Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Bio je pognuo glavu i video je sebe, među mnogim ogledalima, kao da postoji još jedan Isakovič, koji ponavlja svaki njegov korak i,
da divno mirišu „rezedoi i lipoi“, ali, kad bi mu Ana rekla da je dosta, i da želi da se u kuću vrati, Višnjevski bi pognuo glavu i rekao: „Slušaju!“ Sve to njegovo ludilo, međutim, prekinuo je tek Pavle.
Petar je bio dobar na pištolju. Trifun, ko zna zašto, bio je pognuo glavu. Pavle mu je dovikivao: „Pucaj, matori! U glavu!“ Trifun je svega jednom promašio.
Bilo je očigledno da joj je Petra jako žao. Milovala ga je, kad bi pognuo glavu, po licu. Otac se deteta, siromah, u strahu da dete ne umre, u dete pretvorio.
Pavle je bio pognuo glavu – posede još malo, pa ode. Nije mogao da sluša više o ljudima, koji gube, i nalaze, sreću, ni o ženama, koje
međutim, da nešto, u svemu što se oko njega zbiva, nije u redu, a slutio je, i to, da se nalazi umešan u neku mađiju. Pognuo je glavu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Među visokim zidovima videla se uzana i plava površina neba, nepromenljiva i čista. Aranđel Isakovič beše pognuo pleća, još više, od umora, posle duge vožnje, i osetio da, u stvari, od ovog njegovog susreta sa patrijarhom zavisi njen
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
I hoću, sad, evo! — I poče da se vrti po sobi, kao da nešto traži čime će ga ubiti. Stojan samo ćuti, pognuo glavu i čeka... — Hoću, evo, sad! — govori starac i odjednom viknu: — Ne, bre, sinko! Nemoj tako, molim te!...
Sviraju. Samo za Šabana, šupeljgdžiju, nema mesta. Izgurali ga drugovi ispred sebe, na svetlost. On pre krstio noge, pognuo se. Beli mu se čalma, crni koščato lice, a po beloj šupeljci u koju svira padaju krupni mu, crni i koščati prsti.
Još samo sneg što ne pada. Napred ide šegrt, nosi fenjer, osvetljava nam put. Za njim moj otac, visok, u čohanoj koliji, pognuo se i pridržava svoju majku, moju babu, koja geguca i spotiče se, za njima mi s majkom.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
I celu ovu masu zdravih i snažnih ljudi vode na gubilište. Evo, baš onaj mali pešak sa zabačenom šajkačom, pognuo se grešnik i ide možda da pogine. Ne možda, već sigurno...
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
A Gojko se pognuo, pa meri očima svaki svoj korak. Tek poneki put skrene oko u stranu, te više oseti no ugleda tanahnu figuru devojačku
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Nisam mogao da se ispravim; kao nad provalijom kad se klekne od vrtoglavice, pognuo sam glavu od ovog silnog gvožđa ispod sebe gorostasnog i ogromnog kao brda, pred onom dalekom, teškom, modrom prugom
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
On produži, a direktor, po svom običaju, pognuo nos, pa drema... Opisujući Teodorino junačko držanje, pade mu pogled na Danicu, koja seđaše u prvoj klupi i gledaše ga
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ferije poslije prve godine akademije. Nakon nekoliko jačih sukoba, djed je bio pognuo glavu i privolio da pođem na muzičke studije u Italiju.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Idući putom, beše pognuo glavu i tako zamišljeno gledaše preda se, kao i da ne opažaše kud prolazi. Poneki put se ukažu dve prave, oštre bore
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
u borbu, stao nasred polja, oči mu kao u mrtve ribe, zinuo, podigao i raširio obadve ruke, vrat ispružio a glavu malko pognuo napred, kao ono čovek kad čeka da ga pop miroše ili pokropi vodicom — pa tako stoji i ćuti.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Izbečio krupne, grahoraste oči, ne trepće. Svaki pokret prati; svaki udar odjekne u razigranom srcu. Stisnuo se, pognuo se — pomagao bi Jablanu da može. Zasjeniše mu se oči. Samo nazire kako se nešto pred njim vrti, vijuga, ugiba.
Sudac (na desnoj strani kraj prozora, zagnjurio glavu u knjigu, pa nešto mrmlja). Pisarčić (na lijevoj strani, pognuo se po stolu, pa brzo i oštro piše). David: Dobar dan, glavati, carski gospodini!... E, čekaj, blentavi Davide!