Upotreba reči pojurili u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Borcima ovladalo neko oduševljenje za bojem. Oni bi sad pojurili iz šanca i jurnuli u Turke, ali im to starešine ne dadoše. — Neka, neka!...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Zatim su, uz viku konjušara, pošli. Bez ikakvog pregleda u kontumacu, izišli su iz Raba i pojurili, na putu koji je vodio u Ajzenštat i Vizelburg. Božič je imao odmorne konje i novog kočijaša, koji je poznavao okolinu.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Sa zastavom na čelu gomile, studenti su, sami, pojurili na žandarme, koji su nastupali. Do sudara je došlo na raskršću, kod hotela „London“.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Tu ćemo izaći neopaženi, jer svi rimski vojnici su pojurili u varoš da ovde pljačkaju. Stići ćemo lako do zaliva koji leži južno od varoši, iza planinskog grebena.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Grad im se u pakao pretvorio a po obrazu blato ošinulo, te jedan mimo drugoga pojurili gore ka Kaludri. Sve do svojega sela nisu od bruke smeli nikome ništa reći.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Novinari bi sa njihovim fotoreporterima pojurili u moju mirnu sobu za rad da moje ime i moj lik serviraju svojim radoznalim čitaocima kao da sam kakva filmska zvezda

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Činilo se da je i sneg koji pada prljav. I zaista: kada se sneg stao topiti pojurili su olucima i ulicama potoci crne, prljave vode.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Jednom je dječake letnja kiša zatekla iznenada na pašnjacima pod samom planinom. Trkom su pojurili do polurazvaljene čobanske kolibe, kad tamo, pod ostacima niska krova, sjedi glavom — ko? — Lunja!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti