Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
A je l̓, harambašo? — Šta?... — upita Stanko, a usne stiskao da ne vidi družina kako poigravaju. — Kome li se to u goste spremamo? — Starim prijateljima. — Da te se nije zaželeo Ivan Miraždžić? — Jest, on glavom!
— I ja — reče Jovan. — A Lazar pobeže? — upita Stanko. — Sigurno. — Baš da ne uteče! — reče on, a usne mu poigravaju. — Pobratime! Surepe! Zavrzane!... Hajde sa mnom!... — A zar mi nećemo? — upitaše Jovan i Jovica. — Mnogo nas je!
Srce mu zalupa od bola. — Baš smo ti ude sreće! — reče. Ona ništa ne odgovori... Ali on vide kako joj poigravaju rumene usnice. — Ne da nam bog!... Znaš li, Jelice, da sam te željan!... Meni buknu obrazi samo kad te vidim!...
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
A one stvari oko njega, knjige, revolveri, sanduci, ćebad, bluze, karte, busola, poigravaju, tresu se, drhte, prete nešto kao da imaju dušu, i ako su mrtve, pa se Jurišiću učini užasno, kao da sve one u glas
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Koračajući, osećao sam kako mi članci pucketaju a ispod glatke i sveže kože listova poigravaju mišići kao da se spremam za neku veliku trku.
Matavulj, Simo - USKOK
na jatagan, pa je držim visoko i igram i popijevam po našem polju, a preda mnom silna vojska, sve ljudi bez glava, i oni poigravaju, a za mnom se razliješe prasak pušaka, ali se ja ne obzirem. — To je na dobro — istumači vođ.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
A drugo je Ita, a drugo je muž. A Ita je, Ita... Eh! I ponekad bi Anica padala, podavala se. Puštala bi da joj poigravaju prsa, snaga, da je obuzimlje i da se podaje onom, izvan pokojnikove kuće, zidova, kapije i drugom, novom, životu.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Deca me sreću, tolika deca. I sva ta deca prolaze tiho, sa spuštenim rukama. Ne poigravaju. Sva su uvijena u nešto crno i šareno, prepleteno, sa čega vise konci.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I leti tako sve okolo njega, iščezava, nestaje, i straćare preskaču kao jarci, i plotovi poigravaju, i sve stvari jure i beže od njega.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
I krov hrama, od kedrova drveta, pozlaćen je. Zraci zalazećeg sunca poigravaju po Mramoru, alabastru i zlatu. Vi ne možete oka da odvojite, dogod se ne ugasi i poslednji sunčev zrak.