Upotreba reči pesma u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

” Naravoučenije Svakome je svoja pesma mila, baš ako neće i ništa drugo biti nego: „Filipi und Jakobi, Jakobi und | Filipi.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

O STOJKOVIĆIMA 61 OKUPACIJA UŽICA 64 VIDIK PRI BEKSTVU IZ KOSTOJEVIĆA 65 VIDIK U AUŠVICU 66 DOLAZAK KOMANDANATA 67 PESMA O KOMANDANTIMA 68 PESMA O NOŠENjU ODSEČENE GLAVE DUŠANA RADOVIĆA KONDORA KROZ SELA I PREKO PLANINA ZAPADNE SRBIJE 69 NA

UŽICA 64 VIDIK PRI BEKSTVU IZ KOSTOJEVIĆA 65 VIDIK U AUŠVICU 66 DOLAZAK KOMANDANATA 67 PESMA O KOMANDANTIMA 68 PESMA O NOŠENjU ODSEČENE GLAVE DUŠANA RADOVIĆA KONDORA KROZ SELA I PREKO PLANINA ZAPADNE SRBIJE 69 NA TRIDESTOSMOGODIŠNjICU

KOJA JE IZ OBLAKA ZINULA NA NjENE ŠTALE AMBARE VOĆNjAKE USEVE KUĆE I GROBLjA 79 KOPILUŠA 81 SOLDATUŠA 83 MRKLA JESEN 85 PESMA O ŠIVAĆIM IGLAMA 86 VEČE 87 ŠVALjA 88 III 89 ZAPIS 90 MRAK 91 UČENjE U MRAKU 93 ČELNIK 94 SINGER 96 PROROCI NA KOSOVU

Od topova i petlova grlatiji, od kobila koje jašu guzatiji. PESMA O KOMANDANTIMA Kroza nas galopom, pucajući, pevajući i halačući, projahaše, izjahaše pred nas sa zastavama, i sad

Kuda su, kad su, kako su nastali? s naših ramena pitaju se pseće, ovnujske, svinjske glave, i teleće. PESMA O NOŠENjU ODSEČENE GLAVE DUŠANA RADOVIĆA KONDORA KROZ SELA I PREKO PLANINA ZAPADNE SRBIJE Dušan Radović Kondor je

šporetom, i, kao svitac koji se pali i gasi, njeno lice na mahove se ozaruje žarom, u koji duva, da ga razgori. PESMA O ŠIVAĆIM IGLAMA Iglama, koje su nekad kroz oblake letele sa zlatnim, crvenim, plavim, zelenim, ljubičastim I

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Samo škilji još jedna lampa. Napolju zviždi vetar, i sićani prećavac zasiplje u prozore. Negde daleko čuje se pesma pijanih ljudi. SVIRAČ Na drugi dan Vaskrsa slegao se silan svet na sabor kod crkve rogačke.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Bila je to Jelica Sevića. Grom devojka! Bila je to lepota, ali ne gospodska nego junačka lepota. Što ono pesma peva „struk momački, pogled devojački”. Oko bi joj goru zapalilo.

Kako da ne bude pakao?... Njihova kuća beše otvorena i sramnu i strašnu, u njihovoj kući beše život, pesma, veselje; ljudi i žene prilaziše njihovom pragu s poštom; oni su odlazili svojim komšijama i bili dočekivani srdačno:

Zeko se spusti pored Stanka i prebaci ruku preko njega. Nasta tajac. Čulo se kako šušti lišće na drveću i pesma cvrčkova; malo posle čulo se kako poneko lako hrče... Stanko se zagledao u nebo.

Rumen na istoku osvajaše sve više i više; malo-pomalo pa se i predmeti mogaše razlikovati; iz sela se čuje petlova pesma, cvrkut ptičji uzavre da se razlegala dubrava... Zeka stao pa se zagledao u bosanske planine... — Šta je?...

Ja ću pre naći moga oca i majku nego oni mene! Braćo!... Veselimo se! — reče Stanko, razdragan. I okrete pesma i veselje... Zavrzan skinuo kapu, pa viče: — Dok na jednoj strani jauču, mi pevamo! Ali junak nije baba!...

Dučić, Jovan - PESME

PESME 46 PRIČA 47 NAPON 48 ŠUM 49 SUSRET 50 VEČERNjE PESME 51 REFREN 52 SUNCOKRETI 53 SETA 55 PESMA MRAKA 57 ČEKANjE 58 PESMA 59 MEĐA 60 LIRIKA 1943 62 ČOVEK GOVORI BOGU 63 SEME 65 PUT 66 POBOŽNA

PESME 46 PRIČA 47 NAPON 48 ŠUM 49 SUSRET 50 VEČERNjE PESME 51 REFREN 52 SUNCOKRETI 53 SETA 55 PESMA MRAKA 57 ČEKANjE 58 PESMA 59 MEĐA 60 LIRIKA 1943 62 ČOVEK GOVORI BOGU 63 SEME 65 PUT 66 POBOŽNA

MRAKA 57 ČEKANjE 58 PESMA 59 MEĐA 60 LIRIKA 1943 62 ČOVEK GOVORI BOGU 63 SEME 65 PUT 66 POBOŽNA PESMA 68 SUNCE 70 SLUTNjE 71 PESMA 72 GOZBA 73 BOGU 75 NATPIS 77 SENKA 78 JESENjA

1943 62 ČOVEK GOVORI BOGU 63 SEME 65 PUT 66 POBOŽNA PESMA 68 SUNCE 70 SLUTNjE 71 PESMA 72 GOZBA 73 BOGU 75 NATPIS 77 SENKA 78 JESENjA PESMA 80 KOB 81 PUSTINjA 83 NOĆ 85 PESMA 86 HIŠĆANSKO

GOVORI BOGU 63 SEME 65 PUT 66 POBOŽNA PESMA 68 SUNCE 70 SLUTNjE 71 PESMA 72 GOZBA 73 BOGU 75 NATPIS 77 SENKA 78 JESENjA PESMA 80 KOB 81 PUSTINjA 83 NOĆ 85 PESMA 86 HIŠĆANSKO PROLEĆE 88 TAJNA 89 PUTNIK 91 ZVEZDE 93 POVRATAK 94 HIMERA 96 SUNČANE

PESMA 68 SUNCE 70 SLUTNjE 71 PESMA 72 GOZBA 73 BOGU 75 NATPIS 77 SENKA 78 JESENjA PESMA 80 KOB 81 PUSTINjA 83 NOĆ 85 PESMA 86 HIŠĆANSKO PROLEĆE 88 TAJNA 89 PUTNIK 91 ZVEZDE 93 POVRATAK 94 HIMERA 96 SUNČANE

121 TAMA 122 DOSADA 123 STRAH 124 EKSTAZA 125 ZAMOR 126 REFREN 127 VRAĆANjE 128 SNOVI 129 KRAJ 130 SATI 131 STIHOVI 132 PESMA 133 SUZA 134 RAPSODIJA 135 MIR 136 RASTANAK 137 VEČE 138 IZMIRENjE 139 PUT 140 GAMA 141 SUSRET 142 REZIGNACIJA 143 SLUTNj

DRUGA: PESME LjUBAVI I SMRTI 149 HIMERA 151 SRCE 153 ŽENA 155 ZAVET 157 PESMA 159 TAJNA 161 GNEZDO 163 LEPOTA 165 SUTON 167 BESKRAJNA PESMA 169 NAŠA SRCA 171 MOJA

I SMRTI 149 HIMERA 151 SRCE 153 ŽENA 155 ZAVET 157 PESMA 159 TAJNA 161 GNEZDO 163 LEPOTA 165 SUTON 167 BESKRAJNA PESMA 169 NAŠA SRCA 171 MOJA LjUBAV 172 OČI 174 ČEDNOST 176 NOMADI 178 VELIKA NOĆ 180 ZA ZVEZDAMA 181 STVARANjE 183 MIRNA

SRCA 171 MOJA LjUBAV 172 OČI 174 ČEDNOST 176 NOMADI 178 VELIKA NOĆ 180 ZA ZVEZDAMA 181 STVARANjE 183 MIRNA PESMA 185 TRENUCI 187 NEPRIJATELj 189 KRILA 191 PESMA LjUBAVI 193 PESMA SUTONA 195 PESMA TIŠINE 197 PESMA UMIRANjA 199 POSLEDNjA

NOĆ 180 ZA ZVEZDAMA 181 STVARANjE 183 MIRNA PESMA 185 TRENUCI 187 NEPRIJATELj 189 KRILA 191 PESMA LjUBAVI 193 PESMA SUTONA 195 PESMA TIŠINE 197 PESMA UMIRANjA 199 POSLEDNjA PESMA 201 PESMA 203 ZABORAV 206 PESME

NOĆ 180 ZA ZVEZDAMA 181 STVARANjE 183 MIRNA PESMA 185 TRENUCI 187 NEPRIJATELj 189 KRILA 191 PESMA LjUBAVI 193 PESMA SUTONA 195 PESMA TIŠINE 197 PESMA UMIRANjA 199 POSLEDNjA PESMA 201 PESMA 203 ZABORAV 206 PESME SRCA 207 ĆUTANjE 209 PESMA

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Prvi petli zapevaše, prvi vesnici novoga dana i života. Anoci se nikad dosad nije njihova pesma učinila tako lepa. Đeda se diže, oturi guber, prekrsti se, podavi noge poda se, pa osta sam u mraku, sedeći na

Čudnovato da mi se ta pesma vrzla po pameti i posle ovog rukopisa. Još je čudnije što moj saputnik u Italiji, moj prijatelj i redaktor, kad sam mu

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ta je pesma postala u ovom selu, ali je dobrotom (odnosno: pakošću) Šace brice publikovana u Veliko-bečkerečkom kalendaru, i tako

« — No, vrlo lepo! Valjda ćeš sad još pripovedati tvoje »štiklove«... — A da šta bi ti ’tela? Ako ti se ne dopada ta pesma, pevali smo mi onda i drugojače! — Ta marim ja za pesmu — brani se gđa Sida — mogli ste šta ste hteli pevati.

Slušajte samo! Kako vam se dopada Melanijin glas i sviranje? U selu dosta, bome, i ovoliko. A to je papina omiljena pesma, jerbo zna ona i moderne pesme, je li, Nikolajeviču? (Tako je gđa Persa pred strancem oslovljavala svoga popu.

— Bože! Pa zar zato? — Ah, božanstvena pesma! — veli Pera i tera prstima svoju bujnu kosu na više. — Ta i zapustila se dosta. Kako retko svira, još dobro i svira.

baš je ova sadašnja mládež! Svaka joj se ženska dopada... — Ta ne, al’ verujte, pala mi na pamet ona pesma: »U Milice duge trepavice«... Pa ona njena zbunjenost... idealna Srpkinja! Pa tek ona stidljivost...

»O, o!« čudi se Jula. Preksutra kad je Jula došla pre podne u baštu i stala pleviti, zapevala je po svom običaju. Pesma je potekla iz nekog raspoloženja koje daje mladost i raspoloženje, a ne iz kakve ljubavi, jer Jula još nije bila

ni koliko jedan dobar očenaš da se pročita, a iz pop-Spirine bašte začu se najpre (očevidno forme radi) neka starinska pesma Tavni luzi i bregovi, kažite meni bjednoj, a posle te pesme i jedne male pauze, začu se iz pop-Spirine bašte — kao kad

— Što ne bekne sad štogođ, mustra berberska!? A iz druge bašte se začu najpre tambura, a zatim i pesma: Ej, da je meni leći pa umreti, Al’ da mi je smrti ne videti; Da ja vidim ko će me žaliti?

To je zabole jako. I ona postade sve sumornija, jednako joj zuje u glavi one reči i ova pesma iz sna, a pred očima joj onaj tužni pogled njegov! Jako joj žao što je onakva bila.

! Zar bi njen odgovor na pesmu bio slabija pesma, samo da je smela dati od sebe glasa? Srce joj je udaralo u grudima, kao pijan domaćin kad gruva na avliska vrata,

Juca nam se udaje; Udaje se za berbera, Momka brez felera, ej! To je ta pesma koju je Tima šrajber spevao, a koju je i pop Spira jedne večeri čuo, i razabravši koga se tiče, kao pomaman kući došao

Pa iako joj se srce cepalo, namršti se, i zapita je ozbiljno: — A kakva ti je to pesma? — Pa pesma, mamo... iz Bačke pesma, pevali su je onomad bački risari!

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

divlja dreka, gaženje, gušanje, gužva, trk ka vagonima, otimane o mesta na krovovima i stepenicama vagona, pa poljupci, pesma, šamar i, prašina, psovka i zagrljaji, ono trzanje srcâ i uzdisanje, sva ta nesavladljiva i tajna snaga pobesnelih

Afrika

Nagi crnci i crnkinje rade u dvorištu oko odabiranja semenja. Njihov posao izgleda kao igranje piljcima, i njihova tužna pesma razleže se kroz šumu.

To je kao neki vokalni akord, iznenadan i prek. Kada ih pitam šta znači pesma i kakve su njene reči, smeju se i oni i njina starija braća koja su prišla i posedala oko mene.

Kad se uzjogunim, da mi objasne kakve su reči, oni vele: „Ovakve!“ i ponavljaju pesmu pevajući. — „Je li o ljubavi pesma?“ Oni se bučno smeju. — „Jeste!

Čudna vruća magla, rascepana po plavoj bistrini šumskog jutra, u kojoj i svaki listić izgleda precizan, a sitna pesma kolibrija kao bučna larma. Sa granja, sa lišća, sa krova od trske pada šumno rosa kao pljusak.

Iz jedne od koliba dopire pevanje praćeno od više zvučnih instrumenata. Lupamo. Pesma odmah prestaje; crnac koji izlazi gleda nas s nepoverenjem i uplašeno.

Kako bi noćni povetarac dunuo, izgledalo je kao da se pesma začas udaljuje od nas; zatim je opet pravilno jačala u pravcu kolibe. Ništa milozvučnije i nežnije.

Kada su već bili sasvim blizu, njihova pesma bila je još uvek toliko tiha i prosta, da je izgledalo kao da dopire iz daljine.

“ To je bila moja pesma koju pevahu ovi crni mladići u noći; izgledala mi je čudna i strašna i tuđa. Nisam nikada imao takvo osećanje.

“ Šta kaže njina pesma? upitao sam mladića. U njegovim rečima nije bilo nimalo smeha, kao ni u njihovoj pesmi, kada mi je objasnio: „Kažu da

Na jednoj hartiji koja mi i sad miriše na crnačku put i ulje, on zapisuje, reč po reč, i prevodi odmah. Prva pesma. Ja maru. O. Djara. Be Djara lema Kiria maru Djara Sa go. Ja maru O. Dali mina djatigu la. En be Djara lema.

O. Djara. Be Djara lema Kiria maru Djara Sa go. Ja maru O. Dali mina djatigu la. En be Djara lema. Kuria maru. Druga pesma. je ve Djolo Lu be Tulona. Keletige famaletige fama.

Keletige famaletige fama. Ilo Dja alo lube Tolona je, digtige mada musa den sema, Djolo lube Tolona. Treća pesma. Je ve mandali Djana. Kube ni moro lemu, mane be ni Tilnlemu mandoli Djana.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

26 III ZAMUKLA JE PESMA POD BAGRENjEM U MAHALI 47 IV ISAKOVIČ, MEĐUTIM, ODE, KUD GA ŽELjE VUKU... 70 V IŠAO JE TAKO U VAROŠ U KOJU NIJE BIO

I mada je beda u Mahali morala biti velika, noću se iz tog srpskog sela stalno čula pesma. Cvet bagremov bio je te godine došao tako naglo da je te bedne kuće od blata pokrio kao neka bela, mirisna kiša od

III ZAMUKLA JE PESMA POD BAGRENjEM U MAHALI Oberkrigskomisar Garsuli, koji je meseca maja godine 1752. bio došao u Temišvar, povodom nereda

Pendžeri na toj kući bili su osvetljeni, noću, do neko doba, i, iz te kuće, često, orila se pesma, i svirka. Trandafil je voleo društvo i govorio je da je njegov ded pošao, go, kao pištolj, iz Soluna, da je bio zastao

Ni pesma naša neće se tamo čuti, kroz koju godinu. Rosijski ambasador u Beču, kaže, čini Austriji veliku uslugu, kad nas preselja

Kroz koju godinu, po njihovim selima, u Temišvarskom Banatu, neće se ni pesma njihova više čuti. Ostaće samo grobovi rasuti, kao što ostadoše u Komoranu i Ostrogonu.

Svima je kriva, što je živa. Nikud iz ovog kućerka Ananija. Napolju su žita, pesma, Mahala, ljudi, ali njoj povratka nema. Nema više ni kućerka Zekoviča. Trifun joj preti – ne bi nikad stigla do Drniša.

Ležao je na leđima, kao da su manevri, parade, sa zvezdanim nebom u visini. Pesma momaka orila se i u Rumi. Ona se orila sve do ponoći.

Velika, u rešetkama, u gvožđu. Iz tih, noću osvetljenih, prozora, orila se, svako veče, svirka i pesma, jer je Višnjevski, u Tokaju, živeo, à la grande!

Od Tokaja, međutim, Zorič je naredio da se i dalje peva ta pesma, ali da se, sad, kaže da idu u pomoć rosijskoj carici, slavnoj Elisaveti!

Bilo je, među njima, baruna, grofova, ordena Marije Terezije kavaljera, austrijskih đenerala i feldmaršala, ali je pesma njihova bila zamrla. Trupe više nisu pevale o bitkama, nego o suknjama.

Isakovič bi iz mračne noći, dole, ugledao Dnjepar, kako treperi, i predgrađe Podolja, iz kojeg se orila, do zore, pesma njegovih sunarodnika. Nebo bi bilo osuto zvezdama.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

U najvećim okršajima šumadijski seljaci se sećaju svojih starih junaka koji im služe za primer. I pesma kaže: „pomislite na stare junake.“ Nacionalna svest i nacionalna zadaća.

„Nada nema prava ni u koga, do u Boga i u svoje ruke“, kaže narodna pesma. Ako mora pred većom silom popuštati, dinarski čovek će uništiti sve što bi neprijatelj mogao uzeti.

Ako mora pred većom silom popuštati, dinarski čovek će uništiti sve što bi neprijatelj mogao uzeti. Pesma kaže: „Car je Mehmed Stalać osvojio, ne osvoji dobra ni jednoga“, osvojio je grad, ali u njemu nije zatekao ništa od

Slušajući guslarevo pevanje mnogi su dinarski ljudi, u toku vekova, „odmah uzimali pušku i odlazili u goru“, kako pesma kaže. Drugim rečima: otišli su u hajduke koji su se borili da osvete žalosnu sudbinu svoga naroda.

Ovakva se divinacija osetila pred ustanak 1804. god.: „zeman doš'o valja vojevati“, kaže narodna pesma. Isto je osetila Srbija 1912. god., u srpsko-turskom ratu. Intelektualne sposobnosti.

— Izjednačavanje stanovništva i preobražaj društvene sredine. — Druževnost, ozbiljnost, veselost i pesma. — Glavne psihičke osobine — Demokratska osećanja. — Karakteristika države i ponašanje za vreme kriza.

Biraju prvoga koji će početi napad, onoga, koga smatraju kao miljenika sudbine i taj izbor propraćaju šalama. Pesma veli: „Neka bude svekolika kavga na onoga Srdana Iliju, i nek bude sreća Srdanova.

Demokratska kontrola bila je često vrlo energična, čak i za vreme oslobodilačkih ratova. Pesma veli da se junaci moraju boriti za narod i zajedničku slobodu.

predanja ona ne dopušta da se vojničke starešine ponesu i zaborave svoje dužnosti u uživanjima besposlice. Pesma opominje one koji se zaboravljaju: „Narod vas je učinio tim što ste.

Pesma opominje one koji se zaboravljaju: „Narod vas je učinio tim što ste.“ Pesma naročito poštuje Karađorđa, ali posle njegova bekstva 1813. god. ona ga osuđuje bez milosti i najoštrijim rečima.

Crnogorska plemena su se sve više pretvarala u jednu ratničku zajednicu. Pojedina su se plemena takmičila u junaštvu. Pesma priznaje da su među svima Katunjani učinili najviše junačkih dela i podstiče druge da ih dostignu i prevaziđu.

Ne treba ni radi čega život onome čoveku koji ostane bez obraza. Pesma veli: „Svaki je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Bila je to pesma na francuskom i ja nisam razumeo sve reči. Nisam uspeo da čujem kraj. Rašida je žvakala bučnije od mamuta i ja je

Baronica je pevala pesmu o brodiću koji nije nikada, nikada zaplovio. Bila je to dečja pesma i bila je lepa. Iznad jablanova više nije bilo sunca i nebo je bilo zeleno kao jabuka, a na reku se spuštala hladnoća

Verovatno su i Rašidi i Vesni govorili nešto slično. To je uobičajena pesma. Mislim da bih, i da me neko probudi u ponoć, mogao da je izrecitujem a da ne ispustim nijedno slovo.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Kako su to bili divni prelasci iz jednog glasa u drugi! A sirota Lenka, lepša nego njena pesma nije imala pred očima svež jutrošnji cvet, mladost, koji bi joj žice srca zategô.

Lopovi piju pa onda pevaju; i pesma im se odnosi na šićar, koji je već u izgledu. Kad to ču gospodar Sofra, puške i pištolje metne na krevet a nadžak drži u

“ (polj.) — Kako ovi krakovski mladići? (poljska narodna pesma) „Ješče Poljska ne zginula“ — Još Poljska nije propala (poljska narodna pesma) Jetzt muss іch sie strafen, weil sie

(poljska narodna pesma) „Ješče Poljska ne zginula“ — Još Poljska nije propala (poljska narodna pesma) Jetzt muss іch sie strafen, weil sie damals ung’schickt waren (nem.

monumentalіs) — veličanstven muzikališe dihtung (nem. musіkalіsche Dіchtung) — muzička pesma, kompozicija munta — javna prodaja, licitacija mutatіo inter res non efficit paritatem (lat.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

jaučući i plačući, sve dotle dok se oba čamca ne izgubiše u gustim vrbacima, iz kojih je dopirala posle promukla pesma.

Pa i ta pesma, čim je nestalo onih koje su poustajali da vide, polako postade tiša i razvučenija, dok sasvim ne zamuknu.

na drugoj strani, podiže se magla, mlečna i teška, što uskoro kao dim ispuni svu dubinu nad Dunavom, i posta gusta. Pesma onih u čamcima, kroz bezmernu tišinu, tamo dole, dopirala je do njega jedva čujno, kao ispod zemlje.

Sve se međutim svrši dobro, čim stadoše i baciše tovare i oružje. Pesma presta, nastade graja i brzo se iskupiše svi. Smiriše se kad oficiri odjahaše konje i kad se pomešaše među njih.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Evo jednog primera ljubavne basme koja je istovremeno i lirska pesma neobične lepote: „Dobro jutro bel pelenče! Ja te zovem omajniče, rasporniče, razbolniče da mi omaješ dragog, da

Narodna pesma je u našoj kulturi, kako reče Vinaver, „imala zadatak Jevanđelja, — da bude put i vođa u slobodu“.⁵⁵ Tvorevine narodnog

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Kako su se zvali svi oni filmovi? »Orkanski visovi«, »Pesma mrtvih ljubavnika«, »Rebeka«... A evo je, živa i relativno zdrava, kaže kelneru bifea »Šansa« na Tašmajdanu: – Molim

Kroz gusti dim jeftinog duvana, zadah piva i vinjaka, znoja i prašine, treštala je pakleno ozvučena pesma: »Oj, živote, moja tugo, oj, kafano, moja drugo...

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

ŽENA: Da ga đavo nosi, koji me je svezao! PROVODADžIJA (sleže ramenima): Stara pesma, to jest. ŽENA: Gdi su karuce, a gdi su one vodenice, vinogradi, ona silna râna? Lažljiva trago!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

KNjIŽEVNOSTI Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Milovan Danojlić NAIVNA PESMA ogledi i zapisi o dečjoj književnosti „Antologija srpske književnosti“ je projekat digitalizacije

ask.rs. 2011. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Milovan Danojlić NAIVNA PESMA ogledi i zapisi o dečjoj književnosti Sadržaj JEDAN VEK DEČJE KNjIŽEVNOSTI 1 Uvodno pitanje 2 Moderni

pitanje 2 Moderni fenomen 4 Počeci 6 Dete i dečja književnost 8 Pribežište 13 Vaspitna tendencija 16 Merila 19 NAIVNA PESMA 22 MESTO I ULOGA ZECA 35 JEDAN VID UPOTREBE DEČJE 48 KNjIŽEVNOSTI 48 ZMAJ 53 POBUNA PETLIĆA 61 ĆOPIĆEVE PRIČE IZ

Po čemu se dobra dečja pesma, valjan dečji roman ili uspela priča, kao najčistiji oblici dečje književnosti, razlikuju od odgovarajućih rodova

Ali i u tom okviru dečja pesma, dečji roman i dečja priča privlačili bi naročitu pažnju, izdvajali bi se izvesnom lakoćom gradnje i naivnošću što se,

Dečja pesma, odnosno dečji roman, govore o onim stvarima, osećanjima i odnosima koji se bez ostatka mogu imenovati; nedovršeno,

Problem bi se, ipak, mogao rešiti uspostavljanjem tematskih celina; na taj način bi se dečja pesma proverila po najozbiljnijim estetskim merilima.

Dečja književnost je, u ovom času, našla jedan od prečih puteva koji vodi ka tom cilju. NAIVNA PESMA I Okvir ove rasprave jeste dečja pesma i kritika dečje pesme — tema koja se često oživljava u našim publikacijama, a

NAIVNA PESMA I Okvir ove rasprave jeste dečja pesma i kritika dečje pesme — tema koja se često oživljava u našim publikacijama, a da se stvari, samim tim, ne pomeraju

Dečja pesma se opire jasnijem određivanju i zbog dvosmislenosti onog prideva „dečji”: izražava li taj epitet njenu suštinu, ili njenu

Dečja pesma, zajedno sa dečjim romanom i pričom, i više od njih, predstavlja relativno ostvarenu, zaokruženu estetsku tvorevinu, pa

Cilj ove raspravice je da pokaže posebnost stvaralačkog procesa u kojem dečja pesma nastaje, i da, tako, ukaže na neke pogodbe od estetskog, teorijskog značaja.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Velike pobede i sjajna vladavina Petra Velikog, — »cara moskovskog«, koga narodna pesma počinje veličati, »samodržca vsem pravoslavnim«, »cara našega«, kako vele srpski zapisi iz toga doba — našle su velika

Rusije i Austrije (orlova) protivu Turske (zmaja). To je pesma jednog patriota i hrišćanina koji slavi pobede hrišćanskog oružja i početak oslobođenja od Turske.

dubrovačka pesnička pripovetka Cvijeta (Beč, 1864), najbolji od njegovih književnih poslova, i Poma, cela jedna programna pesma srpskog nacionalizma. Njegove skupljene pesme izišle su 1881. u Pančevu.

počinju idealizovati srpsku prošlost, srpsku istoriju, koju, po rečima Lamartina, »treba pevati a ne pisati« i koja je »pesma što još nije gotova«.

Samo jedna pesma, pesma o Hasanaginici, prevedena je na strane jezike trideset puta, od čega trinaest puta samo na francuski. Oko 1830.

Samo jedna pesma, pesma o Hasanaginici, prevedena je na strane jezike trideset puta, od čega trinaest puta samo na francuski. Oko 1830.

Đački rastanak, jedan od najranijih i najširih njegovih poslova, najpopularnija pesma njegova, karakterističan je za taj prvi čulni i veseli period njegovog lirskog pevanja.

»vukizma« Pesme su u jedan mah bile zabranjene u Srbiji, gde su vladali oni protiv kojih je bila ispevana satirična pesma Put.

I za sve vreme pesničkog rada za njega je bio »srpski jezik — rajski jezik«, kako je pevao u starosti. Narodna pesma na njega je uticala mnogo više no na druge, i, što je glavno, mnogo srećnije.

»Istočni biser Jovanovića, pisao je docnije Milorad Šapčanin, te jedina ona pesma Zaremi, ili prevod Geteove Bajadare, bile su literarne veličine o kojima se gotovo toliko govorilo kao danas o

) I to mu je ostao najbolji dramski posao. Pored toga dao je i Peru Segedinca (1875, 1882, 1887). Duga i mutna narodna pesma o ženidbi Maksima Crnojevića, sa svojim skroz romantičnim događajima i romantičnim koloritom, morala je privući pažnju

Narodna pesma nije bila dovoljno jasna, Kostićeva drama postala je sasvim mutna. Radnja je zbunjena i neodređena, ličnosti su tamne i

Sremac, Stevan - PROZA

Jedna tako burska pesma, sećam se, počinje se ovako: U hiljadu i osmoj stotini, Devedeset devetoj godini, Knjigu piše jengleska kraljica, Glavom

Radičević, Branko - PESME

IZ JEDNOG MALOG EPOSA) 235 (UBICA U NEZNANjU) 236 MOJE SUNCE 240 (DETE I GUSLAR) 241 PERIVOJ 243 KAD MLIDIJA UMRETI 245 PESMA UMRLOM BRATU STEVANU 247 (PEVAM DANjU, PEVAM NOĆU) 258 (NUTO JADA ZA MOMICE) 259 (PISMO U STIHOVIMA) 261 PETRU

) 292 (ETO NEŠTO KRAJ BELA BUDIMA) 293 POEME I EPSKE PESME 295 TUGA I OPOMENA 296 STOJAN 321 BEZIMENA 356 (1 PESMA) 358 II PESMA 393 III PESMA 395 UTOPLjENICA 445 OSVETA 476 UROŠ 504 (ODLOMAK) 534 ĐAČKE PESME NA NEMAČKOM 545 ODE

NEŠTO KRAJ BELA BUDIMA) 293 POEME I EPSKE PESME 295 TUGA I OPOMENA 296 STOJAN 321 BEZIMENA 356 (1 PESMA) 358 II PESMA 393 III PESMA 395 UTOPLjENICA 445 OSVETA 476 UROŠ 504 (ODLOMAK) 534 ĐAČKE PESME NA NEMAČKOM 545 ODE SEINER

BELA BUDIMA) 293 POEME I EPSKE PESME 295 TUGA I OPOMENA 296 STOJAN 321 BEZIMENA 356 (1 PESMA) 358 II PESMA 393 III PESMA 395 UTOPLjENICA 445 OSVETA 476 UROŠ 504 (ODLOMAK) 534 ĐAČKE PESME NA NEMAČKOM 545 ODE SEINER EXELLENZ 546 ABCHIED VOM

iz ničega, Duom svojim ti podunu, U meneka dušu sunu; Pa mi, Bože, jošte tade I u dušu nešto dade, Ta i moja pesma ova, I nju meni ti darova.

“ Dirnu konja, uteče iz boja Pravo Hajci, — vesela mu majka! Jošte kliknu: „Beži sa mnom, Hajka!“ Što bi dalje, to pesma ne znade, Al' i da zna, skratiti valjade, Nje tu nema, a nema ni Tala, Gde su da su — pomogâ im Ala.

Jošte noću pesma ode Vedra neba dići svode, Zvezde sam ja pokupio, S njima nebo nakitio, Sjajne zvezde naokolo, Prem danici sjaju

Sve nestade što vam dati spravlja, U traljama otac vas ostavlja. — 1845. PESMA UMRLOM BRATU STEVANU Jedna nas je nosila utroba, Jedna dojka dojila nas oba, Jedna igra veselila, brate, Zašto

I dalje, brate, tada sam pevao, Tebe mlada živa zabavljao. Ja pevam i sad, grob ti krije telo, Moja pesma tebi je opelo!

da nema drveta, Što bi drvo da ne ima lišća, Što bi lišće da mu tica nije, Što bi tice da im pesme nema, Što bi pesma da od srca nije, Što bi srce da milosti nije, Što bi milost da mladosti nema, Što bi mladost da devojke nema, Što

kraju stiže, Jer do sad skriva s' na domu svojemu, A danas svetu ukaza se svemu; Al' kakvu tajnu na srcu imade, To pesma moja do sad još ne znade.

sluga zače, jer već znade kako, Pa kliknu, spusti, zadrkta i savi, Pa lati, diže, otište i zavi, Pa izbu, kuću, ta pesma zatrese, Iz kuće jošte daleko ote se. Pa ječi pusta, sad tiše, sad življe, Ko ču, taj reče: Ah da pesme divlje!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Jedino što mu beše kao neka strast, to je: pesma i kićenje cvećem. Kad pukne proleće, zamiriše zelenilo, njega nestane.

noći kad vetar duše i lišće kreće, kad mesec sija a iz obasjane daljine dopire zvon od klepetuša i tiha, monotona pesma pastira u „duduk“; san tamnih večeri, razvalina od zidova, turskih konaka, džamija, opalih streja sa slepim miševima,

gledajući u sjajno, modro nebo; da me opija i zanosi sveže zelenilo i da me istinski razdraga ševina i slavujeva pesma iz grmlja.

Iziđoh i stadoh na prag od kujne. Mesec beše nasred neba te ne beše velikih senki. Larma, pesma i svirka sve se više približavaše i ječaše.

Otpoče: „Ja ne znam šta mi je! Otkad te videh, svet mi je tesan. Uzalud igra, pesma i vesele, uzalud sve! Dođi, dušo, ili prođi pored pendžera, da te vidim, osetim miris tvoje kose i sagledam sjaj tvojih

Oni rade, kidaju mlade izdanke. Iz reke duše vetrić, a iz požnjevena polja, strnjišta, dopire pesma grličina... Rade, utrkuju se, dirkaju jedno drugo, pa se sporečkaju i, tobož rasrđeni, odmiču se. Ćute oboje.

A kao da je sa svetlošću došao i život. Sa sviju strana čuo se žagor, vika, dozivanje i pesma ovog noćnog, radenog sveta.

Međutim, pesma jednako brujaše. Stojan pevaše tako i izrazito i tužno kao nikad dotle. Njegov jasan glas treperaše i grotaše, uz

Svuda i sa sviju strana dim, pesma, pucnji, a sve se to meša, razastire i rasplinjuje u vlažnom, kao nakiselom vazduhu... Ja sam stao. Nisam osećao glad.

A sa svadbe jednako oro. Počeše puške. Isprva tiha, dugačka i monotona pesma, pa posle brža, veselija... A šupeljka pišti, te srce kida... Odjednom se razleže pesma: Jovane, prvo gledanje...

A šupeljka pišti, te srce kida... Odjednom se razleže pesma: Jovane, prvo gledanje... Nuška skoči. Nije mogla više. dohvati tepsiju i poče da igra. Nikad to neću zaboraviti.

Snaga joj se krši i vije kao zmija. Samo joj oči raširene, čudne, tamne, a opet tako svetle... Pesma i svirka sa svadbe sve jače. A mesečina se razastire i pliva, pliva...

Kostić, Laza - PESME

Tad moja vila preda me granu, lepše je ovaj ne vide vid; iz crnog mraka divna mi svanu, k'o pesma slavlja u zorin svit, svaku mi mahom zaleči ranu, al' težoj rani nastade brid: Što ću od milja, od muke ljute, Ѕanta

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

259 JAO, ŽENO, IZJEDE ME VUK! 260 NEŠTO ŠUŠNU 261 SLOVO IŽE ALI SIRCA NIŽE 262 ĐAVOLAK 263 SNAŠINA PESMA 264 HODžA SE BOJI ZA KRČAG 265 KAD ĆETE DA VAM PANE KIŠA?

činjenica, da je na prijem narodne pesme u srpskim intelektualnim krugovima odlučujuću ulogu imao ugled koji je ta pesma postigla prvo u svetu, izvan naših granica.

srasla sa svojom narodnom poezijom, ali — ja bih rekao — ne prvenstveno zbog estetskih vrednosti koje je narodna pesma u sebi nosila, već zbog sokova koje je mogla dati jednom raspaljenom nacionalizmu i njegovim borbenim zahtevima.

SNAŠINA PESMA Imala mati jedinca sina pa jedva čekala da ga oženi. Kad i to bi, i dovedoše snašu, mati puna radosti leže uveče da

95. ĐAVOLAK: Zabeležio Vuk St. Karadžić, tumačeći takvu reč u svom prvom izdanju Srpskog rječnika, 1818. 94. SNAŠINA PESMA: Objavio u šaljivom listu „Kići“ Petar Čavić, delovođa iz Dublja (Mačva), pa je potom priča ušla u zbornik „Kićinih

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

MAKSIM: Da ti pravo kažem, ja ne znam. Psovka, veliš, ne pomaže, batina ne pomaže; šta dakle pomaže? KUM: Pesma. MAKSIM: Pesma? Kako to može pomoći! KUM: Evo kako.

Psovka, veliš, ne pomaže, batina ne pomaže; šta dakle pomaže? KUM: Pesma. MAKSIM: Pesma? Kako to može pomoći! KUM: Evo kako.

Ej, lele Stano! LjUBA: Kaži mi, majka, zašto ste i vi pevale ljubovne pesme? STANIJA: Ti to ne znaš ništa. Pesma se peva, tek da se peva. LjUBA: Pa tako i mi činimo. STANIJA: Ja, vi: ,,Uha! uha!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Najpre „Amerika i Engleska biće zemlja proleterska“, pa „Džinglbel“, pa pesmu o Natali, znate, to je ona pesma o Crvenom trgu, koji je iznenada postao beo zbog snega, a posle sam ih učila da pevaju „Ti me, Mico, ne voleš, čisto

stoji sa šeširom na glavi i belim rukavicama pred ogledalom i jodluje u ritmu čuvenog hita iz prošlog veka „Vino, pesma i žene“.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

BLAGOVESNIKOM 71 BUDIM 72 BUDIMKA DEVOJKA 75 DEVOJAČKI BREG 76 KOLO SENTANDREJSKO 79 MAGARČEV BREG 83 PRVA GROBNA PESMA 85 SENTANDREJA, ІRІЅ FLORENTІNA 87 KRUG RAČANSKI, DUNAVOM 90 I 91 PUT PANONIJE 92 KAO LAĐA PO

Sentandreja - Vasa Rešpekt. Davno beše - pluskvamperfekt. PRVA GROBNA PESMA Večan kut. Vreme zri. Crven, žut mramor bdi.

Sentandreja, Іrіѕ florentina Teče k nebu vitka balustrada. Vrh apside (čuvaj se aspide da ne bude pesma nakarada!

To žalba nije no pesma ina: cvati mi, cvati Roѕa canіna. Ja ginem, Mati, ludom maticom i trgam grozje, trgam kupine, i vitlam, vitlam

A pesma gde je sjaj izgubila, devičnjak raspne ruža Budima. o snago zrenja, radosnu zvonkost alkoholizma pejzaž već sluti!

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

MALE SRBADIJE S OTADžBINOM 6 II 7 VESNIK PROLEĆA 8 PROLETNjA ZORA 10 CVETAK 11 MLADOST 12 U PROLEĆE 13 PESMA 14 NA STENI 15 GRM 16 III 17 VEČE 18 LAKU NOĆ!

TIČARU 70 PEĆINA NA RUDNIKU 72 PRAVEDNIK 77 SVETI SAVA 79 SVETI SAVA 81 IX 83 BRODAR 84 POŽARNIČKA PESMA 85 NA DNU REKE 87 DEČJA ZBIRKA PESAMA I ŠKOLSKO ZVONCE Već se gubi žarko leto, I

Još su gole tihe ravni I pesma se još ne hori, Samo smreka zeleni se U dubokoj, tavnoj gori. Al' kad topli, blagi vetrić Sa žarkoga juga pirne, I

I pesma će da se hori, I frulice slatka jeka, I kose će da se viju Pod vencima kukureka. PROLETNjA ZORA Na istoku plavom rujna

slatkih uspomena — A u susret zore rane Kliče pesmu novih želja, I tom pesmom slavi dane Vaskrsnuća i veselja. PESMA Šaren leptir širi krila Kroz proletnji svet, Pa ih svija zadovoljno Sa cveta na cvet.

tako po tišini toj, Slušajuć' kako dotiču se grane, I tiho šire tajni šapat svoj U OSAMI Kad odjekne slavuj-pesma u daljini, I zasija bledi mesec na visini, Kad umoran u osami svet počiva, Po kamenu tiho struji voda živa, Tada

lisica gladna i vihor poljanom duše, A oko pojata selskih sa rikom oblaze vuci; U selskoj čađavoj krčmi svirka se i pesma čuje, I jednoliko, sitno hore se njihovi zvuci — I tonu u jasnoj noći...

K'o ustrgnut cvetak, što se grobu sprema, On za radost ne zna — al' ni straha nema. POŽARNIČKA PESMA Tiha ponoć zemlju skriva, Sve spokojno sneva san I miline rajske sniva, Dok ne svane beli dan.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

PRAPESNIKA 9 LOV 11 NAHOD 13 TUŽBALICA RATNIKA 15 U SAMOĆI TUŽBA 17 ČUDO S RAZBOJNICIMA 19 NOĆ 21 BOGUMILSKA PESMA 23 SLEPI KRALj U IZGNANSTVU 25 POVRATAK HODOČASNIKA 27 DUŠAN PRED CARIGRADOM 29 DUH SE RUGA CARIGRADU 31 PAUNI 33 POZNA

BOGUMILSKA PESMA Traže moju glavu. Sve što na glavu liči bacaju po livadama na hrpe i noću gaze konjima. Zemlji otvaraju okna te

Sedim, a pesma se njihova penje uz moja kolena slično mravima i rapavi glasovi hrskavice gle s trga zahtevaju milost od tananog

je samo da se vremenom vara sve je u rasponu našeg jedinog časa i novi časovnik i drevni okvir na rubu vidika i pesma koja trenut čara lepa je starinom ali današnja je ako i to danas nije pesma stara O duhu 1 Duha da spazim dok vri i

časovnik i drevni okvir na rubu vidika i pesma koja trenut čara lepa je starinom ali današnja je ako i to danas nije pesma stara O duhu 1 Duha da spazim dok vri i preobražava tvar Ili kad gori nad glavama i umnost mu postaje kuća a telo

to kratko žiće pesmom tamnom kao noćna voda što u ponore siđe ujutru se crvena izlije preko njive udari u kamen pesma tužna prizrenska suza pred kamenom što svetli iz svake čestice.

Planina nikad nije bila golija. Tišina tihost naših gora pesma je prošla na crkvi se zatvorila vrata vetar se slegao u neki panj isklijalo je ono što se spremalo na susret sa

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Oni iz vagona mahali su rukama, podvriskivali, čula se i pesma, a neki u poslednjem otvorenom vagonu zagrljeni, i viču iz sveg glasa: „Dole Švabe... dole!

dole!“ — i njihovi uzvici izgubiše se sa kloparanjem gvožđa. Iza stanice čuje se takođe pesma. Grupa seljaka navali na peron. Vojnik ih zaustavlja. — More, može... požurite — viču ovi iza ograde.

Pored nas prohukta lokomotiva. Malo zatim naiđe nova kompozicija i zaustavi se u stanici. Opet se razleže pesma, čuje se vika i larma. Neki poskakali iz voza i potrčali na peron da traže vodu. Kapetan viče, straža ih vraća.

— Onda se obrati jednome vojniku: — Vodi podnarednika kod rukovaoca da mu dâ odelo i ostalu spremu. Pesma je odjekivala kasarnskim krugom i čuli su se složni udari nogu.

Sunce je već zašlo... Sivkasta prašina lagano se taložila. Sa jednog kraja logora dopirala je monotona, otegnuta pesma vojnika, što je u mnogima budilo sećanje na rodni kraj.

Najzad pesma zamre, svirka umuče. Vojnici su raspremali šatore i iz jednoga se čulo: — A ti, bre, svu slamu privukao, a ja ležim

A pred nama, ispred visokih kukuruza, prašte puške... Komandir otrča napred. Kroz puščani prasak kao da se čuje neka pesma... čini mi se „Oj Srbijo“. Unezvereni, zbili smo se iza štitova, u koje pljasne poneki kuršum.

“ STRAŠNA VEST Strašna vest je prostrujala kroz bateriju: nema više municije! Zamukla je pesma... Vojnici šapuću kao u kući gde leži težak bolesnik.

Pre dva dana organizovao hor i u pola noći počeli da pevaju. A oni opet misle da je pesma pred ofanzivu, pa raspale. Onda opet noću kopao tunel i privukao im se na trideset metara.

Uostalom, sve su to redovni događaji i ova svakodnevna ubistva smatraju ljudi kao neminovna tekuća zbivanja. Pesma je zamrla, priče zanemele.

Suton se spuštao i vetar poče duvati planinom, zavijajući na mahove kroz ogolele grane, kao posmrtna pesma onoj beskrajnoj koloni mrtvih vojnika...

Pred drugom kafanom povezani konji za drveta na trotoaru, a iznutra dopire pesma pijanih ljudi. Iz jednih kola pokrivenih arnjevima pomoli se jedna glava. — Druže, gde je, slave ti, ta Banjica?

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

zovu njihova sedišta i taman poče da im kazuje kako se ulazi u školu, kako se sedi i ponaša u njoj, a napolju se razleže pesma: »Paun pase, trava raste; pajo, paune...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

grdna - ružna grohotati - smejati se grohotom, iz sveg glasa; zvečati, zvoniti, tandrkati, škripati Davorija - pesma, uzvik dvorba - dvorenje, posluživanje; udvaranje delibaša - zapovednik delija; najbolji junak delija - 1. junak; 2.

osoba koja hoda, lutalica; 2. pesma koja se prenosi omraza - međusobna zavada, mržnja, neprijateljstvo oseldani = osedlani Pazar - 1.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Filip: Ali ste zato srnetinu presolili! SIMKA: Ne znam čemu sad ova ironija... VASILIJE: Opet ista pesma! Filip: I zašto uz ribu služite crno vino? SIMKA: O kakvoj vi to ribi govorite? Filip: Govorim o ovoj kečigi!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

VEZ 72 LjUBAVNICI 74 MOLITVA 76 ODA VEŠALIMA 78 PRIČA 81 MRAMOR U VRTU 82 VOJNIČKA PESMA 84 VEČNI SLUGA 86 MIZERA 88 JUGOSLAVIJI 91 MOJA PESMA 93 ZAMORENOJ OMLADINI 95 POZDRAV 96 GARDISTA I TRI PITANjA 98 JA,

VEŠALIMA 78 PRIČA 81 MRAMOR U VRTU 82 VOJNIČKA PESMA 84 VEČNI SLUGA 86 MIZERA 88 JUGOSLAVIJI 91 MOJA PESMA 93 ZAMORENOJ OMLADINI 95 POZDRAV 96 GARDISTA I TRI PITANjA 98 JA, TI, I SVI SAVREMENI

„STRAŽILOVO“ 278 KRF POSLE RATA 283 NAŠA NEBESA 286 PESME 289 SUDBA 290 U POČETKU BEŠE SJAJ 291 POBEDI 293 KUGA 294 PESMA 296 ROBOVIMA 297 NIKOLI I 299 NOVO

Haj, pogledaj, i sad, školja kad se zažare i tresnu o nas grmljavine tvojih talasa. Čuj, kako se ori pesma naša tvrda glasa, neklekla nikad, nesretna, al bijesno vesela, sa krvave obale jednoga naroda cijela.

Nada mnom će u lišću svelom udi tvoji zasijati, mrtvi, mramorni, večni. VOJNIČKA PESMA Nisam je za srebro ni za zlato plako, niti za Dušanov sjaj. Ne bih je rukom za carske dvore mako, za onaj bludnicâ raj.

Zdravo, na domu mrki pogledi, mržnja i svađa. Zdravo, u sramu, pokoru, bedi, braća smo, braća! Zagreb, 1918. MOJA PESMA Duša je moja bogat seljak, pijan veseljak, u zavičaju.

Tu se do zore orila pesma („Oj, jablane, širi grane!“). Vranicani se ljutio što sam toliko oduševljen balkanskim ratovima, ali oduševljeni su bili,

Jedna pesma, koja se pevala na račun nadmenog, samouverenog bugarskog generala Ratka Dimitrijeva, još mi zuji u ušima, ali ne može

Pijem jednoj veneričnoj bolnici, iz koje se cele jeseni orila bećarska pesma. Nek moje vino, koje prosipam evo besno po ovom belom, svečanom, čaršavu, zarumeni u slavu druga mog, kaplara Proke

Stojim uštogljeno. A u ušima mi i sad još, kad se toga setim, zuji ona pesma koju je naša sirotinja pevala kad je Austrija bila napala Srbiju: Austrijo, neka, neka, tebe gora sudba čeka.

Galimatijas pesnika, cenzure, i štampara. Pesma Ja, ti i svi savremeni parovi, na primer, bila je prilepljena uz prethodnu. Ja korekturu nisam vršio.

Veli, to je skandalozna pesma. U njoj su kentauri, gole žene, i slično. A sve to posvećeno njegovoj kćeri. Izlupaće me, kaže, kišobranom, čim me, na

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Pesma se njihova orila i ispunjavala svu vasionu: nju su slušali sunce, mesec i zvezde; slušala je zemlja i bila očarana.

A kada je prestala pesma njihova, progovori Gospod. Reč je njegova bila kao grom i govor njegov kao proletnja grmljavina; zemlju je poduzimala jeza

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Sutradan čujem da je kabinet pao. Na sve strane, po ulicama i mehanama i privatnim stanovima, razleže se vesela pesma. Već sa sviju strana Stradije počinju dolaziti deputacije da u ime naroda pozdrave novu vladu.

Javno mnjenje dobi satisfakciju, a nijedna se više pesma mladog pesnika ne pojavi. On se negde izgubi i niko za njega ništa nije mogao saznati. — Šteta, mlad čovek!

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Evo nas u njivi. Kola stadoše pod veliki brest. Čak sa dna njive čuje se pesma, smej, govor, šala, a sve to začinjava često pucanje korenja...

ha... ha!... razleže se smej veselih berača, a tamo kod razora, gde su same devojke, vije se vesela, seoska pesma... Kipi rad, veseli se srce, a ruka se sve brže i brže maša debelog, jedrog korenja...

Kipi rad, veseli se srce, a ruka se sve brže i brže maša debelog, jedrog korenja... U svakoj njivi čuje se žagor i pesma.

Smej i žagor, vrisak i pesma, prolamaju se iz njive u njivu, preko cela nedogledna polja, preko čitavog mora gore — hraniteljke...

Sve se posaginjalo, hitre ruke trepte no i usta ne zaludniče. Smej, šala, pesma, razležu se s kraja na kraj, a pred njima stoji zvrka mlatača i kukača; snažna muška ruka zacima starku madžarušu i, kao

plamen, sevaju varnice, pucaju učvrsli purenjaci, što su ih oko vatre poređali, a među pušničarima zavela se priča i pesma, svirka i šala.... Pušničar vadi lese, a družina se skupila oko njih pa »mezeti« i »odbira«.

Pomislio bi ko da su kakve avetinje, al' bi ga brzo obavestio veseo kikot, govor i pesma, što se otud čuje.... — Pomozi Bog i u kuću! — Bog ti pomog'o, odgovara ča-Marko za mnom. — Ene de Cveje!...

puca komišina na zrelu korenu, šuškolji korenje otisnuto sa rpe, sevaju jedre radeničke ruke, vije se srpska, devojačka pesma, prolama se vrisak momčadije i smeh veselih komišilaca, a rad kipi sve brže i brže, sve lepše i lepše...

— Kuku mene, nemoj očiju ti, stade moliti Milica, al' Anđa započe, a družina je poduhvati i razleže se pesma pripevalica: Jovane bećare, đe si sinoć bio? — Milice devojko, dolje u dućanu. Jovane bećare, šta si kupovao?

— Lepoto devojko, Milica Đokina... E, da nije pustog mraka, voleo bih onda videti Milicu kako je izgledala, dok se pesma horila. Mislim, što god je bilo u njoj krvi, sve je otišlo u obraze...

— Pa, ako ona veli.... — Nemoj Anđo, moja lepa Anđo, molim te, otpoče je sad ova moliti, al' je zagluši pesma: »Ljubili se dva goluba, beli, beli....« — Ama 'ajte da pripevamo Anđu, kad ona nas 'voliko dira, veli Milica.

« Svršiše to, pa produžiše redom,, sve pesmu za pesmom, lepšu za lepšom, miliju za milijom... Vije se divna pesma, al' i rad ne stoji. Onda se tek i radi, kad se njeni glasi razlegnu.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Ona je imala uticaja na nj, iako još nisu bili venčani, nego su, kao što ono jedna stara naša pesma veli: »živeli supružeski al’ nevjenčano.

I pesma i predavanje se neobično dopalo svima i na opšte zahtevanje sviju, a naročito ćir-Đorđa, koji je zahtevao da se sad »zape

Još su jednako umirivali ćir-Đorđa, kojega je ona Borkova pesma onako potresla. I dok su ga svi umirivali i davali mu za pravo što se uzdržao i nije guslara isekao na onako sitne

zamenik u odboru za limunaciju; deca se džaveljaju, jure po kolu i unutra i napolje, ili se greju oko zapaljenih buradi. Pesma se ori, a nervozni zeljov iz komšiluka urla, a žutov mu iz drugog odgovara; Zac toči i poslužuje, a Sreta se šeta po

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

KRSTA 4 RAZBOLEO SE PEPO KRSTA 6 KRSTA PEPO POSLE BOLESTI 8 KAKO ŠETA STARI PROFESOR 9 GDE JE CICA 12 STARCI U LETO 16 PESMA O BABI KOJA PLIVA POSRED SAVE 17 DOGAĐAJ NA ULICI 19 U OPERI 21 U ŠKRIPCU 23 JEDAN AFRIČKI

KUKURUZA 164 ORAH 165 ČOVEK I JABUKA 166 KAKO SE NAPAJA DRVO 167 LjUBAVNA PESMA 168 SEČENjE DRVEĆA 170 BALADA O STARIM ŠLjIVAMA 173 JABUKA IZGUBLjENA NA KALENIĆA PIJACI 175 TAJANSTVENI ŽIVOT

OD PROMAJE 289 ZBOG ČEGA NE VOLIM PRAZNIKE 291 ULICA BABA-VIŠNjINA 292 OGRADA NA KRAJU BEOGRADA 293 STARINSKA PESMA 295 VISORAVAN 297 TRENUTAK ISTORIJE 299 GDE SU POČETAK I KRAJ SVETA 302 ŠTA ČOVEK DA RADI 303 ŠTA JE ŽIVOT 304 VOZ

Po ceo dan čekaju Do grla u beskraju, S nogama spuštenim u lavore Tihi i srećni, tavore. PESMA O BABI KOJA PLIVA POSRED SAVE Gledam, gledam, ne verujem svojim očima: Jedna baba u marami nasred Save skočila.

LjUBAVNA PESMA Bio jednom jedan maslačak. I bio na nebu beli oblačak. Oblačak gore, maslačak dole. Gledeći se, počeše da se vole.

Celom je svetu poznat čuveni vetrov orkestar U kome svira pruće i pišti goli čestar. Vetrova pesma je tužna, al on je nikad ne menja; To je svirka večnog sećanja i večnog prolaženja.

Na vršnoj grani jabuka osta: I bez nje, svega bejaše dosta. P.P.P.P.P.P. (Prva podrugljiva pesma protiv povratka prirodi) Kažu: „Vratimo se prirodi!” Za čoveka Ona je što i zavičaj za odseljeno jato.

I čuti to što u večnoj tuzi Šuškaju zreli kukuruzi. STARINSKA PESMA Daleko, iza sedam brda, Gde reka usporeno, leno teče A sunce napasa šarena krda — Daleko, iza sedam brda, Uvek je

Tako sam, tragajući za vrhovnom jednostavnošću, otkrio zadovoljstvo izražavanja u ključu zvanom dečja pesma. Prvo sam, one noći, nagazio na tramvaje. Sedeo sam u velikoj redakcijskoj prostoriji, usred grada.

Nisam joj, naravno, rekao da sam je upravo opevao. Danas je prevalila četrdesetu, i verovatno ne zna da je pesma o njenom zakašnjenju ušla u više antologija novije dečje poezije. „Tramvaji” su, inače, ubrzo štampani, u Zagrebu.

Lakrdiju „Deda na prodaju” napisao sam u mesecima u kojima se spremao raspad Jugoslavije. Pesma je puna svakojakih aluzija, od kojih neke ni meni nisu jasne.

Rakić, Milan - PESME

KNjIŽEVNOSTI Milan Rakić PESME Sadržaj PESNIKU 2 LjUBAVNE PESME 3 KONDIR 4 SERENADA 6 ČEŽNjA 11 SETNA PESMA 12 LjUBAVNA PESMA 14 ISKRENA PESMA 16 VARIJACIJE 18 DALIDA 21 NA JEDNOM PRIMERKU 23 PONOSNA PESMA 24 KINESKI

Rakić PESME Sadržaj PESNIKU 2 LjUBAVNE PESME 3 KONDIR 4 SERENADA 6 ČEŽNjA 11 SETNA PESMA 12 LjUBAVNA PESMA 14 ISKRENA PESMA 16 VARIJACIJE 18 DALIDA 21 NA JEDNOM PRIMERKU 23 PONOSNA PESMA 24 KINESKI

PESME 3 KONDIR 4 SERENADA 6 ČEŽNjA 11 SETNA PESMA 12 LjUBAVNA PESMA 14 ISKRENA PESMA 16 VARIJACIJE 18 DALIDA 21 NA JEDNOM PRIMERKU 23 PONOSNA PESMA 24 KINESKI

PESMA 12 LjUBAVNA PESMA 14 ISKRENA PESMA 16 VARIJACIJE 18 DALIDA 21 NA JEDNOM PRIMERKU 23 PONOSNA PESMA 24 KINESKI MADRIGAL 26 PRIZIV 27 ČEKANjE 28 SENTIMENTALNA PESMA 30 OČAJNA PESMA 31 LEPOTA 33 OBNOVA 34 DRUGE

JEDNOM PRIMERKU 23 PONOSNA PESMA 24 KINESKI MADRIGAL 26 PRIZIV 27 ČEKANjE 28 SENTIMENTALNA PESMA 30 OČAJNA PESMA 31 LEPOTA 33 OBNOVA 34 DRUGE PESME 35 SILNO ZADOVOLjSTVO 36 ZIMSKA NOĆ 38 KAO BAJKA 40 DOLAP 42 ROSA

JEDNOM PRIMERKU 23 PONOSNA PESMA 24 KINESKI MADRIGAL 26 PRIZIV 27 ČEKANjE 28 SENTIMENTALNA PESMA 30 OČAJNA PESMA 31 LEPOTA 33 OBNOVA 34 DRUGE PESME 35 SILNO ZADOVOLjSTVO 36 ZIMSKA NOĆ 38 KAO BAJKA 40 DOLAP 42 ROSA PADA...

45 DRAGIM POKOJNICIMA 47 SONETI 49 MUTNA IMPRESIJA 52 ŽELjA 54 POVRŠNI UTISCI 58 JEDNOJ POKOJNICI 61 STAROST 63 OBIČNO PESMA 66 JEDNA ŽELjA 68 PRELAZNO POKOLENjE 70 U KVRGAMA 72 TUGA 74 MISAO 76 OSVIT 78 SUMORNI DANI 80 TRI

CIKLUS 96 BOŽUR 97 SIMONIDA 98 NA GAZI MESTANU 100 NASLEĐE 102 JEFIMIJA 104 NAPUŠTENA CRKVA 106 MINARE 107 OPROŠTAJNA PESMA 108 OPROŠTAJNA PESMA 109 PESME 112 OBJAVLjENE POSLE PESNIKOVE SMRTI 112 NA KAPITOLU 113 TAJ OGROMNI MESEC LIMUNOVE

GAZI MESTANU 100 NASLEĐE 102 JEFIMIJA 104 NAPUŠTENA CRKVA 106 MINARE 107 OPROŠTAJNA PESMA 108 OPROŠTAJNA PESMA 109 PESME 112 OBJAVLjENE POSLE PESNIKOVE SMRTI 112 NA KAPITOLU 113 TAJ OGROMNI MESEC LIMUNOVE

O, to će biti silna pesma, rada Da znaš šta nežna duša dragoj pruža,— Na usta moja pokuljaće tada Milosne reči i bokori ruža.

Da, pesma moja biće moćna tada. Pesma mladosti, burna kao ona, Otmena, sveža, ponosna, i vrela, I silna kao mnogobrojna zvona Kad

Da, pesma moja biće moćna tada. Pesma mladosti, burna kao ona, Otmena, sveža, ponosna, i vrela, I silna kao mnogobrojna zvona Kad proslavljaju pobednika

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Voda otuda iz kurni, od mnogog polivanja, poče u mlazevima da se razleva ovamo oko Sofke i oko teršena. A pesma sve jača, strasnija.

A pesma, zvuk tasova sve jači, sve bešnji. Dok jedna, a to baš ona koja se tužila kako je strina Pasa ujeda, vitka, crnpurasta i

I kako mu razdragano dođoše kao neka uteha reči i ta pesma o njinoj kući! Da, zaista, niko se od njih nije ženio ni udavao drukčije do ovako!

Kroz nozdrve joj dopire noćni hladan vazduh. Bašta poče da joj se nija, noć sve lepša, određenija, kao i ona svirka, pesma: — Hadži Gajka, mori, hadži Gajka devojku udava, Em je dava, mori, em je dava, em je ne udava!

Pandurović, Sima - PESME

ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Sima Pandurović PESME Sadržaj I 2 BISERNE OČI 3 DOGODILA SE PESMA OVA 5 PESMA TAME 7 VREME 9 BEZ MOTIVA 11 U PROLAZU JUČE...

2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Sima Pandurović PESME Sadržaj I 2 BISERNE OČI 3 DOGODILA SE PESMA OVA 5 PESMA TAME 7 VREME 9 BEZ MOTIVA 11 U PROLAZU JUČE...

U ROPSTVU 143 S PROLEĆA 146 UDES 148 SUDBINA 149 NESTANAK 152 ZNAK 154 SRCE 156 PROMENA 158 ZA STARIM KATULOM 160 NAŠA PESMA 162 ZA PRIJATELjE 164 TREPERENjA 166 KRAJ OGNjIŠTA 168 JOŠ MALO...

STOLOM 180 OSRAMOĆENI SAN 181 TEODORA 183 PISMO PRIJATELjU 186 SAMOUBICA 188 VEZE 190 SIMBOLI 192 SONET 193 RAVNODUŠNA PESMA 194 AMBICIJE 195 DOSITEJ 198 GROBNICA FARAONA 201 SUMRAČNE TEŽNjE 204 REDOM...

DOGODILA SE PESMA OVA U vreme plavih jorgovana, Kad s cvećem pupi čežnja nova, U doba rânih majskih dana Dogodila se pesma ova.

SE PESMA OVA U vreme plavih jorgovana, Kad s cvećem pupi čežnja nova, U doba rânih majskih dana Dogodila se pesma ova.

U vreme plavih jorgovana, Kad s cvećem pupi čežnja nova, U doba rânih majskih dana Dogodila se pesma ova. PESMA TAME Noć. Ko čuje Kako noćnih seni Setna pesma tuži im na liri?

U vreme plavih jorgovana, Kad s cvećem pupi čežnja nova, U doba rânih majskih dana Dogodila se pesma ova. PESMA TAME Noć. Ko čuje Kako noćnih seni Setna pesma tuži im na liri? Tamna lipa u tišini miri; Cvetovi su suzni njeni.

PESMA TAME Noć. Ko čuje Kako noćnih seni Setna pesma tuži im na liri? Tamna lipa u tišini miri; Cvetovi su suzni njeni. Prokapljuje. Noć.

Noć. Ko čuje Kako noćnih seni Setna pesma tuži im na liri? Tamna lipa u tišini miri; Cvetovi su suzni njeni. Prokapljuje. Noć.

Noć. Ko čuje Kako noćnih seni Setna pesma tuži im na liri? Tamna lipa u tišini miri; Cvetovi su suzni njeni. Prokapljuje. Noć.

Te sam noći samo Ja, u sumnjivome društvu što je pilo, Proveo; pesma horila se tamo, A sve je tužno i sumorno bilo.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Bele guske igrale, Trapa-trap, trapa-trap! Kokoška se pela, Na čandiji snela. Čandija se srušila — I pesma se svršila.

Ne kolji se bez noža:: sve dade, što imade!“ B) VERTEPSKA (Još iz daljine začuje se religiozna pesma: „Roždestvo tvoje, Hriste bože naš, vosija mirovi svijet razuma; v nebo zvijezdam služašči zvjezdoju učahusja: tebje

Sveti Sava - SABRANA DELA

„Sada“, bogorodičan Jutrenje, Kanon, glas osmi Pesma prva Irmos Vodu prošavši kao po suhu, i iz Egipta i zala izbeže.

iz krvi tvoje svete Bog, Oče, Slovo ovaploti se iznad tvari, Devo Marijo, kojega moli da tela moga strasti ugasi. Pesma treća Irmos Nebeskog kruga vrhotvorče, Gospode, crkve sazdatelju, ti me utvrdi u ljubavi svojoj, kraj si želja, vernih

istače grobnica moštiju tvojih, bogonosni Simeone, moli Hrista Boga da grehova praštanje poda štovateljima tvojim! Pesma četvrta [Irmos] Čuh, Gospode, promisla tvojeg tajnu, razumeh dela tvoja i proslavih tvoje božastvo.

Čista, hram slave Božije, jer iz tebe, od Oca pre, rodi se Bog, bez semena netljenu te sačuva, Čista. Pesma peta Irmos Zašto me odgurnu od lica tvojega, svetlosti nazahodiva?

proroci svetim glasima propovedahu, jer u tebe Bog Slovo iznad svakog slova useli se zbog milosrđa mnogog. Pesma šesta Irmos Molitvu svoju izliću Gospodu, I njemu ću izreći tugu moju, jer zalima duša moja napuni se i život moj adu

odagnav, sveti, ozgo izmoli mi blagodat Duha, jer imaš slobodu ka Hristu, Hrista Boga moli neprestano za sve nas! Pesma sedma Irmos Božijeg silaska ognjenog zastide se Vavilon davno, zbog toga ljudi u peći radosnom nogom kao u svetlosti

Jedina, jednog od Trojice rodila jesi u dva suštastva, u lice jedino vidljivo, Devo, kome pojemo: Blagosloven Bog! Pesma osma Irmos Sedmostruko većom silom haldejski mučitelj ljuto raspali peć bogočastivima.

nam javi se, Presveta Otrokovice, od koje, obamrli, napivši se život zadobijamo vapijući: Deco, blagoslovite! Pesma deveta Zadivi se, dakle, nebo i zemlja i užasnuše se svi krajevi što se Bog ljudima javi u telu i utroba tvoja šira je

Stanković, Borisav - JOVČA

Svira se svadbena pesma, kad prosioci, novi prijatelji, idu da prstenuju devojku. Urnebes, svirka, topot, podvriskivanje, tufeci sve bliže.

(Pometeno silazi, beži u kujnu.) U sobi pojačana svirka, koja i dotle neprekidno traje; sad i prigušena svatovska pesma. JOVČA (od besa ugriza se za jezik.) Av! (Naglo otvara vrata od gostinske sobe, staje na osvetljena vrata.) Prijatelji!

) Av! (Naglo otvara vrata od gostinske sobe, staje na osvetljena vrata.) Prijatelji! Svirka i pesma, prvo pojačane otvaranjem vrata, prekinu se.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

paruka pesna —— pesma petak — novčić u vrednosti pet para pečal — tuga peškeš — poklon pešter(a) — pećina pijastar — groš pitatelan —

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

JE BUDILA MIR 2 RUKE BOLA 3 OTVORI SVU TIŠINU 4 OPROSTI KAMENU ŠTO ĆUTI 5 O VRATI SE 6 BUKET 7 O DAJ MI 8 PESMA I SMRT 9 JEDNO SIGURNO VEČE 10 TUGOVANKA NAD VELIKIM SIVIM PREDELOM 11 USNULI KAVEZ 12 NITI 13 KAMENA USPAVANKA 14 PUT

SJAJ SU SAMO VRATA KRAJA 49 KRAJ JESENSKOG MORA 50 UMORNA PESMA 51 VRATA 52 KULA NA PESKU 53 PRAZNINA 54 NA DRUMU 55 ČAS 56 U ČAROLIJI 57 NA TLE SAD JABUKA PADE 58 SA USPOMENOM NA

Teško je: drhtiš ko bor. Pa ćutiš... Što sklapaš vid? Zar nije crno ko flor? I pesma: da l plavi vir? Ili kap pala na zid? Samo je budila mir.

Ako za reč već nema spasa O daj mi bar uspavanku bez glasa. PESMA I SMRT Ova pesma nema oštrih zuba, Sve je u njoj golo ćutanje i mir I spori dolazak do poslednjeg ruba Ispod koga mami

Ako za reč već nema spasa O daj mi bar uspavanku bez glasa. PESMA I SMRT Ova pesma nema oštrih zuba, Sve je u njoj golo ćutanje i mir I spori dolazak do poslednjeg ruba Ispod koga mami hladan dubok vir.

Ova pesma nisu teške reči Mada malo opor zvuči gusti zvuk. U njoj nema kapi koja glavu leči I bolne ruke zgrčene u luk.

U njoj nema kapi koja glavu leči I bolne ruke zgrčene u luk. Ova pesma možda liči na dolinu U kojoj se bolno skamenio vuk.

Ova pesma možda liči na dolinu U kojoj se bolno skamenio vuk. Ova pesma sporo ulazi u tminu: Ja ne vidim više od nje pomrčinu I osećam samo teški tamni zvuk Kako moje ruke vuče u daljinu.

Motre me i dve ptice što se zbile. I lelujava suva vlat, poneka. Motri me zimsko nebo uvrh rama. Motri me ruka moja, pesma sama. NI PREDEO MAGLEN Kao da smo sišli pod zemlju, u trap, Nemo smo stajali tako: dub i dub.

Nešto se u meni prenu, ko od treska: Bude se šakali iz moje pustinje I gone me, ludo, preko svoga peska. UMORNA PESMA Gde nesta strah pred svetom tu i pesma presta. I gle: stojim sada — drvo, sa obranim plodom.

UMORNA PESMA Gde nesta strah pred svetom tu i pesma presta. I gle: stojim sada — drvo, sa obranim plodom. Mre u zglobu volja da se maknem s mesta.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Istoga časa, iz krošnje bora, začu se tiha i nežna pesma zrikavaca. Tako su ribari znali da ih mali svirači nisu napustili.

Naročito u leto, kada su zvezde niske a talasi od srebra, njihova pesma je čujna: svu noć putuje granama bora i uspavljuje trave i talase.

Ne mogu te ubiti, ptico! Ne mogu postati Princ oblaka! — niz dečakov obraz skliznu suza, a iz grla ptice zažubori pesma kakvu nikada niko nije čuo i obavi ga kao nečija topla, samilosna ruka.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Njegova će pesma biti znak za napad na Stambol- i Vidin-kapiju. Baca je čekao taj znak, a trajalo je, bedemi Stambol-kapije dugo su

ogromna noć odjednom, sva, nečujno iskosila u svojim bezdanima, zanemeli su dahovi svih ponora, kao da se začula ona pesma, Vasa je poleteo a njegov uzvik „Za mnomte, braćo!“ probio je teskobu tame.

Onda je osetio udar, ne i bol: udarilo ga je u leđa, u krsta, znao je da ga je stiglo, Čamdžijina pesma bila je obuhvatnija od crne neizmernosti, radost ga je još protresala a neki znoj, brz, hvatao i Vasa nije primećivao

i, po muku u kojem je postojao samo njegov glas, znao da je osvojio i te moćne, najednom omekle i osvetljene Turke. Pesma je prestala, ćutanje se zatezalo od mnogih uznemirenosti a onda je naišao uzvik: — Lažeš! Muk se zgusnuo.

Buna je započinjala pa trajala a on je išao ka njoj, privučen jezom što se rasplamsavala. Sad kad je pojmio da je pesma put koji vodi i od nepostojanja i ka nepostojanju, pojmio je i zašto najbolje leči od zebnje.

Kad je, u jednom času, sve izgledalo izgubljeno, Višnjićeva se pesma prolomila nad Drinom, kroz pucnjavu i kroz jek umiranja i ustanici su, opet, jurišali.

Isto veče, Karađorđe je hteo da vidi tog pevača čija ga je pesma sačekala nad šančevima. Dok su ga vodili Voždu, u Višnjiću su nadošle reči.

Karađorđe nije stizao niti je mogao da stigne. Ni pesma nije mogla, sad, da nadjača taj sve luđi huk umiranja i to beznađe rastopljeno u kiši i u blatu.

Nekada, u bolesti, izgopeo mu je vid; sada, u ovom saznanju, slutio je da mu je izgorela pesma. U svojoj ulici, oslonjen o zid Šeih-Mustafinog turbeta, Višnjić razaznaje kako se tu, nešto niže, ispred Vukovog i

Vuk je slušao drukčije, iz daljine koju Višnjić nije prepoznavao a odnosi između njega i pesme bili su neobični: nije pesma hvatala Vuka, nego je Vuk hvatao pesmu.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Bogdan Popović ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE Sadržaj UVODNA PESMA 2 I 3 PRVO DOBA (Posle 1840) 6 II IZ „GOJKA“ 7 III ONAMO, 'NAMO...

MLADOŽENjI 50 XXVI NA GROBU HAFISOVOM 51 XXVII 52 XXVIII 55 XXIX 59 XXX ZIMNjI DAN 61 XXXI SPALjENA PESMA 63 XXXII 66 XXXIII JADNA DRAGA 67 XXXIV LEM-EDIM 69 XXXV SELIM-BEG 72 XXXVI 74 XXXVII BRIGA MATERINA 75 XXXVIII

GROBOVI 101 XLIX SPOMEN NA RUVARCA 107 DRUGO DOBA (Posle 1880) 116 L ZALAZAK SUNCA 117 LI BDENjE 119 LII LjUBAVNA PESMA 122 LIII SERENADA 124 LIV LETNjA NOĆ 127 LV NE VJERUJ...

143 LXIV OBIČNA PESMA 144 LXV VRAĆANjE 146 LXVI ISKRENA PESMA 147 LXVII SUSRET 150 LXVIII ZAMOR 151 LXIX POZNANSTVO 152 LXX

143 LXIV OBIČNA PESMA 144 LXV VRAĆANjE 146 LXVI ISKRENA PESMA 147 LXVII SUSRET 150 LXVIII ZAMOR 151 LXIX POZNANSTVO 152 LXX SUTON 154 LXXI DE PROFUNDIS 156 LXXII

ŠETNjE 292 CLIII ZVONI 295 CLIV NA BUNARU 299 CLV GALIUM VERUM 301 CLVI APRILSKA ELEGIJA 305 CLVII JESENjA KIŠNA PESMA 307 CLVIII O ZAŠTO? 309 CLIX NA BRODU 310 CLX USEDELICA 313 CLXI MI, PO MILOSTI BOŽJOJ, DECA OVOG STOLEĆA...

315 CLXII SVETKOVINA 318 CLXIII UNUTRAŠNjI DIALOG 321 CLXIV „PUČINA JE STOKA JEDNA GRDNjA“ 325 CLXV RODOLjUBIVA PESMA 326 CLXVI VERUJTE PRVO!

328 CLXVII ZAROBLjENOJ BRAĆI 330 CLXVIII OTADžBINI 332 ZAVRŠNA PESMA 334 CLXIX PESNIK I PESMA 335 ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE UVODNA PESMA I Hajd'mo, o Muzo!

328 CLXVII ZAROBLjENOJ BRAĆI 330 CLXVIII OTADžBINI 332 ZAVRŠNA PESMA 334 CLXIX PESNIK I PESMA 335 ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE UVODNA PESMA I Hajd'mo, o Muzo! Amo milu ruku, Mladosti moje to uzglavlje meko!

BRAĆI 330 CLXVIII OTADžBINI 332 ZAVRŠNA PESMA 334 CLXIX PESNIK I PESMA 335 ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE UVODNA PESMA I Hajd'mo, o Muzo! Amo milu ruku, Mladosti moje to uzglavlje meko!

Đ. Jakšić XVII JOŠ... Jedan dim još, jednu čašu, Jedna pesma, jedna seka! P' onda zbogom, tamburašu! Zbogom, krčmo, za naveka! Ć. Jakšić XVIII Ljubim li te...

Oj, ne reci, ćuti Bolje je nek' ne zna, Neka i ne sluti Što da čuje jade, Kad razumet' neće Tužna je to pesma: „Oj pelen pelenče!“ J. Jovanović 3maj XXVIII Bolna leži, a nas vara nada: Ozdraviće, ozdraviće mlada!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Jednom reči, mi smo bili jedno osećanje, jedna duša, jedna misao. Život naš imao je da bude večita pesma i mi neprekidno pijani od sreće. A posle, umesto raja i cveća stizala je naizmenično bolest njena, Bobina, moja.

Rano prolećnjega jutra, kad je sunce bljesnulo u prozore i zatreperilo po krovovima kuća, na novoj građevini začula se pesma. Pevao je mlad, čist glas, zvučno, razdragano.

Pevao je mlad, čist glas, zvučno, razdragano. Pesma, široka, slobodna, razlivala se čudno iz okvira banalnoga motiva i, još u posteljama, susedi su osećali kako ona

Sa onoga istoga zlokobnoga mesta začula se idućeg dana nova pesma. Bila je izazivačka, prkosna, drska. Opet je pevao mlad glas, ali glas gromak, ne onaj što se blago penjao gore i topio

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Oštar hladan planinski vetar zanjiha lisje i vrhove kukuruza, te nad glavama sakrivenih begunaca zabruja čudna noćna pesma, puna neke mile i sumorne sete, nekoga nerazumljivoga i blaženoga duševnoga straha. — Što nije svakad ovako ?

Petković, Vladislav Dis - PESME

Petković DIS PESME Sadržaj UTOPLjENE DUŠE 2 PROLOG 3 TAMNICA 4 KUĆA MRAKA 7 PIJANSTVO 8 ONA, I NjOJ 10 STARA PESMA 12 PESMA 14 NA ONOME BREGU 16 VIOLINA 17 HIMNA 19 RAZUMLjIVA PESMA 20 NA OČEVOM GROBU 21 OGLEDALO 23 NjENO

DIS PESME Sadržaj UTOPLjENE DUŠE 2 PROLOG 3 TAMNICA 4 KUĆA MRAKA 7 PIJANSTVO 8 ONA, I NjOJ 10 STARA PESMA 12 PESMA 14 NA ONOME BREGU 16 VIOLINA 17 HIMNA 19 RAZUMLjIVA PESMA 20 NA OČEVOM GROBU 21 OGLEDALO 23 NjENO IME 24 NAJVEĆI

MRAKA 7 PIJANSTVO 8 ONA, I NjOJ 10 STARA PESMA 12 PESMA 14 NA ONOME BREGU 16 VIOLINA 17 HIMNA 19 RAZUMLjIVA PESMA 20 NA OČEVOM GROBU 21 OGLEDALO 23 NjENO IME 24 NAJVEĆI JAD 25 IDILA 28 VOJISLAVU 30 JUTARNjA IDILA 32 GROBNICA

KALEMEGDANU 78 TIŠINE 80 ORGIJE 81 SLUTNjA 83 PREDGRAĐE TIŠINE 85 JESEN 87 VOLEO SAM, VIŠE NEĆU 88 PESMA BEZ REČI 92 NIRVANA 94 PRESTANAK JAVE 96 SA ZAKLOPLjENIM OČIMA 98 KOB 102 RASPADANjE 106 NEDOVRŠENE REČI 109 PRVA

BEZ REČI 92 NIRVANA 94 PRESTANAK JAVE 96 SA ZAKLOPLjENIM OČIMA 98 KOB 102 RASPADANjE 106 NEDOVRŠENE REČI 109 PRVA PESMA 110 TREĆA PESMA 112 SEDMA PESMA 114 GLAD MIRA 116 SAN 118 MOŽDA SPAVA 119 MI ČEKAMO CARA 122 VELIKI DANI 123 MI ČEKAMO

JAVE 96 SA ZAKLOPLjENIM OČIMA 98 KOB 102 RASPADANjE 106 NEDOVRŠENE REČI 109 PRVA PESMA 110 TREĆA PESMA 112 SEDMA PESMA 114 GLAD MIRA 116 SAN 118 MOŽDA SPAVA 119 MI ČEKAMO CARA 122 VELIKI DANI 123 MI ČEKAMO CARA 124 17.

JAVE 96 SA ZAKLOPLjENIM OČIMA 98 KOB 102 RASPADANjE 106 NEDOVRŠENE REČI 109 PRVA PESMA 110 TREĆA PESMA 112 SEDMA PESMA 114 GLAD MIRA 116 SAN 118 MOŽDA SPAVA 119 MI ČEKAMO CARA 122 VELIKI DANI 123 MI ČEKAMO CARA 124 17. SEPTEMBAR 1912.

SEPTEMBAR 1912. GODINE 126 PRVA PESMA SREĆE 128 PO GROBOVIMA 131 SPOMENIK 133 ZVONA NA JUTRENjE 135 SA KUMANOVA 138 UZDAH SA DUNAVA 141 KRVAVI DANI 143 ISPOD

165 SA ŠETNjE 167 POZNANSTVO 168 POENTA 170 KAKO MI JE... 171 PESMA BEZ IMENA 176 POGREB 177 ŽIVOT 179 POSETA 181 POGLED 185 IZ KNjIGE “REČI” 188 NOĆ LjUBAVI 190 UVOD U LEGENDU

DANI 193 POVRATAK 196 CRNA KRILA 198 PRVI POLjUBAC 200 ROB 204 ZADOVOLjSTVO 207 TAJNA 210 NOVI DANI 212 PROLEĆNA PESMA 214 PET PESAMA 217 KRV I DOBROTA 219 NARAŠTAJ GROBOVA I SU3A 222 PROLEĆE 1915.

živim, Da osećam sebe u pogledu trava I noći, i voda; i da slušam biće I duh moj u svemu kako moćno spava K'o jedina pesma, jedino otkriće; Da osećam sebe u pogledu trava I očiju što ih vidi moja snaga, Očiju što zovu kao glas tišina, Kao

zbogom! STARA PESMA Za mnom stoje mnogi dani i godine, Mnoge noći i časovi očajanja, I trenuci bola, tuge, greha, srama I ljubavi, mržnje,

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Priviđenje je polako lebdelo kroz sobu i nestalo, a mene je probudila neopisivo mila pesma koju je pevalo mnogo glasova. U tom času, bio sam siguran, ne znam kako, da je moja majka umrla baš tada.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Ova hrabra četa, kako je pesma opeva, podseća na onu malu četu starih Grka u bici na Termopilima. Neki od staraca, prisutnih na ovim skupovima, bili

A onda je odjednom odjeknula čuvena pesma nemačkih iselješka , čiji sam poslednji refren, mada teška srca, i ja prihvatio: ”Oh kako bi teško bilo ostavljati

Takvih večeri, živahnost mladića iz koledža i učenica iz Vašinggona, nije prestajala ni posle ponoći. Pevale su se pesma iz koledža, pričale se priče i posmatrala polarna svetlost koja se stalno menjala.

To je na njih bila divna pesma. I ja sam uživao u tome, jer su letnje večeri kao stvorene za pričanje priča. Ugledni ljudi iz Idvora proveli su nekolika

To je na njih bila divna pesma. I ja sam uživao u tome, jer su letnje večeri kao stvorene za pričanje priča. Ugledni ljudi iz Idvora proveli su nekolika

Osećao sam jasno da kroz ovu noćnu tišinu struji zanosna pesma o ljubavi, o ljubavi prema nekoj devojci koja se nalazi pod nekim idvorskim krovom i misli na njega.

privukla je neobična svetlost koja je izbijala kroz prozore od šarenog stakla na kapeli, božanstvena muzika orgulja i pesma nevidljivog hora. Zastao sam, posmatrao prozore, slušao muziku i razmišljao.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

stolovima i kućnim posuđem, pije se kafa i hladno piće, čuje se pogdekoji poklič prodavača, da svrne pažnju, i odelita pesma momčadi, ali još nije nastalo pravo veselje; ono je zatajano, prigušeno, jer treba pre svega odati poštu svecu, slušati

Časom i dubrava zaigra u obilju i veselju. Sa stolova, iz hlada, iz zaklonice zače se pesma, smeh i kihot. A sunce osvaja i prodire kroz gusto lišće, uvlači se, i pogdekoji zrak odbleskuje se na znojnome

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

caričine sluge Koji je crvenim mlekom hrane Usreći i njene sluškinje zvezde Koje je u živo srebro oblače („Kosova pesma“) Carica je ovde sama trava, ona koja će nad svakim od nas jednoga dana proklijati (zato je pobeda njena), a sluškinje

ćete se, za trenutak, svakako setiti kako je ruski pesnik Osip Mandeljštam opevao pčele, i setićete se da jedna njegova pesma počinje prvom i završava se drugom od ovih dveju strofa: Uzmi na radost sa mojih dlanova Malčice sunca i malčice

Lepa pesma koja se o Veligdanu u kolu peva ovako glasi: Dolete čelka od Boga, Kazuje leto bogato: Veligdan šaren, prešaren,

Na božićne praznike nekada se po Kosovu pevala pesma u kojoj se crkva uzajamno preslikava s prirodom, crkva je drvo jelovito i drvo jelovito je crkva, pri tome su grane

A neposrednu potvrdu da ispravno mislimo daće, nešto kasnije, jedna druga pesma, za koju se može verovati da je potpunija varijanta od ove: tamo su sve pojedinosti čistije izvedene, jasnije poređane

da je Laza Kostić voleo pozne Snohvatice Jovana Jovanovića Zmaja, i u njima posebno pesmu „Pčele i protopop Nedjeljko“. Pesma počinje stihovima: Zujkale su pčele uljanikom Oko trmke, oko svoje crkve, Kâ da zbore tajne razgovore, Slušao ih

koje svojom lepotom prikrivaju da su zapravo neobične, kao što je neobičan i način na koji ju je Vuk zabeležio. Pesma na kojoj ćemo se zadržati, „Anđa kapidžija“, postala je poznatija tek kad ju je Vasko Popa uvrstio u svoju probranu

15 Umotvorine su ovde razmeštene po malim kolima, dakle ciklično, na smenu: brojanica, zagonetke, pesma, priča, poslovice i izreke, vradžbina i basma, brzalica, kletve i zakletve.

U susedstvu s drugim umotvorinama, u kontekstu maloga kola, pesma se jasnije sagledavala i drugačije počela da čita. Čitala se ona drugačije i zato što ju je izabrala upravo ona

druga devojka, Anđa] je uspela da glavu poveže suncem, da se opaše mesecom i da se nakiti zvezdama.“17 Naime, naša pesma ima šest stihova i šest simetrično razmeštenih motiva: u svakom stihu po jedan motiv i u dva dela pesme po tri motiva.

Onome pak ko bi poželeo da pesmu analizira još je važnija, razume se, Nedićeva tvrdnja da je pred nama pesma „mitološkog porekla o devojci koja čuva nebeske vratnice“.

mesec i zvezde figurativno se, u metonimijskoj zameni, imenuju umesto marame, pojasa i odela na kojima su izvezeni. Pesma više nije mitološka, a ne mora biti ni drevna.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

A sve obasjano, ograđeno kućom, ispunjeno mirisom, dimom, i pored svega jednako pesma, glas Stojanov . . . ”204 Očigledno je da hronotop sreće kod Stankovića, kao god što podrazumeva zatvoren porodični

Da osećam sebe u pogledu trava I noći, i voda; i da slušam biće I duh moj u svemu kako moćno spava Ko jedina pesma, jedino otkriće; Da osećam sebe u pogledu trava.

Ali su oni takođe zapazili da Seobe, premda su satkane iz najtananijega jezičkog gradiva, kao da su lirska pesma, imaju i moćnu, u sebi razuđenu narativnu kompoziciju.

(Vojnička pesma) Rasputane rušilačke pobude u srpskoj književnosti, posebno kod Crnjanskog, bar za jedno kraće vreme uzele su prevagu

svoj rušilački polet na razgrađivanje kanonske sintakse; njihov je cilj nova sintaksa, kako je naslovljena jedna pesma Johanesa R.

već time što ih uključuje u svoju ritmički raščlanjenu rečenicu i intonaciono zatalasan tekst, kao da je pred nama pesma u prozi, a ne roman. Uz to dolazi i komponovanje pomoću ponavljanja.

I Postoji, očigledno, tesna veza između Sumatre i Dnevnika o Čarnojeviću. Pesma je kao „sumatraističko” jezgro sadržana u romanu; roman je „sažet”, ili „sklupčan”, u mali broj slika, evokacija i

Kao da pred nama nije roman, nego lirska pesma. Upravo zato što u lirskoj pesmi događanje predstavlja već samo kretanje pesnikovog oka, a sadržaji opažanja daju gradivo

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Dovede Miloša u šator i nagna ga da primi pruženu mu za poljubac Carsku nogu. Pa ga pesma zanese kao da je u Kolašinu i kao da tu nema Turaka: vojvodina noga, u ne znam kakvom opanku, stade caru ispod grla.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

IGO 101 SPRAM MESECA 103 NA GROBU FILIPA VIŠNjIĆA 106 U SPOMEN JEDNOM KALDRMDžIJI 109 OMLADINI 112 PREDZIMSKA PESMA 127 ZIMSKA 130 ZIMA 133 JELKA 135 PESNIK PRED BOŽIĆ 138 PREDBOŽIĆNA 141 PRETPROLEĆNA PESMA 143 BORA U CRNOJ

PESMA 127 ZIMSKA 130 ZIMA 133 JELKA 135 PESNIK PRED BOŽIĆ 138 PREDBOŽIĆNA 141 PRETPROLEĆNA PESMA 143 BORA U CRNOJ GORI 145 UDOVICA, SIROTICA, NEZNALICA 148 UDELA SIROMAŠNE UDOVICE 151 RODIO SE HRISTOS!

243 DUHOVSKA PESMA 245 LEPTIRICA 246 BABIN SAVET 248 POD ČERGOM 250 KO OKO ČEGA 251 NEBALADA 252 ČUDAN SAN 254 POKVARENA ROMANCA 256 ONOM

ČERGOM 250 KO OKO ČEGA 251 NEBALADA 252 ČUDAN SAN 254 POKVARENA ROMANCA 256 ONOM SLONU U BEČKOM POZORIŠTU 258 PESMA O PIĆU 261 ĐAVOLSKA BALADA 263 ČIČA MIJA I NjEGOVA KAPA 265 HOP!

267 OPOMENA O NOVOJ GODINI 1888 270 NA NOVU GODINU 273 PESMA NAD PESMAMA 276 PESMA O RADU 278 IZ ŽIVOTA JEDNOGA LAVA 282 ABUKAZEMU 285 ŽELjA ČITAOCU 290 ODA 293 ODA SNEGU 297 ODA

267 OPOMENA O NOVOJ GODINI 1888 270 NA NOVU GODINU 273 PESMA NAD PESMAMA 276 PESMA O RADU 278 IZ ŽIVOTA JEDNOGA LAVA 282 ABUKAZEMU 285 ŽELjA ČITAOCU 290 ODA 293 ODA SNEGU 297 ODA KEČIGI 302 RIBOLOŠKE

Gledô sam te često, Ženskog roda diko; Ti jednom upita: „Što me gledaš, čiko?“ Na to ti se pesma Istom sad odziva: To ti nisam rekô, Dok si bila živa. »Javor« 1892.

Priđe l’ ti srce koje, Nek priđe prazno što je, Baš ka’no i tvoje. Jedina pesma moja Potomstvu neka priča Lepote tvoje strašnu, Ledenu čar.

“ — To izgleda romatično, Možda i jest — ko bi znao! Ali pesma osta pesma, — Ma je niko ne čitao. »Otadžbina« 1892. PORODIČNA SLIKA (Od Anast.

“ — To izgleda romatično, Možda i jest — ko bi znao! Ali pesma osta pesma, — Ma je niko ne čitao. »Otadžbina« 1892. PORODIČNA SLIKA (Od Anast.

Potočić je žuborio Kao pesma putnikova, A nad nama oblačići Nizali se, gubili se. Padalo je lišće žuto Sa grančica zaljuljkanih; Tiho, nemo

Tad’ i mene prim’te, braćo, Za prosta vojnika. »Starmali« 1881. PREDZIMSKA PESMA Vetar huji kroz visine, A i dole u niziku, Razbio mi pesmu što je Htela pevat’ politiku.

Miljković, Branko - PESME

VILAJET 102 RAVIJOJLA 103 KOLO 104 DODOLE 105 RASKOVNIK 106 POHVALE 107 POHVALA BILjU 108 POHVALA SVETU 112 PARALELNA PESMA 114 POHVALA VATRI 116 PATETIKA VATRE 118 DVA PRELIDA 119 FENIKS (I) 121 BOL I SUNCE 123 NOĆ JAČA OD SVETA 125 SVEST O

VATRE 137 BUDUĆNOST VATRE 138 ZEMLjA I VATRA 139 OSEĆANjE SVETA 140 KRITIKA POEZIJE 141 RADNI CVET 142 ORFIČKA PESMA 144 PESNIK 146 BEDA POEZIJE 147 MORE ZA RADNIKE 148 MORAVSKA ELEGIJA 150 NIZVODNO 152 LjUBAV POEZIJE 154 KAP

POEZIJE 154 KAP MASTILA 155 KRITIKA METAFORE 156 PRIPREMANjE PESME 157 PROVETRAVANjE PESME 159 ZAMORENA PESMA 161 SUNCE ISKORIŠĆENO KAO EPITAF 164 CRNA VATRA 166 SUDBINA PESNIKA 167 POEZIJU ĆE SVI PISATI 168 SMELI

PESNIKA 167 POEZIJU ĆE SVI PISATI 168 SMELI CVET 170 AGON 171 RUDARI 172 MORE BEZ PESNIKA 173 EPITAF 174 CVET 175 PESMA 176 SPAVAČI 177 OSTALE PESME 178 MORAVA 179 IZGUBLjENA ZA ONE KOJI ŽIVE 182 ZAPIS 184 SUZA 185 ČOVEK SA

189 PRIJATELjU PUTNIKU 190 PRIJATELjU PESNIKU 191 DOK BUDEŠ PEVAO 192 VESELA PESMA 193 ZLA SVEST 194 PROMENI SVOJU PESMU 195 OČAJNA PESMA 196 ZAJEDNIČKA PESMA 198 PESMA ZA MOJ 27.

PUTNIKU 190 PRIJATELjU PESNIKU 191 DOK BUDEŠ PEVAO 192 VESELA PESMA 193 ZLA SVEST 194 PROMENI SVOJU PESMU 195 OČAJNA PESMA 196 ZAJEDNIČKA PESMA 198 PESMA ZA MOJ 27.

PESNIKU 191 DOK BUDEŠ PEVAO 192 VESELA PESMA 193 ZLA SVEST 194 PROMENI SVOJU PESMU 195 OČAJNA PESMA 196 ZAJEDNIČKA PESMA 198 PESMA ZA MOJ 27.

BUDEŠ PEVAO 192 VESELA PESMA 193 ZLA SVEST 194 PROMENI SVOJU PESMU 195 OČAJNA PESMA 196 ZAJEDNIČKA PESMA 198 PESMA ZA MOJ 27.

Taj san je u noći produžetak dana i puta. Šta si ptica ili glas koji luta pod divljim nebom gde te pesma ostavila samog na vrhu Lovćena s čelom punim sunca, tamo gde ne postoji vreme, gde jedna svetlost žuta negde u visini

O čudna ptica čija namena da bude let zemlje i pesma opustelog neba, koja se čuje al ne shvata. O, belo udvaranje vetra toj ptici od plamena.

Verujem, mada bez nade ući mora u noć, u zaborav kroz koji se prostirem, ta pesma bez zavičaja, ta ptica bez gora, da smrt svoju ne izdam, da živim dok umirem.

Svaka je pesma prazna i zvezdana, Ni bol ni ljubav ne može da je zameni. Ona je sve što mi osta od nepovratnog dana, Praznina što peva

Krakov, Stanislav - KRILA

Nad njima je bilo lišće lipa i sjaj solunskog neba, nevidljive laste i jedna daleka zalutala pesma. Valjda kakvog pijanog mornara. Pod ljudima je škripao šljunak aleje. Ležali su svi mirni i čekali.

Jedan se pilot sanjivo protezao. Otegnuta, nerazumljiva pesma probijala je odnekuda. Možda se njome kravio smrznuti stražar. Malgaš iz Ambonga ili tugovao žuti kuvar sa Mekonga.

Piloti su radili sve brže, a jeza je trčala ispod kožom postavljenoga odela. Izgubila se čežnja dalekih letova i pesma arlekina u zraku. Vazduh više nije ljubio poljupcima već šibao kandžijama.

Prezao je od svakog pucnja. Šume su bile pune vlage i mirisa smole. Do njega je dopirala pesma reke u klisuri. Kraj jedne stene osmehnuo se vojnicima koji su rezali konzervu. Oni ga nisu ni spazili.

Uveče je bio žagor oko kujni gde se pušili kazani sa jelom. Kada je pala noć, nad šatorima se razlegala otegnuta pesma. Napred na rovovima su puške klepetale. XV RASTANAK Penjali se strmim, neravnim ulicama ka gornjem gradu.

Na drugoj obali su bila oborena stabla. Voda je hučala i penušala. To je bila vesela zimska pesma. Kraj stena za kolje su bili privezani mali čupavi konji, i njine velike mršave glave umorno su visile.

Još je jedan ogromni komad bombe pevajući pao čak pred stenu bataljonskog štaba. Pesma je bila završena. — Jesam li rekao da je lud, pitao je vojnik izvlačeći se iz polusrušenog zaklona.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Nagi crnci i crnkinje rade u dvorištu oko odabiranja semenja. Njihov posao izgleda kao igranje piljcima, i njihova tužna pesma razleže se kroz šumu.

To je kao neki vokalni akord, iznenadan i prek. Kada ih pitam šta znači pesma i kakve su njene reči, smeju se i oni i njina starija braća koja su prišla i posedala oko mene.

Kad se uzjogunim, da mi objasne kakve su reči, oni vele: „Ovakve!“ i ponavljaju pesmu pevajući. — „Je li o ljubavi pesma?“ Oni se bučno smeju. — „Jeste!

Čudna vruća magla, rascepana po plavoj bistrini šumskog jutra, u kojoj i svaki listić izgleda precizan, a sitna pesma kolibrija kao bučna larma. Sa granja, sa lišća, sa krova od trske pada šumno rosa kao pljusak.

Iz jedne od koliba dopire pevanje praćeno od više zvučnih instrumenata. Lupamo. Pesma odmah prestaje; crnac koji izlazi gleda nas s nepoverenjem i uplašeno.

Kako bi noćni povetarac dunuo, izgledalo je kao da se pesma začas udaljuje od nas; zatim je opet pravilno jačala u pravcu kolibe. Ništa milozvučnije i nežnije.

Kada su već bili sasvim blizu, njihova pesma bila je još uvek toliko tiha i prosta, da je izgledalo kao da dopire iz daljine.

“ To je bila moja pesma koju pevahu ovi crni mladići u noći; izgledala mi je čudna i strašna i tuđa. Nisam nikada imao takvo osećanje.

“ Šta kaže njina pesma? upitao sam mladića. U njegovim rečima nije bilo nimalo smeha, kao ni u njihovoj pesmi, kada mi je objasnio: „Kažu da

Na jednoj hartiji koja mi i sad miriše na crnačku put i ulje, on zapisuje, reč po reč, i prevodi odmah. Prva pesma. Ja maru. O. Djara. Be Djara lema Kiria maru Djara Sa go. Ja maru O. Dali mina djatigu la. En be Djara lema.

O. Djara. Be Djara lema Kiria maru Djara Sa go. Ja maru O. Dali mina djatigu la. En be Djara lema. Kuria maru. Druga pesma. je ve Djolo Lu be Tulona. Keletige famaletige fama.

Keletige famaletige fama. Ilo Dja alo lube Tolona je, digtige mada musa den sema, Djolo lube Tolona. Treća pesma. Je ve mandali Djana. Kube ni moro lemu, mane be ni Tilnlemu mandoli Djana.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Oj, ne reci, ćuti, Bolje je nek ne zna, — Neka ine sluti. Što da čuje jade, Kad razumet’ neće — Tužna je to pesma: „Oj, pelen-pelenče!

Sad sam pesma... ko bi rekô Da sam uzdisaj!“ XІІ O, pogledaj zvezde jasne, O, pogledaj noći tije, O, nasloni milu glavu Tu

Primi i pesmu ovu, Prikloni k njima lice, — Ta pesma ova mala Sestra je ljubičice. HHI „Može l’ sunce sjati I u crnoj noći?“ Odgovor će dati Tvoje crne oči.

HHHVII Prazan je listak ovaj, Ne piše ništ’ na nemu, — Al’ sad će pesma biti, Osećam to po svemu. Ah, prevario sam se, Sagrešio sam Bogu; Hteo sam sve iz’kasti, — Pa evo ništ’ ne mogu.

Zanela ga divna pesma, Zanele ga slasti njene, I on misli: „Pevaj, ptico, Pevaj, pevaj i za mene!“ Tako i ja svoje pesme, Osećaje srca

XVIII Prevrćući prašne knjige, Prašne knjige i hartije, Nađoh pesmu zabačenu, Što je niko čitô nije. Ta je pesma izliv srca, Izliv duše srećnih dana, U njojzi je moja cpeća, Ljubav moja opevana.

Hartija je izgorela, Al’ ostaše slova bela, Pesma moja nečitana Još se vidi sa pepela. I ja čitam svoju pesmu, Odisaje srca vrela, Čitam cvetak svoje sreće, Sve

Mirno kuca srce moje, Kô u hramu svete zbilje. — Što mirišeš, pesmo moja, Kao tamjan bosilje? „Ne miriše tvoja pesma, — To je miris rajska cveća, To j’ blizina dveju duša, Kojih-no se sinak seća.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Iz bugarskih rovova izlete nečija ruka. Čuje se neko brujanje, i kroz tresak granata zaori se pesma: Sprem’te se, sprem’te, četnici. Silna će borba da bude... Grr-u! Gru!

! Treba jurišati! Srpska mi truba trubeše od tova selo Drenova Razleže se pesma kroz rovove. Moj dobrovoljac Krsta ne mogade više, već skoči sa bombom u ruci i viknu: — Napred, braćo! Za mnom!

Dajte konjak! — naređuje „Fikus“. — Kamo pesma?... Pesmu hoću! Its e long vej tu Tipereri... Zapeva Pera „Đevrek“ popularnu englesku pesmu.

Its e long vej tu Tipereri... Zapeva Pera „Đevrek“ popularnu englesku pesmu. Ostali prihvatiše i odjeknu pesma kroz noćnu tišinu čak do paviljona gde su spavali reumatični pukovnici i đenerali sa bolesnim bubrezima.

A kada on ode, otpoče pesma. Pevaju i Srbi i Rusi, pevaju svi u isto vreme. Podne je davno prevalilo, a svet već izlazi u šetnju.

Malter je padao, sveća se lelujala, čaure odskakale, a Kosta „Turčin“ digao ruke i razdragano viče: — Pesma nad pesmom... Simfonija... „Grofe“, gde si da vidiš i čuješ! Belo konjče mahalo je repom. Radoslav sklopio ruke.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

PRI PODNESENIJU ZLATNOGA PERSTENA 224 VLADISLAV STOJADINOVIĆ ČIKOŠ 226 KUPAC I PILjARICE 227 MILENKO I BLAGOJE 229 PESMA 231 SPIRIDON JOVIĆ 234 SPOMEN 235 JOVAN ST. POPOVIĆ 237 SAKRIJ BLEDE TVOJE ZRAKE...

320 MOJ GROB 321 JOVAN SUBOTIĆ 323 PESMA 324 SRPKINjA 326 SRBIN 328 SABLjA-MOMČE, CVET-DEVOJČE 330 EMBRIONU 353 OBLACI 357 IZ „BEČKIH ELEGIJA” 359 VASA

1834. pesmu koju valja navesti u celini, a dabogme ne radi njenih umetničkih vrlina. Pesma glasi: SOČINITELj, kao sin Otečestva, izvan kojeg se onda nahodio, bojeći se da ne bi plamen pobune, svirjepstvujuće

Već stari Latini su međutim znali da nije dovoljno ako je pesma samo lepa: non ѕatіѕ eѕt pulchra eѕѕe poemata. Jer nije stvar, naravno, u ovolikoj ili onolikoj valjanosti samoga

U Temišvaru se tada pevala pesma koja hvali Savu Vukovića, kandidata banatskog: ...Brat-Mađari, Naši parničari, Nek' ga čuju I neka priznadu Kako

3. novembra 1821. Lukijan Mušicki GLAS HARFE ŠIŠATOVAČKE Liro-didaktičeska pesma, dar na Novo leto narodnoj serpskoj junosti.

1831. Vladislav Stojadinović Čikoš PESMA Tražiš ti iskrenog, brate, prijatelja, Il’ dvoličnoga? Tog naći ćeš svagdi na Putu.

Nestrpljivo, znam, želiš čuti tko je Taj retki junak kog’ mi pesma slavi, Razberi samo sve srpske heroje, Ah’ tko će brati sve cveće po travi Od kojeg vence glas naroda poje Na

I kraj groba svoga, beruć stručak cvetka, Pevam pesmu svoju nemilog svršetka. Nikanor Grujić JOVAN SUBOTIĆ PESMA Zašto da se ja brinem, Zašt’ da se pečalim, Zašt’ ovaj svet rđavi Jošt većma da kvarim?

O, idi, divna nevo, Gde sreća za te cvati, I pesma nek’ te prati Tvog ručnog devera. U nove ideš dvore, Gde zaova cveće bere, I nova majka stere Od sadi-platna put.

Od oblaka runo nose I od zvezda pas imaju, Grudi nage, noge bose, Putnicima vak’ pevaju: PREDNjA PESMA VILA Oj, putniče, Samrtniče! Kad mudruješ, Tad luduješ! Od nas bežiš! Kuda težiš?

Oko groba vile staše, Smrtnu pesmu zapevaše, A kraljica nad svim’ viče. STRAŽNjA PESMA VILA Oj, putniče, Samrtniče!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

) Al’ meni pamet zane nesrećnom! BOŠKO: Da — al’ en’ i Vuje! Vujo zacelo ne zna lagati, A laže l’ pesma, on će kazati. Vujo! Hej Vujo! Ma ču li more, ne ogluvio!... VUJO: A što ću vi?... Ha?...

Ja je ne viđeh — Je l’ onoliko lepa gospođa Kol’ko je naše pesme uznose? KAP. ĐURAŠKO (za sebe): Pesma je uznosi? Ne znaš je, Boško, nis’ je video, A, takoreći, bi se stideo, Nisi pred njome klečô, strepio, Pred njenim

slepio — Nis’ je molio, kleo, preklinjô; Pred njome nisi boga pominjô Poljupcem usta da ti orosi; — A ne bi rekô: „Pesma uznosi!..“ VUJO: Lijepa?... Ne žnava ni srpski — kako lijepa? BOŠKO: Ma stas, i lice, oči kakve su? KAP.

Bojić, Milutin - PESME

VATRE 42 HEROSTRATI 44 POD LETNjIM SUNCEM 46 ZEMLjA OLUJE 48 VERA 50 DEUS DEORUM 52 SVAKIDAŠNjA PESMA 56 STRAH 57 SEVERNI BOGOVI 59 JESEN NA VARDARU 61 HIMNA POKOLENjA 63 POSLEDNjI

Sami u svome grcamo opelu, A čini nam se to je pesma dana, Pesma spasenja i života mlada. Krijemo prošlost s pohlepnošću vrana, Grcamo u snu večnih maskarada, A čini

Sami u svome grcamo opelu, A čini nam se to je pesma dana, Pesma spasenja i života mlada. Krijemo prošlost s pohlepnošću vrana, Grcamo u snu večnih maskarada, A čini nam se da

Tisuće inoča stezahu mi bedra. One behu bele ko sneg sa Selmona, pesma njina beše kao šumor kedra, Oči modre kao čivit iz Sidona I mirne kô nebo u indijske kalme.

S polja šumi pesma sa palmovih grana. On huknu, dok ruka požutela klonu, I otvoriv vrata glednu put Livana, Gde prah zvezda srebrom

Saloma, Saloma, bruji pesma vedra I slanom se pustom krici zdravlja ore, Sunce prži muška razdrljena nedra. ''Vaj, kako mi usta za poljupcem gore!

Tad, zapahnut Tobom, ja se pitam: Kuda? (1912) KORAČA DUGI NIZ MRTVACA SVAKIDAŠNjA PESMA Dani, kako tutnji vaš džinovski huk!

Snio sam te lepu, ali danas, jao! Razrivena zjape tvoja gorda nedra. Sa hramova tvojih pesma nije vedra A na tvoje čelo crn je sumor pao.

Opelo čujem i pesma crkvena Sipa na mene magline jesenje, Umorno plaču poljane i stenje, Modro je sve što beše tako rujno.

Šum beše čas zvonak, čas bolno razliven, Čas hladan i kao od olova sliven, Čas jedar kô pesma što pozdravlja svate. Prosnili smo bajke umrlih vremena, Osetili draži stalnosti i mena Što su nas stvorile

XXXII O, nek ti rekne taj poljubac, što se Svršava novim poljupcima, da je To usklik žudi koja večno traje, Pesma usana što se krvlju rose I preko voda čežnju strasti nose, Kupeći sunca i cveće i kraje, Žud ludih noći kada razum

Pitah na sve strane, Ustajte svetle da slavite dane, Veći ste od nas! Iz groblja se začu Iz svakog srca veća pesma teče No što je moglo gudalo da reče, Jer ljudi ćute kad vekovi plaču.

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

VIĆA (zagleda u notes): Prva strana prazna, samo jedan datum napisan. Na drugoj strani neka pesma. KAPETAN: Aha, pesma! Oružje, krv, revolucija, sloboda... To, to, čitaj, boga ti, Vićo! ĐOKA: Ja bih vas molio!

VIĆA (zagleda u notes): Prva strana prazna, samo jedan datum napisan. Na drugoj strani neka pesma. KAPETAN: Aha, pesma! Oružje, krv, revolucija, sloboda... To, to, čitaj, boga ti, Vićo! ĐOKA: Ja bih vas molio!

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Deseteračka epska pesma peva se najčešće uz gusle; može se i kazivati, dok je lirska pesma uvek čvrsto vezana za melodiju.

Deseteračka epska pesma peva se najčešće uz gusle; može se i kazivati, dok je lirska pesma uvek čvrsto vezana za melodiju. Od rukopisnih zbornika iz druge polovine 17. i početka 18.

Sledi knjiga "ženskih pesma" iz Hercegovine (1866), koje je sakupio Karadžićev saradnik i pomagač Vuk Vrčević, a Vuk Karadžić ih je pred smrt

Ova pesma dugog stiha - bugarštica - nastala, po svoj prilici, po zakonitostima oblikovanja istorijske epohe, odmah posle događaja

S druge strane, mnoga tematska područja evropske balade epski oblikuje izrazito jak epski impuls srpske poezije. Pesma o Majci Jugovića herojska je tragedija majke koja hrabro podnosi smrt svog muža i svih svojih sinova, do trenutka kad

isto tako slavnih muslimanskih krajišnika dele se pohvale i jednima i drugima, ali epska pobeda zavisi od toga čija je pesma.

Tako je i pesma Ropstvo Janković Stojana, podstaknuta stvarnim istorijskim događajem, uklopljena u internacionalni obrazac o povratku

istoričar, zaista je bio u carigradskoj tamnici i izbavivši se bekstvom vratio se u svoju kulu u Ravnim kotarima. Pesma iz Vukove zbirke živopisna je, sintetična slika sredine u kojoj pevač stvara, prenosi i čuva celokupan društveni i

s nekom drugom umetnošću - muzikom, igrom, pokretom, mimikom, ali sa svim tim umetnostima zajedno, narodna lirska pesma deo je svakodnevnog života.

tipa: monološki, dijaloški i narativno-opisni, koji se smenjuje ili upotpunjavaju, te od toga zavisi da li će lirska pesma biti jednočlane, dvočlane ili tročlane kompozicije.

I naša romantika, kao i drugde u Evropi, bila je prevashodno lirska. Kratka lirska pesma, po sadržini ispovedna, rodoljubiva ili meditativna, bila je glavna vrsta romantičarske poezije.

U drugima se javljaju setni tonovi i sumorna, elegična raspoloženja; među ovima je i najpoznatija njegova pesma Kad mlidijah umreti.

Jakšić, Đura - PESME

1856. JOŠ... Jedan dim još, jednu čašu, Jedna pesma, jedna seka! P’ onda zbogom, tamburašu! Zbogom, krčmo, zanaveka! 1856.

Moje tice lepe, jedini drugari, U novome stanu poznanici stari, Srce vam je dobro, pesma vam je med; Ali moje srce, ali moje grudi Ledenom su zlobom razbijali ljudi, Pa se, mesto srca, uhvatio led.

Nastasijević, Momčilo - PESME

OSAME 125 PRIČA 127 IZ MEĐULUŠKOG BLAGA 130 PESMA NEZNANCA (І) 131 IMALO MALO GOLUPČE 133 NINA MI NINA, SPI, BELA!

134 PESMA ODONUD BRDA 135 PESMA KOČIJAŠA 136 PESMA KOPAČA 137 PESMA DRUGOG KOPAČA 138 PESMA RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 14

134 PESMA ODONUD BRDA 135 PESMA KOČIJAŠA 136 PESMA KOPAČA 137 PESMA DRUGOG KOPAČA 138 PESMA RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 140 PESMA NEZNANCA

134 PESMA ODONUD BRDA 135 PESMA KOČIJAŠA 136 PESMA KOPAČA 137 PESMA DRUGOG KOPAČA 138 PESMA RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 140 PESMA NEZNANCA (ІІ) 141 IZ ĐURĐA

134 PESMA ODONUD BRDA 135 PESMA KOČIJAŠA 136 PESMA KOPAČA 137 PESMA DRUGOG KOPAČA 138 PESMA RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 140 PESMA NEZNANCA (ІІ) 141 IZ ĐURĐA BRANKOVIĆA 143 UVI

134 PESMA ODONUD BRDA 135 PESMA KOČIJAŠA 136 PESMA KOPAČA 137 PESMA DRUGOG KOPAČA 138 PESMA RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 140 PESMA NEZNANCA (ІІ) 141 IZ ĐURĐA BRANKOVIĆA 143 UVI MNjE, UVI 144 ĐURĐEVA PESMA

134 PESMA ODONUD BRDA 135 PESMA KOČIJAŠA 136 PESMA KOPAČA 137 PESMA DRUGOG KOPAČA 138 PESMA RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 140 PESMA NEZNANCA (ІІ) 141 IZ ĐURĐA BRANKOVIĆA 143 UVI MNjE, UVI 144 ĐURĐEVA PESMA (І) 145 VODI ME, POVEDI

BRDA 135 PESMA KOČIJAŠA 136 PESMA KOPAČA 137 PESMA DRUGOG KOPAČA 138 PESMA RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 140 PESMA NEZNANCA (ІІ) 141 IZ ĐURĐA BRANKOVIĆA 143 UVI MNjE, UVI 144 ĐURĐEVA PESMA (І) 145 VODI ME, POVEDI SLEPA 146 ĐURĐEVA

RASPEVANOG STARCA 139 PESMA VEZILjA 140 PESMA NEZNANCA (ІІ) 141 IZ ĐURĐA BRANKOVIĆA 143 UVI MNjE, UVI 144 ĐURĐEVA PESMA (І) 145 VODI ME, POVEDI SLEPA 146 ĐURĐEVA PESMA (IІ) 147 MARINA PESMA 149 MRE DESPOT 150 MOLITVA 151 PREPEVI 152 PESME

NEZNANCA (ІІ) 141 IZ ĐURĐA BRANKOVIĆA 143 UVI MNjE, UVI 144 ĐURĐEVA PESMA (І) 145 VODI ME, POVEDI SLEPA 146 ĐURĐEVA PESMA (IІ) 147 MARINA PESMA 149 MRE DESPOT 150 MOLITVA 151 PREPEVI 152 PESME IZ KRALjA DAVIDA RENEA MORAKSA 153 SLOVO LjUBAVI

ĐURĐA BRANKOVIĆA 143 UVI MNjE, UVI 144 ĐURĐEVA PESMA (І) 145 VODI ME, POVEDI SLEPA 146 ĐURĐEVA PESMA (IІ) 147 MARINA PESMA 149 MRE DESPOT 150 MOLITVA 151 PREPEVI 152 PESME IZ KRALjA DAVIDA RENEA MORAKSA 153 SLOVO LjUBAVI DESPOTA STEFANA

Il’ žal se stani u meni: s neba me strela ranila, tamna me zemlja pečila, te pesma mi je suzicom i kapljom krvi kićena? Il’ dah moj kad proteče, žal te za odbeglom tajnom?

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

stajalo, i u isto vreme slušao otuda svirku, gledao kako što jače noć, mrak, tišina i hlad, to jače otuda svirka, pesma biva i ovamo u čaršiji osvaja, opija.

Izgledalo je da je ceo taj kraj varoši gde je bila njihna ulica, odakle se čula svirka, pesma, zajedno i on sa njima se veselio i terao svadbu i da će ovamo, za svoj račun, odvojeno i on se veseliti, piti.

produži da se od kuće do suprotnog zida šeta, ide, da sluša kako iz suprotne [nove] kuće, preko ulice, razleže se pesma, veselje, burni klici i čak puške. Jer sada njega nema. Nema od koga da se stide, ustručavaju.

Mogu sada bez njega da se vesele do mile volje, veselo, srećno... [Jedina Mladenova pesma:] San me mori, san me lomi. Zaspati ne mogu... Dalje, mada je znao celu pesmu, nije je svršavao.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

nalazi pod korom (Bog da momčetu zlatne roge, i ono »probode koru, Al̓ u boru mlada moma, Pak zasija kao sunce«, nar. pesma, Sofrić, 26 id). Ali za bor vezuju se i više predstave. On može biti božanstvo.

bosansku pesmu u Danicu, 9, 1868, 65), a neveste ga u jelu »začaravaju« svojim muževima (narodna pesma, Vrčević, Pomanje, 32).

BREKINjA Elѕbeerbaum (ѕorbuѕ tormіnalіѕ). Brekinja, breka, brekulja (Šulek). O postanku b. kaže jedna naša narodna pesma ovo. Devojka je pasla jelene, pa je preterala stado preko neke vode, a sama nije mogla preći.

— Najhubavo cveće bršljanovo, Jer se vije uz borje zeleno, Kao momče uz lepo devojče« (nar. pesma, Sofrić, 53; slično i: SEZ, 16, 280). BUKVA Buche (faguѕ ѕіlvatіca). Bukva.

(ZNŽOJS, 22, 15). J. može imati veze i sa donjim svetom. Ona se sadi po groblju (GZM, 6, 154; SE3, 16, 337, narodna pesma), i u tom slučaju ona je senovita. J. se rado uotrebljuje i za mrtvačku žrtvu; kad ko umre, donose mu j.

u odnosima između momka i devojke, pri prosidbi i svadbi. Momak se, od milošte, baca na devojku jabukama (n. pesma, BV, 10, 1895, 77; upor. još starogrčku poslovicu Dіog. 6, 63; μήλω βάλλειν ‹= bacanje jabukom› i E. Rohde, Der grіech.

Humbabinu kedrovu šumu, u Epu o Gilgamešu). J. se upotrebljava i kao sredstvo pri odvajanju momka od devojke (narodna pesma, SEZ, 16, 307). J.

drvo, sadi i neguje uz devojku (BV, 11, 1896, 373), koliko iz činjenice da se ona sadi pored grobova (narodna pesma, BV, 10, 217). U narodnoj pripovetki o gonjenoj ženi duša podavljene dece privremeno se sklanja u j. (SE3, 41, № 64).

Inače l. nije mnogo cenjena, jer nema mirisa (»Ti si, lalo, divna i prekrasna, Al̓ mirisa ni za lijek nemaš«, narodna pesma, Sofrić, 145). LAN Leіn (lіnum uѕіtatіѕѕіmum). Lan, ćeten. L. se često upotrebljuje pri vračanjima.

O Badnjem večeru domaćin deli ukućanima n. (GZM, b, 385). Dragi dragu od milosti gađa narančom (narodna pesma, BV, 1 1, 277 — isto znači što i μηλα βάλλειν, v. gore pod Jabuka). O svadbi nevesta baca n. u kolo (BV, 16, 154).

Nevesta donosi svome mužu u kiti cveća nevena, da bi venuo za njom (narodna pesma, Vuk, 1, 645; Vrčević, Pomanje, 32). Ako devojci nikne n., uvenuće za svojim draganom (u narodnoj pesmi, Vuk, 1, 644).

u omoriku, iz nje poteče krv, i progovori glas da će ćuprija ostati i toga dana i do veka (GZM, 6, 368, narodna pesma). Ali o. ima značaj i u kultu, naročito u lustracijama. OD o. kore prave se lile za petrovdanske vatre (GZM, 6, 368).

Ilić, Vojislav J. - PESME

NOĆ 19 ŽRTVA 21 TIBULO 22 PROLEĆE 23 NA VESELjU 25 SAN 30 NEBESNI ZVUCI 33 JESEN 35 VEČE 36 ISPOVEST 37 GRM 43 PESMA 44 POD LjUPKIM NEBOM...

AVRAMOVIĆU 90 STARA PESMA 91 OMORIKA 93 CIGANČE 95 ANĐEO TUGE 96 OPROŠTAJ SA ŠAJKAŠKOM 97 NA ČARDI 99 (PLAŠLjIVO I MILO LANE) 100 VEČITA

O, pusti da njom pevam ja I sreću, bol i jad: Jer teško tebi ako ta Izumre pesma kad! 1881. LjELjO U čudnoj cpeću milja svog, Kô ljupki, mili dan, Veselo igra mladi bog, Uz liru i timpan.

pesmom, i blagim nebeskim glasom, On s tugom budi prošlosti davno vreme; I smerne zvezde trepere čudnim krasom, Dok pesma tone u beskraje neme... Sve strepi, sluša...

1883. PESMA Šaren leptir širi krila Kroz proletnji svet, Pa ih svija zadovoljno Sa cveta na cvet. Kad pomamni orkan dŷše I pomrači

Odjednom zabruja pesma, pa tiho kroz noć se krade, I Lada s čuđenjem zasta i pesmu slušati stade: Lakokrila ljubavi, Lepi Ljeljo, nestašni!

Sa cvetnoga prestola, Sa lancima ružičnim, Sa strelama zlaćanim, Vladaj nežnim srcima, Vladaj ljudskim životom! Još pesma prestala nije, a strašan vihar se diže, Brsno se zaljulja granje - i Ljeljo na zemlju stiže.

I jednoliko, sred tišine, Udvajajući noći kras, 3agrmi pesma iz daljine I tamburine zvučni glas; Duša mi čudne snove sneva, I ove pesme sva je plen... Odakle ide? Ko je peva?

1887. STARA PESMA To je stara pesma koju čitam sada, Mračna neka tuga u pesmi je toj; Ta me pesma seća na vremena mlada, Prošlost je u

1887. STARA PESMA To je stara pesma koju čitam sada, Mračna neka tuga u pesmi je toj; Ta me pesma seća na vremena mlada, Prošlost je u njoj.

1887. STARA PESMA To je stara pesma koju čitam sada, Mračna neka tuga u pesmi je toj; Ta me pesma seća na vremena mlada, Prošlost je u njoj.

sin je, davno nekad, željno gledô u doline A u veče pevao je setnu pesmu, punu bola, I na nju se odzivala druga pesma odozdola. Car je slušô pesme ove, pa u gnevu i u žaru, On zatvori svoga sina u visoku kulu staru.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

ORFELIN, MELODIJA K PROLEĆU 10 LUKA MILOVANOV, NA KNjIŽICU ZA NOVOLjETNI DAR 15 NIKANOR GRUJIĆ, MAJSKA PESMA 16 JOVAN SUBOTIĆ, MATI PEVA ŽARKU 17 JOVAN SUBOTIĆ, VIDA I ZLATAN SAN 18 JOVAN SUBOTIĆ,KOLEVKA 19 BRANKO RADIČEVIĆ,

KOVAČU 52 JOVAN GRČIĆ MILENKO, NESTAŠNI DEČACI 53 JOVAN GRČIĆ MILENKO, TICE SELICE 54 JOVAN GRČIĆ MILENKO, TEŽAKOVA PESMA U PROLEĆE 55 PETAR DESPOTOVIĆ (ČIKA PERA), VESELOST 57 PODACI O PISCIMA 58 HRONOLOGIJA POČETAKA SRPSKE KNjIŽEVNOSTI ZA

Stoga se „celinom svoga izraza i shvatanja“ Orfelin „obraća svetu detinjstva“ te svojim osobenostima pesma pripada dečjoj književnosti.

„Iz dositejevskog zahteva, u ravni dečje percepcije, pesma Luke Milovanova proističe odazov – želja da se nešto konkretno učini i sazda po meri i potrebama mališana.

Bliskošću svoje teme pesma iz ove zbirke „Na dan sv. Save Srbskog“ predstavlja svojevrsnu najavu pesme „Sveti Sava“ Vojislava Ilića pošto peva o

Na primer, humorističko-ironična pesma „Šetnja jednog stenografa po vašaru“ dočarava atmosferu vašara brojnim detaljima, portretima prodavaca, prosjaka,

dečak uspeva da preboli smrt ptice, mladić teško prevazilazi smrt drage, ali roditelj ne može da preživi smrt sina. Pesma u celini ne može predstavljati dečju lektiru, ali se prvi deo triptiha, imenovan kao „Dete i tica“, koristi u te svrhe.

Ova prva napuklina, „rana“ u infantilnoj svesti predstavlja i trenutak sazrevanja, prvu „lekciju“ o neumitnosti života. Pesma „Ribarčeta san“ („Cic“) takođe peva o suočavanju infantilne svesti sa stvarnošću i razočarenju koje ono donosi, ali kroz

Đačkim sanjarijama bavi se i socijalna pesma „Đački jadi“ Milana Kujundžića Aberdara (1842–1893), još jednog srpskog ministra prosvete (1886–87).

strane, razumevanje nemirne dečje prirode u potpunosti korespondira sa savremenom teorijom igre u poeziji za decu. Pesma „Nestašni dečaci“ posvećena je karakterističnoj dečjoj živosti, potrebi za igrom, osećaju „da je soba tesna“ i da se

Ha! Znam sad što ću, pisati hoću djeci malenu, ljepu, šarenu, knjižicu. MAJSKA PESMA NIKANOR GRUJIĆ Već se polja sva zelene, Topliji je sunčev sjaj, Sve su voćke odevene, Hajdmo, hajdmo dok je maj,

Let, let, let! Otputujte čilom srećom A dođite još sa većom Opet u naš svet, Let, let, let! TEŽAKOVA PESMA U PROLEĆE JOVAN GRČIĆ MILENKO Zeleni se mio breg, Sve na njemu živo; Dosta ga je beo sneg Zimuske pokriv'o!

Stanković, Borisav - TAŠANA

Posle opet odlaze. Čim se digne zavesa, čuje se naizmenično pesma slugu i sluškinja na raznim mestima, ma da se pevači i ne vide.

Čuje se svirka Cigana, čočeka i njihov dolazak. Ispred njih igrajući momak Kosta koji ih je zvao. Čuje se iz daleka pesma: Istambol da čika rir kete nalva, Kete nalva gitiler, vaj, kokona!

Oh, de, beže: »Veselo, Stojno, Veselo«. Svirka i pesma: Veselo, Stojno, mori, veselo! Što nesi uvek, mori, veselo? Da li ti je žalba, mori, za mene, Što ne smem, tugo mori,

Gde si bre, Saroše? Naše kuće opusteše bez tebe. Toliko teferiče pravismo, a tvoja pesma ne ču se tamo, kod nas. SAROŠ Ne pevam ja po porudžbini, po ćefu vašem.

Eto sutra, ako hoće, neka dođe. Samo docnije. Ja ću da ga dočekam.« I sad ti pravo kući i ispavaj se. Pesma i igra: Memete, more, Memete, Tri sela vikav na tebe, Četvrto selo Kulino: Koliko li im obljubi Sve mlade žene

Po svršenoj igri begovi, Cigani i čočeci odlaze. SAROŠ (ode za njima). ČETVRTI ČIN Čuje se pesma i svirka aga koji prolaze pored kuće Tašanine. Tašanina soba. U veliko dan. Po sobi posluje Tašana.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Razgovarati s njim nije mnogo vredilo, ali tiha njegova pesma, uvek druga i druga, godila je kao melem. „Možda je u njemu propao neki talent?” reći će neko.

bira kuda će proći: kroz lepo muško grlo na kojem jabučica podrhtava, kroz bele zube, na usne koje je sevdaliska pesma naučila otvarati se i zatvarati... Boško, Srba, neki lik čoveka ispod planine... Gospa Nola blaženo zadrema.

palanka, i još palanka na mutnoj, lenjoj i močvarnoj Tisi, na reci koja riba ima, ali kao da dušu nema, na vodi koju pesma ne peva.

Ali šumovi su razni i tajanstveni. Suva tužna pesma rita i njegove trščane flore. Zujanje i cilik insekata koji bolest seju. Dugi melanholični krici barskih ptica.

šestoškolac; i od njega, matematičara, čekamo neki divan most, „k'o ibrišim tanak, kao sablja oštar”, kako peva narodna pesma... Ta tri mladića naša, tri poeta. Prosto ne znam kako naše gospođice odolevaju.

Muzika se sve više pretvara u uzdržanu pratnju, a pesma u neki govor i ispovest. Pa se pratnja još stančala, a Milanu glas popeo u grlo s puno grčeva.

Bila je to valjda najveselija na svetu pesma jednog pukog siromaška koga sirotinja ne boli ni u jednom plemenitom centru bića.

Završavala se pesma pobednom strofom, kako je Branko u šali objasnio Pavlu, pobednom strofom jednog ćoravog čoveka. Kaže se u toj strofi:

Ja zaista volim bezbrižnost i šalu, i ako nije o radu reč, ja sam, ako hoćeš, i lakomislen. Znaš kako pesma kaže: Kulu zidam, bašču sadim, Ni na nebu, ni na zemlji, Već na grani od oblaka. E, to smo ti, ja i moja mati.

Veselo detinjasto smejanje. Odjedared se ču oštar pisak poljareve zviždaljke. Jedan, pa još tri kratka. Pesma se preseče. — Čovek je u nevolji. Šta može biti? Nije još suviše kasno. — Odjeknu još pucanj iz puške, i onda ništa više.

I ličila joj je emancipacija, ličilo joj je da se malo pozuba sa sudbinom. Kaže narodna pesma : „Zorenu višnju niko ne trga” — pa se višnja razbrekće kao da se i koštica pretvara u meso i sok; prostije rečeno: Nata

” kako kaže naša pesma, naposletku umiranje bez dostojanstva i žalosti, smrt poslednjih, smrt poslednjega... — Ako hoćeš tragedija, ako hoćeš

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

Ja bi želio da se stara ona pesma: »Znaš li, dušo, kad si moja bila« lako ne zaboravi. Ovu da svaka devojka dobro naizust nauči pređe nego što počne

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

SVETOGA SAVE 22 SVETI SAVA NA SVOME IZVORU 23 KOSOVO POLjE 24 KOSOVO POLjE 25 VEČERA NA KOSOVU POLjU 26 KOSOVA PESMA 27 BOJ NA KOSOVU POLjU 29 VENCONOSAC SA KOSOVA POLjA 31 BOJOVNICI SA KOSOVA POLjA 32 KOSOVO

CRNOGA BORBA 36 CRNI BORBE 37 RUŽA NAD ČEGROM 39 ZAPEVKA 40 SMRT CRNOGA BORBA 41 PESMA ĆELE-KULE 43 POVRATAK U BEOGRAD 45 POVRATAK U BEOGRAD 46 GORNjA TVRĐAVA 48 TERAZIJE 49 VRAČAR POLE 50 NEBOJŠA

krunicu I zaćutala (1950—1971) SAVIN IZVOR Moj zaludni hodu Na Savinu vodu (Srpska narodna pesma) SAVIN IZVOR Bistro oko u kamenu Otvoreno zasvagda Četvorostrukim poljupcem štapa Sanjivim zelenim trepavicama Trava i

stolu Ogleda se večernje nebo I na nebu kraj sutrašnjeg boja Na desnu ruku venconosca Sleće kos i začinje pesmu KOSOVA PESMA Ja kos Crnorizac među pticama Sklapam i rasklapam krila Činodejstvujem nasred svoga polja Pretvaram u kljunu Kap rose

mlekom hrane Usreći i njene sluškinje zvezde Koje je uživo srebro oblače Pevam I palim jedno pero iz levog krila Da mi pesma bude primljena BOJ NA KOSOVU POLjU Jašemo pevajući poljem U susret oklopljenim zmajevima Naš prelepi vučji pastir S

nebeskog konjanika I svoje zvezde verenice I letimo zajedno kroz plavet Odozdo nas prati Oproštajna pesma kosa VENCONOSAC SA KOSOVA POLjA Drži na dlanu svoju odsečenu glavu Svetlozarnu svoju zadužbinu I sunčevu namesnicu U

crnim frulama Vezanim crnom kosom udovica Glava će mu sijati Krunisana crnim zracima Crnoga sunca Kada se probudi PESMA ĆELE-KULE Svetozaru Brkiću Zamenilo si nam okati suncokret Slepim kamenom nelicem svojim I šta sad čudo Izjednačilo

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

JEZICI 65 MATEMATIKA 69 FIZIKA I HEMIJA 77 MRTVI JEZICI 82 PRVA LjUBAV 88 PRVA I POSLEDNjA PESMA 93 DRUGA LjUBAV 100 OD TREĆE DO ZAKLjUČNO DVANAESTE LjUBAVI 104 Q. B. F. F. F. S.

Zbog tih batina Persa me je omrzla i tako se svršila moja prva ljubav. PRVA I POSLEDNjA PESMA Napisao sam svega dve pesme u životu i sa obema sam toliko stradao da sam se zarekao čak i da ne čitam više stihove

Moja prva pesma bila je uvreda jedne žene, a moja poslednja pesma bila je uvreda jednog kralja, a kad se uzme u obzir da su kraljevi i

Moja prva pesma bila je uvreda jedne žene, a moja poslednja pesma bila je uvreda jednog kralja, a kad se uzme u obzir da su kraljevi i žene najosetljivija i najosvetljivija stvorenja, onda

Moja prva pesma, koje se ja ne sećam dovoljno, rekonstruisana bi otprilike glasila: Poranila gospođa Anica U nedelju prije jarka

Na prozor se mlada isturila, Glavom šeta i levo i desno, Očekuje Paju sekretara, Jer će tuda u Načelstvo proći. Pesma je napravila senzaciju, kao što je uostalom i red kad se je dan nov i mlad talenat javlja.

I, odista, pesma je doprla do gospođe Anice pre no što sam ja i slutio, i načinila čitav lom u dotle mirnoj apotekarevoj kući.

Tako me je prva pesma oterala u aps, a to će me isto postići i sa poslednjom pesmom. Punih sedam godina ja sam se, mada me je to grdnih muka

— Jesam! — odgovorio sam, pošto je u meni opet sujeta pobedila čoveka. — Ali, molim vas, to je jedna šaljiva pesma, nema smisla shvatiti je tako ozbiljno.

— Pa onda — branim se ja dalje — ta pesma i ne odgovara potrebnim uslovima za jednu pesmu. — Ali ona potpuno odgovara uslovima koje traži krivični zakon za

— Trebalo bi, ali, znaš kako je, mnogi se izvuku. I obično se izvuku oni koji napišu rđavu pesmu. — A tvoja je pesma bila dobra? — Sve sudije prvostepenog suda i sudije kasacije tvrde da je dobra. — A koliko su te osudili?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A ko zna šta i one druge čeka na daljem putu... Lica su potamnela od umora i splasnula od gladi. Pesma je odavno zamrla, razgovori su prestali.

Svakom je vojniku dato obojeno jaje, a kao predovoljstvo dobili su i vino. I, posle toliko vremena, razleže se pesma: Višnjičica rod rodila... Od roda se salomila... Već po Uskrsu počelo se govoriti o našem skorom pokretu za Solun.

Major Panta prevodi Englezima, koji paze da ne propuste nijednu reč. Neki čak i beleže. Onda traže da se pesma još jednom ponovi. Kao da je pušten sa neke opruge, zalete se Kosta i razdra se iz sveg glasa: Tamo, tamo daleko...

Zato se sada ne čuje ni pesma, ni šala. Ali na licima njihovim ne vidi se ni trag od kakvog straha. Idu stegnuta srca, pribrani.

Petrović, Rastko - PESME

da je čudno bolje; beli se drum u beskraj sve više izmeđ borja, sa njeg će na Kumov Put neosetno preći nam žudi; briše pesma moja: to oblak češlja kosu gorja.

plavog ni planine, samo: krkati, hrkati, čmavati i groktati, biti gnusna, ogromna, drhtava plazma: a time prestaje ova pesma i nastaje krvavo otupljenje.

ah, jedan dva! U Beogradu, XII 1921. Prva pesma Otkrovenja TAJNA ROĐENjA O crvenilo mi doteče iz matere Svetlost, čuj, iz doma gde se ne vraća Plameni zrak, čuj!

Tek tog trenutka On poče da govori. U Beogradu, H 1922. Poslednja pesma Otkrovenja PROBUĐENA SVEST (JUDA) Proći će kroz život misao, Zalogaj presni mesa kroz telo, Čoveka, koji je toliko pio

Ovu je pesmu napisao pesnik kada se posle petnaestodnevnog planovanja rešio da putuje. Ova je pesma moto u knjizi Planovi; prvi se stih rasteže kroz celu knjigu, pa i kroz život pesnika.

Možda se protivurečim! Mene bi bilo čak stid da se nikako ne protivurečim: i ova proza je jedna pesma. I veliki filozof naturalizma doneo je istinu o ljubavi: ljubav je polna.

gledam kako, ko davljenici, tonu: Sva jučerašnja patnja ovde se oslobodi, I sve nadanje koje poveravah nekome o snu, Ko pesma da je ptice malaksale na gnezdu, Koja ni sama ne može više pogledati tu zvezdu, Toliko na svaku svetlost prepadaše

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Nije bilo te opasnosti iz koje ga mač ne bi mogao izbaviti i nije bilo čoveka ni zveri koju pesma svirale ne bi bila u stanju da pripitomi. Čega je imao da se plaši?

Kasnije to niko nije znao. Ali, otkuda ribarske priče da su dečak i riba govorili i smejali se? Otkuda pesma o Marijanu i Srebrenki?

široko nebo nad ravnicom, dečaci postajali brkati, strogi očevi, a sve tanji, sve srebrnastiji bivao starac, sve tiša pesma zvona. A onda svanu i jutro u kojem zvono ostade nemo. Kao kamen je tišina pritiskala selo, a nelagodnost rasla.

Dole, u travi činilo mu se da čuje neko kucanje, neko čangrljanje iz kojeg se izvi tiha i skladna pesma zvona. — Gle, sat s klatnom! — uzviknu dečak, podiže uvis svoj pronalazak i postavi ga na stolicu bez naslona. — Kuca!

Od sreće žena zapeva, a pesma pođe niz livadu i šumu, zajedno s pričom o stolici. Tako i do grada stiže, do ušiju najbogatijeg čoveka u gradu.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Otac ljut, prek... VASKA (prekorno): Hajde, Stano! Što si takva? STANA (odlučno): Neću, ne! Iz bašte se čuje pesma i igra. STANA (slušajući im pesmu, briše suze). VASKA A što plačeš? STANA Pa kako da ne, Vaska?...

Sve tamo, s tom Koštanom... VASKA A što? A tebe zbog njega strah? STANA Strah me! Na ulici graja, pesma. STANA (pokazuje Vaski): Eto v’iš... A tamo, s njima, i on je. VASKA (jetko): A, za njega, ne boj se!

Koliko se puta otac noću dizao, išao s pandurima. A tamo, kažu, sada čovek ne sme ni da priđe. Pesma, oro, puške! Pa i krv često legne. STANA (uplašeno): Jao, Vaska, jao! Zato majka cele noći sedi.

ARSA Ama, brate, ne mogu sve sam, razumi! Treba to svi; ne mogu ja sam. (Sa ulice još veća graja, svirka, pesma i pucnji pušaka.) Eto, čuj! Već počeli i iz pušaka. MITKA (spolja): Sablju, mori, i pušku! Konja, Dorču mi izvedi!

(Tomi): Zbogom, hadži! (Odlazi.) Graja se već sasvim izgubila u daljini. Veče pada. Čuje se pesma: Slavuj-pile, ne poj rano, Ne budi mi gospodara; Sama sam ga uspavala, Sama ću ga razbuditi: Otići ću u

Iz daljine počinje da dopire svirka i pesma. Na stepenicama od kućice sede Marko i Magda, osluškujući. Svirka i pesma burnija i sve bliža.

Iz daljine počinje da dopire svirka i pesma. Na stepenicama od kućice sede Marko i Magda, osluškujući. Svirka i pesma burnija i sve bliža. Počinje da se razabiru dahire, zvon čampara i pesma: Kraj Vardar mi stajaše, T’nke puške frljaše.

Svirka i pesma burnija i sve bliža. Počinje da se razabiru dahire, zvon čampara i pesma: Kraj Vardar mi stajaše, T’nke puške frljaše. MARKO (odlazi ka kapiji i vraća se radostan): Gazda, gazda!

TOMA (izdiže se): Eh, a sada kad bi još i onu! Ali ne znaš je ti. Stara je to pesma. U moje doba, kad ja beh mlad, tad se ona mnogo pevala. Tvoja majka, Salče, pevala mi je. (Salčetu): A, Salče?

Naučila si je? SALČE (zaradovana): Zna, hadži, zna. (Sećajući se): Ama, teška je i stara ta pesma! TOMA (zadovoljan): Eh, kada bi još i to! A bakšiš hadžijski! I to ne celu pesmu. Kraj samo. On mnogo kazuje.

(Stiska se za glavu): Od straha mi, sinko, već pamet iziđe. Izdaleka graja, svirka i pesma se razbira. STOJAN (pokazujući rukom odakle dolazi pesma): Ona, majko, ona!

Izdaleka graja, svirka i pesma se razbira. STOJAN (pokazujući rukom odakle dolazi pesma): Ona, majko, ona! KATA (odlazeći): Oh, Ciganka je, sinko, ona! Utrči Marko.

Šantić, Aleksa - PESME

7 Ja ću u čašu ljiljana Utopit s dušom žar ceo, A pesmu o mojoj dragoj Pevaće ljiljan beo. No pesma drhtati mora Kô poljub usna joj strasni, Što mi ga darova negda U čas slatki i krasni. 8 Nepomično, tamo gore.

I sjaju i trepte u jutarnjoj rosi, I gde pogled roni, svuda pesma zvoni, — Pa ipak u grobu ja bih ležat hteo, I uz jednu mrtvu dragu svit se ceo.

Za inat devojka pođe Za prvog čoveka što ga Na putu srete, i momak Vrlo je tužan stoga. To ti je stara pesma, No večno nova i mlada, I kom se desi — tom srce Puca na dva komada.

Labud ribnjakom kruži I peva, i pesma zvoni Sve tiše, i pevač beli U grob vodeni roni. Sve je nemo i mračno! Cvet je razduvan ceo, Zgasla je zvezda i

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

ogromnim uticajem bajke (koja se po sadržini umnogome podudara sa epskom pesmom) postepeno je nastala posebna epska pesma. To se, svakako, dogodilo već u varvarstvu.

“ U prvo vreme, i kad se izdvojila u poseban rod, epska pesma je po načinu kazivanja bila horska; tek tokom vremena ona je postala individualna pesma, a na kraju rodovskog i na

izdvojila u poseban rod, epska pesma je po načinu kazivanja bila horska; tek tokom vremena ona je postala individualna pesma, a na kraju rodovskog i na početku klasnog društva pojavili su se i profesionalni pevači (kao i profesionalni

U prvo vreme, i kao posebna pesma, ona je bila neodvojiva od muzičke pratnje, a kasnije je kazivana i bez toga. U razvitku epske poezije uočene su tri

rodovskog društva (Ilijada i Odiseja) i u ranom klasnom društvu (Ep o Gilgamešu, Mahabharata, Ramajana, Nibelunška pesma, Eda, Beovulf, Pesma o Rolandu). U razvitku epske poezije karakteristična je i uloga pevača.

(Ilijada i Odiseja) i u ranom klasnom društvu (Ep o Gilgamešu, Mahabharata, Ramajana, Nibelunška pesma, Eda, Beovulf, Pesma o Rolandu). U razvitku epske poezije karakteristična je i uloga pevača.

Bitna razlika između lirike i epike je u tome što su u prvoj pretežne emocije, a u drugoj događaji. No epska pesma nikad nije lišena lirizma, i obrnuto: u lirskoj pesmi uvek ima i epskih elemenata.

Razume se, naša narodna epika ne predstavlja takvu celinu kakvu predstavljaju, recimo, Ilijada, Odiseja, Pesma o Rolandu. Čak nema ni jednog jedinog ciklusa koji bi predstavljao takvu celinu.

A svaka od tih ličnosti započinjala je svoj veliki život upravo u trenutku kad je na ovaj način stvorena, kad je pesma o njoj progovorila, i svaka je od toga trenutka bila ne izmišljeni lik, nego prvi, najaktivniji borac koji budi

Međutim, naziv bugarštica je mutan: po jednima, reč bugarštica znači tužna pesma (od bugariti tužno pevati); po drugima, to je carmen vulgare, tj. pučka pesma.

pučka pesma. Bugarštice su se pevale u XVI i XVII veku u Dubrovniku, Dalmaciji i zapadnoj Hrvatskoj, i tada su i zabeležene.

Nežnija je samo pesma o njemu i bratu Andrijašu, ona iz XVI veka, koju je Hektorović zabeležio, i u kojoj Marko smrtno rani Andrijaša, i ovaj

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

ŠTA MI REČE Sadržaj SMEŠNA PRAŠUMA 3 UTORAK VEČE MA ŠTA MI REČE 4 DR 5 TELEFONIJADA 6 SMEŠNA PRAŠUMA 7 OVO JE PESMA O KRALjU 8 ZAMISLITE ZEMLjU SRBIJU 9 BIO JEDNOM JEDAN PETAR 10 CIPELE 12 BILA DEVOJKA MARA 13 BEGUNCI OD KUĆE 15 PERTLA

da sakrije Ćosavo mu lice Svima priča da se brije Kod šašavog brice Pa mu kao brica Smako brke s lica OVO JE PESMA O KRALjU Ovo je pesma o kralju Koji je voleo pralju U ono viteško doba Kad se volelo do groba Bilo je kod tog

lice Svima priča da se brije Kod šašavog brice Pa mu kao brica Smako brke s lica OVO JE PESMA O KRALjU Ovo je pesma o kralju Koji je voleo pralju U ono viteško doba Kad se volelo do groba Bilo je kod tog kralja Mnogo dobrih detalja

služi na putu Drug da se druži Sunce da kruži Sve nečemu služi Čamac da se rekom plovi Mamac da se riba lovi Pesma da se lepo peva Munja da kroz oblak seva Molba da se nešto moli A majka je da se voli DOMOVINA SE BRANI LEPOTOM

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

NA ČITANjE 94 MUDROST SLUŠANjA 95 SVEĆA JE MORE 96 POHVALA VEČITOJ MERI 97 POSLEDNjI DAN 99 SAN 100 GOSPODAR VODA 101 PESMA LjUBAVI I STRAHA 102 PEVAČ U3 STRUNE 103 UZALUDNI BEG OD LjUBAVI 104 PRSTEN NA PRSTU 105 IZ DAVIDA 106 TVRĐU MOJA PTICA

SRPSKOJ 118 VIRŠI NA VASKRESENIJE HRISTOVO 119 PSALM 120 PRAZNO MORE 121 POHVALA BESEDNIKU 122 FINIK 123 ŠTAPOVI 124 PESMA POSLEDNjEG PROROKA 125 EPITAF HRISTU 126 TKO?

I što naš gospodin jošte čini na vodi? Posvećuje sve vode, a i zli, ličući mu na krv. PESMA LjUBAVI I STRAHA Za koga je strah, — strah da mu je! A kome li valja imati čast i poštenje, čast budi mu!

Piše se da glas Gospoda Boga lomi kedrove; jedan je taj štap od korena Jeseova neprevijat. PESMA POSLEDNjEG PROROKA I ti, Jordane, reko, ujedno sa mnom zboreći popevaj, i veseli se s mučanjem u svome skorotečenju

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

A nije trebalo da ga pita ni gde je pesmu čuo ni od koga je pesmu naučio, a još manje je smeo da se ljuti, jer je ta pesma isuviše dobro poznata bila.

Ukratko reći, ta se pesma najradije pevala u ono doba kad i ova naša pripovetka počinje. Bila je čisto fatalna sa svoje prilepčivosti; i ko je

Ali ima što ne znate, a što ćete tek iz ove pripovetke saznati, a to što ne znate, to je to: na koga se odnosila ta pesma. Ta je pesma iz naroda; i bog zna ko ju je spevao, i na koju je Zonu mislio taj prvi kad je tu pesmu snevao!

Ta je pesma iz naroda; i bog zna ko ju je spevao, i na koju je Zonu mislio taj prvi kad je tu pesmu snevao! I ko zna otkud i na

svetu te je čak — kako tamo vele — „turio u pesmu“ čorbadži-Zamfira i neku lepu Cvetu, pa i sada se još peva pesma: Gospodar mi sedi na sandalija, gospodar mi pije ljuta raćija; gospodar mi zbori, Cveta ga dvori, gospodar se smije,

Uživao je u trofejima kao svaki dobar vojnik; a takav jedan ne mali trofej bila je i ona pesma o njemu i lepoj Katarini i ona nova igra koja se uz tu pesmu igrala, — a taje pesma: Igra oro kod grobljište.

jedan ne mali trofej bila je i ona pesma o njemu i lepoj Katarini i ona nova igra koja se uz tu pesmu igrala, — a taje pesma: Igra oro kod grobljište. i u oro Katarinke, a do njuma mlad narednik, lele, tugo, mlad narednik...

Jelke, tamničarke! Jelke, zulumćarke! Ela da igramo! Ela da trupamo! Prestade zamalo pesma, a igra traje i razvija se još lepše i još bujnije; čuješ kako zveckaju đerdani i dukati, i trupkaju kondurice i

Pa opet poče pesma uz igru: Za Rade komšijče, za naše seljanče, za naše seljanče, za mlado čobanče! Jelke tamničarke! Jelke zulumćarke!...

Jelke tamničarke! Jelke zulumćarke!... Ela da igramo! Ela da trupamo! Opet umuknu pesma i pevanje, a igranje i dalje traje uz svirku Cigana. Mane stoji, ne igra, gleda igrače.

Svršila se i ova igra. Odmaraju se i igrači — neki idu „nišaljci“ da se ljuljaju. Razleže se pesma s nišaljke, razgovor na sve strane, samo se drugarice ućutale. — Vaske, mori!

s neba, tiho veče se spušta na zemlju, a iz grla srećna i vesela mlada sveta razleže se kroz tiho proletnje veče setna pesma u kojoj se iskazuju beskrajna tuga, stara tuga, večna kao i čovečanstvo: Da znaješ, momo, mori, da znaješ, kakva je,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti