bi ih brojao? Bezbrojni su, kao i noći u kojima čovek bdi. Koliko? Neki kažu: koliko je zrna peska u moru! Pače morskago peska! Drugi kažu: koliko zvezd na nebu! Pavle je, svakako, preživeo tamo još koju godinu.

Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE

tupo Gledaju se dva belutka Dve bonbone juče Na jeziku večnosti Dve kamene suze danas Na trepavici neznani Dve muve peska sutra U ušima gluhote Dve vesele jamice sutra Na obrazima dana Dve žrtve jedne sitne šale Neslane šale bez

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Ja ću otići. dovoljno sam lud za to. Na tim ostrvima čitavo je čudo zlatnog peska, palmi i majmuna. Izdresiraću jednoga da ljudima zavlači šapu u džepove i dovesti ga u Karanovo, ako se vratim, mada

Bio je to mlak vazduh pun vlažnog mirisa peska, vrba i rečnog bilja, ali meni se činilo kao da udišem paučinu. Ako se okrenem samo malo, možda neće primetiti? Tri...

Nisam se okrenuo, Rašida! To se tebi samo pričinilo! rekao sam, a usta su mi bila puna peska. - Samo ti se pričinilo! - ponovio sam osećajući sve svoje mišiće odjednom dok se ona smejala. - Znam da jesi!

Ja ću uzeti Gretu, pola hleba i džem, a onda će čitav dan biti naš. Videh Tisu zelenosmeđu, obale načinjene od peska, mulja i vrbaka; videh Baronicu kako čuči na zapadnoj strani skele; videh Rašidu preplanulu i mirisnu kao tek izvađeni

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

pojavi, u svetlosti nad vodom, među konjima pobesnelim od straha, nije mogao da viče, jer su mu grkljan i usta bili puni peska i vode.

mesecima, ležao nepomičan, nad utokom Dunava, lebdeći između života i smrti, u oku sa žutom svetlošću razlivene vode, peska i vrhova jablanova?

obori, svi njegovi ćemeri srebra, ne mogu, iz daljine, da mu spuste na šaku ni toliko, koliko bi osetio jedno zrno peska.

Reka, sa niskog mosta, činila se mnogo šira, zelenkasto‑žuta, puna peska. Ostrva u daljini, vrbaci, trščaci, sve je bilo tiho, nepomično, duboko zeleno.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

rezimea: Koča nikad nije bio plašljivica, kukavica, U svaku će hladnu vodu kao žaba on da skoči, Ali ovde, usred peska, uhvati ga drhtavica Što mu kojekakve slike u pustinji vide oči.

, dušicu – mušicu , Kosta – mosta , Slovac – lovac , kerove – zverove , jelen – zelen , novac – lovac , leska – peska , družine – užine , nikom – kikom , Apate - čapate , kokte – nokte , Grčka – brčka , zna se – prase , popne – opne ,

Radičević, Branko - PESME

onu divnu šalu, Čas skakasmo skoka junačkoga, Čas trčasmo što podnela noga, Čas Dunavu do na dno ronismo I u šaci peska iznosismo.

Kostić, Laza - PESME

EJ, NESREĆO... E j, nesrećo zemljo, ti bludnico svetska, punija si greha nego što si peska. Ta to nisu gore, to planine nisu što se tamo modre u golemom nizu; već masnice to su tvoga grešnog tela, bog je

Ej, nesrećo zemljo, ti bludnico svetska, punija si greha, nego što si peska. EJ, ROPSKI SVETE! Ej, ropski svete! kuda ću pobeći s obraza tvoga, s obraza tvoga trpežljivoga?

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

POSEČEN KNEZ SE SEĆA Na sjajnu moju kostret ustremila se konjica azijska ko usov peska. Sa brda je narod vide o sečivo na mome vratu i goluba u letu za njim.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

nad pešačkim rovovima, gde granate ogromnih težina razaraju ili raznose po vazduhu improvizovane zaklone, kao da su od peska napravljeni.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Sve što sam radio u ono doba, radili su i moji vršnjaci, i više od toga. Sve su to zrna peska u moru patnje našeg naroda. A sem toga, i da sam o tome rekao više, niko mi danas ne bi verovao.

To isto nebo, žuto produženje polja kukuruza, u nedogled, u jesenja poslepodneva, mešavina boja peska i slatine. Konjanik pod njim ima tup osećaj da mu vetar jaše za vratom, a pešak, da su mu svi udovi od sasušene gline.

Tek Ti kad ideš, pođe bol, u hodu tvome, probuđenom kamenu, tajanstveni šum peska što tone, nečujan, na dno voda drhćućih.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

On je sretne I sažali se na nju... I, da je skloni, uze je, metne Na cvet pustinjski ukraj puta, Cvet što je niko iz peska žuta. A kada žega dnevna minu I pade veo noći crne — Bubica s cveta prne — I kao bleda varnica sinu.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Na početku sveta, kad su nastala tela nebeska, Sunce je krenulo preko neba, kamile preko peska. Kamile tapkaju i trepću, zvezde trepuću: Mesec im se, ponekad, pridruži u bespuću.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

»A evo sad nailazimo na živi pesak. Znate li da se na dnu mora nalaze prostrana polja živoga peska? Ja sam jednom prilikom izvršio ovakav ogled: palo mi je na pamet da snimim scenu koja bi predstavljala gnjurca koji

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Sveti Dimitrije doznavši to, da konjma pune zobnice peska mesto ječma, a ljudima zakaže da svaki svojim petlovima povade jezike, da ne bi pevanjem objavili Trojanu zoru.

Hajte, uroci, uz more, likom se štapali, vratilom se opasali, ne urekli milo i drago, dok ne prebrojili u moru peska, na gori liska, na zemlji travice, na travi kapljice, amin!

(Ide u petu godinu) 289 — Na šta čovek ujutru ustaje? (Na noge) 290 — U kojoj vodi nema peska? (U suzi) 291 — Šta bi najviše voleo ćorav čovek?

(Iz pune) 314 — Kad je crna kapa bela? (Kada na nju pada sneg) 315 — Kakva peska u moru najviše ima? (Mokra) 316 — Ko bije a ruku nema? (Sat) 317 — Koga udaraju najviše po glavi?

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

I niste znak na mapi što se snom odmotava. O vreli žali u sunčanoj lavi Gde se sve od peska pa do neba plavi Vi niste na Javi. Vi niste na javi.

Tu je i reka (al mrtvo korito): Samo srebrost šljunka, peska, trulost panja I čudna svetlost — ni sutonja ni danja — Što se kroz lišće cedi ko kroz sito.

Nešto se u meni prenu, ko od treska: Bude se šakali iz moje pustinje I gone me, ludo, preko svoga peska. UMORNA PESMA Gde nesta strah pred svetom tu i pesma presta. I gle: stojim sada — drvo, sa obranim plodom.

prođe mimo, a ti slep od bleska Velike stvari pipao si malu: Ne bi li katkad toj kuli na žalu Dodao još i novu šaku peska. Ugasi i ti svoju lampu pre no Upale okno svetlosti nebeske: Ispruži malo telo umoreno.

Umesto da sred morskog bleska Promiču naša tela oba Ja u limenku s malo peska Pobadam sveću vrh tvog groba. Umesto da sa tobom plivam I ronim, prskam tvoje lice: Za mramorom se tvojim skrivam.

Ćosić, Dobrica - KORENI

nije samo Bog, koje je i smrt i daljina, i to grotlo odakle žena govori „muški“, i sve što je žena, i ta gomila živog peska u koji propada, ne, on se uspinje nekud, samo ne zna kud, krv mu se sporo uspinje od peta, gušća od katrana, naliva ga,

U tišini smrdljivoj od rakije, dima i lampe, zadaha i povraćanja, Đorđe zastenja i glavom, težom od vrećice peska, klonu na sto, glavom punom dronjaka mutnih sećanja na protekle dane i noći iz kojih se ispilio jučerašnji dan i ova noć.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Ali jedan je trčao lako, radosno, drugi je jedva odizao njušku od peska. Kao da je neka sreća biti lav! Pustinja je usijana, puna trnja, puna zmija, a možda i nad lavom postoji lav?

— bio je razložan Smejačko, ali Plačko ni da se makne: dosta mu je i lavlje kože, i mušica, i vrućine, i peska! Ležao je tako sve do noći. A kada iza peščanog brega izađe mesec, pustinja postade srebrnasta, titrava.

On je pusti da padne u vodu i zagleda se za njom, zapanjen: iz belog, svetlucavog peska pružali su se ka njemu rumeni prsti korala između kojih su promicale zlatne ribe. »Gle!« —reče sebi. »Pa ja sanjam!

« — zaključi talas smerno, pa je još jednom pozdravi. Ali stena se i ne osvrte na njegov pozdrav. Samotna sred peska na rubu velike vode, nalik na zalutalu zvezdu, ona samo gordo podiže glavu i nastavi da zuri u vodeni beskraj pred

— odvaži se da joj predloži jedne noći dok je mesečina rasla nad morem nežno srebreći vrhove talasa i usnula zrnca peska. — Ja tebe? — stena prezrivo nabra usta. — Zar ne vidiš da si tek lokvica vode?

Uzalud su ga zatim zrnca peska tešila. Uzalud mu ribice češkale leđa. Talas je ćutao ne mičući se s mesta. — Ostaću ovde do kraja sveta, ako treba!

Potrča levo, pa desno, pretraži kuću, pa okolinu: nigde nikoga. Načas joj se učini da iz peska čuje nečiji prigušen uzdah, pa zadrhta. »Da ga nije neko čudo pod zemlju odvuklo?

Jedino su stene večne, vrati se... — pokoleba je načas nežnost u jajetovom glasu, a onda se seti svetlucanja peska u pustari i mladićevih očiju, pa reče: — Vratićeš ga kad nađem vodu?

Od tada je više niko nije video, niko čuo, ali i oblaci i vetrovi ne prestaju da pričaju kako gomila peska izbačena iz jednog dubokog bunara u pustari ne prestaje da raste...

Popa, Vasko - KORA

bičuje Kako jezikom ovim Papirnatim da govorimo Reči nam ga suvog Pod nepcima zapale Kako sa telom ovim Od živog peska da opstanemo Razularene kašike Odnose nam zrno po zrno Kako drvenim rukama ovim Lišenim lišća da se grlimo Ginu nam

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Drugo svedočanstvo potiče od jednog još jačeg svedoka, od Arhimeda. U početku svog dela „Račun o zrncima peska“, obraća se on Gelonu, sinu kralja Hijerona - koji je, budi ovde uzgred rečeno, umro nekoliko meseci pre svoga oca -

Toga dana stiže njegov „Račun o zrncima peska“. To beše veliki događaj za aleksadriske geometričare i astronome. Oni se, svi od reda, od Eratotela, slavnog

Arhimedes je, služeći se jednim malim sitom, posuo kamenu ploču stola ravnomerno tankim slojem tog peska, pa je mogao da na njoj crta i piše.

Gadno opsovaše kad u njemu ne nađoše ničeg drugog do bednog peska. U TOLEDU Prelazom na hrišćanstvo odbačeni su divni plodovi grčke učenosti i pesništva da bi bili zamenjeni jednom

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

i pričvršćuje dugmad, pa mu u tome prođe celo prepodne, a posle podne igra „darde“ sa marvenim lekarom što boluje od peska u žuči, psuje na konjički način, a ima rnjav nos i jednu trepavicu belu.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

se na razne strane) preko ulice i potoka, dohvati se šume, pa se u njoj oseti onako isto, kao riba kad se sa vrela peska vrati u vodu... Kad se odmakoše podosta, Vujo ga zaustavi.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Vera bez uverenja je kuća sagrađena od peska. Helmholc je jednom rekao: “Samo ja znam koliko sam puta sedeo beznadežno piljeći u njegove opise linija sila, u njihov

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

mesecima, ležao nepomičan, nad utokom Dunava, lebdeći između života i smrti, u oku sa žutom svetlošću razlivene vode, peska i vrhova jablanova?

Miljković, Branko - PESME

O pustinjo najsličnija suncu ima li igde Finijeg peska uspavanog srcem i beskrajem! I koja strana sveta poklon biva Kad bdiš jedina zvezdo nad izmišljenim krajem, Ljubavi moja

se moliti smrti za svoj život a tišina će sačuvati skamenjene lobanje za kišu lica i neba za vrata od peska i crne će ruže procvetati duž puteva otvorenih za sve vetrove kojim dolaze nerođeni po svoju smrt II Gledali smo kako

Bojić, Milutin - PESME

Kao urma što se večito zeleni, Daj mi moć da sišem jezera duboka Ispod vrela peska. Moja duša plače I plamene suze teku mi iz oka. Sadašnjost mi dajte, sve bešnje, sve jače Da sobom sagorim.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Tej od k. korena preporučuje se u Luіćevoj Ljekagušі kao sredstvo protiv mokraćnog peska i kamena (ZNŽOJS, 14, 86). BELI LUK Knoblauch (allіum ѕatіvum).

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

studen a iz nosa kisel vonj smrti koja je bila svuda oko mene, naiđoh na onaj čudesni sprud čistog svetlucavog peska, koji je tu dospeo neznano kako. Svaka ljuskica toga peska blistala je zasebno.

Svaka ljuskica toga peska blistala je zasebno. Svuda oko spruda bilo je ilo, mutna, prljava vodurina, samo su ljuskice peska blistale, sićušne i

Svaka ljuskica toga peska blistala je zasebno. Svuda oko spruda bilo je ilo, mutna, prljava vodurina, samo su ljuskice peska blistale, sićušne i tanušne.

bića, paperje magle što se u hropcu vucarala duž obala i nad vodom, sve je to bilo predskazanje smrti; jedino je sprud peska živeo i radovao se i meni se tada učinilo da svako zrnce ponaosob blista neugaslim sjajem.

Korača zatim obalom. Bira mesto gde da je spusti. Spušta je na okruglu leju od sitnoga svetlucavog peska i leže kraj nje na bok. Otire joj dlanom lice. Odavde ne vidim ništa.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Oni su nemilosrdno razorili kameni, mozaikom ukrašeni, patos orkestra, zamenili ga slojem žućkastog peska i ogradili taj prostor, namenjen za gladijatorske borbe, zidom od lomljenog kamena, koji, u svom nezgrapnom, prostačkom

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

A tako ti je i šećer i brašno i sve ostalo. Metneš u brašno malo peska, pomešaš sa pirinčom malo ovsa dodaš u kafu malo sitnih crnih šljunaka, sipaš u petroleum malo vode, — ali šta je sve

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ribar odnese zrno bisera, a jedan dečak uze bačenu školjku, očisti je od peska i prinese uhu. Je li to što je čuo bio šum talasa? Priča o životu pod morem?

Jauknu dečak od bola i od gneva. Poče da gazi po mravinjaku. Rasu se mravinjak kao šačica peska. Uzalud su ga mravlja deca molila da ih poštedi! Uzalud su mu nudila pomoć! »Kome bi još takvi mogli da pomognu?

Radoznala je bila Kapljica, rumen i začuđen Cvet. Kako i ne bi? Svuda oko njih treperilo je žuto more peska i nigde ni druge Kapljice, ni drugog Cveta.

Je li čudo što se razjari reka, tresnu ih o obalu i sve, osim jednoga, pretvori u zrnca peska? — A sada? — uskliknu pobedonosno reka. — I sada! — prkosno podiže glavu poslednji Belutak. — Uvek!

Čak je i noću kopao, a gomila izbačenog peska je rasla, kao što je u njegovom snu rastao Zamak. A onda je svanuo dan deveti. — Evo ga, svetli!

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

nosi japanska svila A u Ljubišu koji je blizu Nosi se cveće iz aprila Usled proleća u Sahari Sada se nosi biser od peska A na zelenoj planini Tari Miriše smreka i pupi leska Usled proleća u Novom Sadu Izgleda nisu posla čista Jedan

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Negoli dohodite, i pri njemu kruto, ne posklizavo umom stojte, koji ste prežednjalo na suhu vruća peska prestojali mnogo vreme u svetskoj griži udaljeni!

A i što li je slabije od peska? Gde bi onoliku silu on, dole budavši snisko prudovit, za gažnju u more životinji, — mogao zaustaviti!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti