Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
A ono što je čedno ubila, ogreje usnom ruža Budima. Ja mišljah smeh su letošnje bulke, drhtava plazma po burnom tkanju, a to je vreme, u očajanju, raspuklo bilo nuline nulke, taj impuls tvorben, porfir ništine, čiji
Petrović, Rastko - PESME
) da li priroda onda mora da me prizna, ali je prevazilazim. Kao ogromna plazma sred dahtanja, žvaćem oblake zelene šuštave, sva moguća društva i slave su komika tada; pa da opštim, zaboravim da
više ni duboko plavog ni planine, samo: krkati, hrkati, čmavati i groktati, biti gnusna, ogromna, drhtava plazma: a time prestaje ova pesma i nastaje krvavo otupljenje.