Matavulj, Simo - USKOK
— A sad da ti istumačim sve — nastavi knez. — Kad se nalaže badnjak u srećnim kućama pucaju puške, pjeva se i čini velje veselje, a u ojađelijem, kao što je moja, tadaj se najgore povrijede nezaliječene rane!
Igraše se oro. Sva ih omladina dočeka veselo. Poslije igre, svi navališe na Krcuna da pjeva uz gusle. On se dugo ščinjao, ali kad ga i Janko zamoli, poče pjesmu: kako je bosanski vezir pisao crnogorskom vladici
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
U refleksivnim pesmama vrste Crnogorac k svemogućemu Bogu, naročito u pesmama Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima, Oda suncu, spjevati noću bez mjeseca, Noć skuplja vijeka, u Misli (1844), visoko religioznog i
Kako sam prije trideset godina rekao o Brankovim pjesmama da onako treba da pjeva učen Srbin, tako bih sada o ovom vašem djelu rekao: tako treba srpski novelista da piše.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— E, onda nije ta — mudro zaključuje dosjetljivi Sava. — Kako će i biti, brate — smekšava se djed. On pjeva, pjeva nekako žalobitno kao da tri dana kruva nije jeo, a jadna mladica pogibe od plača.
— E, onda nije ta — mudro zaključuje dosjetljivi Sava. — Kako će i biti, brate — smekšava se djed. On pjeva, pjeva nekako žalobitno kao da tri dana kruva nije jeo, a jadna mladica pogibe od plača.
Ulazak partizana u varoš doživio je kao smak svijeta, naopak i bučan, gdje se bez potrebe pjeva, igra i veseli, dok je on jedini znao da je sve to samo pusta varka.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
ima vremena da te čekam, — i reče joj suviše: — Hajde u ono jezero onamo, zacrepni vode zelene, i od onoga drveta što pjeva grančicu očebrsni, i kad dođemo do tvoje braće, namaži ih da ožive.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Sunčeva majka u dvoru prede, vreteno sjajno u ruci pjeva, unuka traži u zore blijede srdita baka Mjesečeva; niti je sluša, niti je pita, čitave noći po nebu skita.
“ Putuje Ćosa kroz mrklu tminu, uz divlji klanac, pustome mlinu i pjeva gromkim glasom: „Niti se bojim lava ni vuka, da nekog bijem svrbi me ruka, požuri, dive, kasom!
Divu je Brki skuvao čorbu, pa više posla u šumi nema. Ide i pjeva: „Evo me živa, odsad se, ljudi, ne bojte diva.“ Al gledaj ovu nevolju glupu: u mlinu mišić živio suri, na torbi
Znali su uzrok njegova gnjeva, kad strašnu pjesmu osvete pjeva iz teške bure huk. Dok vrijeme zimi pospano teče i staroj kuli prilazi veče noseći sivi veo, kraj male peći,
S hukom se ruši, ne pjeva ništa, pomamno juri kroz razbojišta. Na krajnjem cilju, u jutra plava, trkače prima pospana Sava.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
VOJVODA MILIJA Čujete li kolo kako pjeva? Kâ je ona pjesna izvedena, iz glave je cijela naroda. I imaju razlog Crnogorci na nas dići prokletu gomilu.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Svi se obrnuše. Čovjek — ne, no pravi „divski starješina“ (što se u pjesmama pjeva) banuo iz grada pa se raskoračio na ulasku kapije.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Iza zime toplo, iza kiše sunce (biva). — Pripovijeda se da u moru ima nekakva tica, koja na ružnu vremenu pjeva (jer se nada lijepu), a na lijepu plače (jer se boji zla). Ja sam lanjski i onomlanjski!
Sunce sija, trava klija, na sve strane ptičice kliču, dok narod radi i pjeva; a tebi kiše i snijegovi padaju, vjetrovi dušu: niko od zime ni nosa ne smije na polju pomoliti! — E moj Đurđu!
nesretna nesretnice, nebom te i zemljom kumim, u morske širine, u morske visine, u duboke dubine: gdje pjevac ne pjeva, gdje krava ne riče, gdje ovca ne bleji, gdje koza ne veči, gdje pas ne laje, gdje dijete ne plače, gdje maša ne kuca,
! I vi ostali gosti, prišipetlje! Gle, kako su ušutili, pa navalili jesti! Da li ste iz glada pobjegli: nit ko pjeva, niti igra, nego kao gusenice jedu i piju, a ja siromah tepem se žedan i gladan! Zdrav bio, kume!
a on sve jednako čini znake ustima da ne mari ni najmanje, a sve jednako pjeva, pa najposle): — O đede Eleze, bolan! Ne pjevaj, umrla ti je žena!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
51. Koja voćka samo jednom cvati, a u vijek rađa. 52. Ko pjeva, kad drugi ljudi plaču. 53. Krava riče od Bosne, tele sisa od garave. 54. Kući ide,. a .u goru gleda. 55.
ništa ne manka ođe do samo tri stvari: Tica što zbori, drvo što pjeva i voda zelena.“ Ovo bi žao jednome od ova dva brata i reče: „Odoh tražiti ove tri stvari, da baš ništa ne manka.
ima vremena da te čekam“, i reče joj suviše: „Hajde u ono jezero onamo, zacrepni vode zelene, i od onoga drveta što pjeva grančicu očebrsni, i kad dođemo do tvoje braće, namaži ih da ožive.
ljenivac, stane mu zaviditi govoreći, da niko na svijetu lasnije od slijepca ne živi, a za to što mukte jede a uz gusle pjeva bez najmanje brige, te počne moliti Boga da oslijepi. Bog kao Bog, vala njemu, oduzme mu vid očinji, te ondar on veseo.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A šta će biti kad ga vide izbliza i kad ga čuju kako pjeva! Jer, zbilja, kažu i da pjeva divno... Najzad fra-Pinjata očisti stope.
A šta će biti kad ga vide izbliza i kad ga čuju kako pjeva! Jer, zbilja, kažu i da pjeva divno... Najzad fra-Pinjata očisti stope.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Budi k'o ptica sa sjevernih mora, Stanovnik magle i ostrva leda, Što pjeva žudno izmeđ' ledenih gora, Ne pitajući da l' je kogod gleda, I da l' je sluša; i sred mrtvog dola C'jeloga v'jeka
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Govori se, piše i pjeva o velikim ljubavima koje znaju da ispune čitav jedan ljudski život, da mu podadu smisao i svrhu, da zatrpaju sve jame
A mnogo se manje govori i pjeva o velikim doživotnim mržnjama, koje su kudikamo dublje, organskije, upornije nego velike ljubavi, i koje nas daleko
Sad dolazi rado k meni i pita me s osmijehom koji se umiljava: — Striko, hoćeš li mi pokazati onu kutiju što pjeva? A ja mu je ne pružim odmah. Malko otežem, da mu poraste želja, i pustim da mu potraje sasvim kratka neizvjesnost.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
To čuje car, pa zavika: — Idite ga nosite u moje hatove i moje konje, neće li ga ubiti. Sluge uzmu pjeva, pa ga ture u hatove, pa odu.
Već lijepo oćeraj i ti svoju kokoš u svijet kao što sam i ja svoga pjeva. A baba odmah prizajmi kokoš oko kuće, a kokoš se negdje sakrije.
a pojata gradi, kako se u mlin nosi a sijeno kosi; a sve ti prosto, ama čini mi se da ti ne znaš kako se u nas igra i pjeva, pa šta će mi tvoja nauka?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Litija ide polagano, naizmjence narod se moli i pjeva, a plamen voštanica čas drhti a čas se potaji u svijetlome vazduhu.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
kome svom, iako se znalo, da su njegovi stari sudili na Zmijanju, i da je on potomak od Zmijanja Rajka što se u pjesmama pjeva. — Kad ne mogu knezovati kô što su mi stari knezovali, neću da budem ni turski alabaš! — govorio je Relja ponosito.
Vješt Stankela, Bog ga ne ubiće, pa provlači sitno po strunji a grlo ukoritio, pa misli čojek: ne pjeva već zajedno sa strunjom plače, jeca, cvili.
Svijet se lijepo umrtvio od nekakva dobra i miline, pa diše. Svak veso, zadovoljan, svak pjeva, samo se pjesma niđe ne čuje. Jedini sam ja (plače) nezadovoljan, jadan i čemeran. Sudac: Šta ti je, Davide?
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
BV, 10, 1895, 28; 16, 1901, 364: »Da Bog dade te se ne udala, Dok ne vid̓la tri na nebu sunca, Dok ne čula kako riba pjeva, Dok ne rodi javor jabukama, Žuta vrba grožđem bijelijem«...; Vuk, Posl., 2187; Sofrić, 74).
v. javor i gusle; v. i Kuhač, Rad, 38 ‹1 idd›; javorove stalni je epitet za gusle: »U pjesmama se sve pjeva da su gusle javorove«, Vuk, Rječn., ѕ. v.
biti› u srpskoj narodnoj poeziji (»Da Bog dade, ti se ne udala: Dok ne vid̓la tri na nebu Sunca, Dok ne čula kako riba pjeva, Dok ne rodi javor jabukama, Žuta vrba grožđem bijelijem!« BV, 16, 364; upor. ibіd., 10, 28; Vuk, Posl., 1902).
i jednom rukom ga drži i okreće, a drugom udara drškom od noža ili od britve po njemu, i tom prilikom govori kao da pjeva: ,Kisni, goro, potkisni, Svi ti konji korisni, Majka ti je jalova, Okotila blavora I pletena đavola, Đavo babu valja...
̓« Verujući u moć ovih reči, »tako pjeva i ponavlja sve dotle dok koru s pruta ne svrne« (SEZ, 65, 1952, 161). Ječam.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I zaori se pjesma iz sveg glasa, snažno, zanošljivo. Gazda Jovo prati pjevanje u pameti, jer nikada ne pjeva. Rukama opro se o sto; blijedo, nabuhnulo lice produžilo se i uozbiljilo, kao kad neko preteže u jedan mah neopravdani,
I zapreo se življi razgovor. Žandar se tužio na raskalašnu mladost, koja po noći pjeva — kako je župnik javio— pogdjekad i sramotne pjesme.
On ih sve poznaje, i žao mu je što ne vidi mojih vrsnika, koji su u svijet pošli. Rogo, brat lugarev, pjeva na vas glas; do njega je stari Ante Rajić, a iza baldahina jedva sena štapu vuče otac mu.
Šantić, Aleksa - PESME
Odar su njezin široki velenci Od modrih trava. Tu, gdje ona sanja, Potoci šume u dubokoj sjenci I slavuj pjeva pod svodom od granja.
Mi bjesmo u raju, Jabuke slatke berući sa grana... Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju I rasipa se miris jorgovana. No sve je prošlo...
I Bog mu pomaže i njime se stara, A naš crni seljak crna hljeba želi. Na ubogom polju svoga zavičaja On ne pjeva pjesmu veselja i žetve... Samo šum žalosni robinje Neretve Hladan vjetar nosi preko pusta kraja. 1905.
žalima prska I baca duge na bokore trska, S talasom pljušti, i sjajna, i vedra, Kô galeb laki diže se i brodi, Pa pjeva suncu, nebu i slobodi, I kril'ma bije katarke i jedra. 1908. PROLjETNE TERCINE Nabreklo drvlje mladošću i silom.
Motika tuče, i u gole prsi Suhog težaka duša neba vije, I znoj mu kupi... Odjekuju vrsi — Proleće pjeva. No dok gospod bdije I na svom toplom srcu zemlju stiska, Ja vidim kako jedan crv se vije — Gmiže i puzi i polako
1907. SVIJETLI PUT Noć. Mirišu smreke i kadulje svježe. Mir. Ne pjeva slavuj sa noćišta svoji', Samo hučna voda kroz ždrijelo reže, Dok crn krupan jelen nad ponorom stoji.
Negdje ševa pjeva pri zahodnom zraku, I sijedi otac iguman, pun brige, Polagano čita iz debele knjige Oproštajna slova sirotnu težaku.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Zanimljivu belešku o hajducima ostavio je Vuk Stefanović Karadžić u Srpskom rječniku: „Narod naš misli i pjeva“ — kaže Vuk između ostalog — „da su u nas hajduci postali od turske sile i nepravde.
Tako Rade drumom pop̓jevaše, a začu ga dijete Grujica, pa kazuje Starini Novaku: „O moj babo, Starina Novače, neko pjeva drumom širokijem, a pominje goru Romaniju i u gori sivoga sokola, baš kâ da je čiča Radivoje: ja je čiča zadobio
Da li sestru u crno zaviti? Da li dati moju zaručnicu za Grujicu, sina Novakova?“ Tako pjeva Grčiću Manojlo, gledaju ga iz gore hajduci, gledaju ga, no im nije milo.
Da l’ mi sestru u crno zaviti? Da li dati moju zaručnicu za Grujicu, sina Novakova?“ Tako pjeva Grčiću Manojlo, gledaju ga iz gore hajduci, gledaju ga, no im nije drago.
Tako pjeva Srijemka đevojka, ona misli niko je ne sluša, al’ to Rajko i sluša i gleda, pa doziva Margitu đevojku: „Sele moja, Marg
svojoj kući objesiti; i tako po tim mjestima junačke (ili, kao što se tuda već zovu, slepačke) pjesme niko drugi i ne pjeva osim slijepaca i, po Bačkoj, đekoji žena (koje bez gusala pjevaju).
1 Tako, putnik kad dođe u kakvu kuću na konak, obično je da ga uveče ponude s guslima da pjeva, a osim toga putem po anovima i po krčmama svud imaju gusle, pa putnici uveče pjevaju i slušaju; a ajduci zimi na
svi ljudi nisu podjednako daroviti, i „kakogođ što jedan čovek ljepše i jasnije govori od drugoga, tako i pjesme pjeva i kazuje“. U tome pogledu — između svih ljudi koje je Vuk sreo — najviše se odlikovao Tešan Podrugović.
(Momčilu) krilata konja, kojega jedni u ovoj pjesmi nazivaju vrancem, jedni doratom, jedni đogatom, a ovdje se pjeva Jabučilo i, kratkosti radi, čilaš i čile“. U Momčila sablja sa očima, tj. sablja na kojoj su naslikane oči.
Povodom stiha i pusti mi staroga Toplicu Vuk kaže: „U drugoj pjesmi, koja je upravo kao početak ovoj, pjeva se da je otac Toplice Milana bio otprije zatvoren u Varadinu, pa su ova trojica bili otišli da ga otmu, te i njih
pjevač prema ostalijem pjesmama kazao; a gdješto sam se i povratio k Fortisu, što sam čuo da se u narodu govori i pjeva“. Vuk završava primedbu ukazujući na „smjesu narječija, osobito bosanskoga i čakavačkoga“.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
“ — Aha, evo Strica! — poveseli se Mačak. — Prepao se pa pjeva. Ih, a još je u društvu s magarcem! Istrčao je na put i još poizdalje povikao: — Ej Striče, pjevaš li to da odagnaš
Izdaleka posmatrano, sve je to ličilo na nekakvu starinsku povorku Turaka i hajduka o kojoj pjesma pjeva: ... Kad prođoše Turci Lijevljani, provedoše iz gore hajduke...