Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Nije bio ništa bolji nego Božič. Ni slađi. Ni nežniji. Brzo se pokajala. Ovoga puta, međutim, bila je očarana i sva upaljena. Ali, pomisli, nije ni njena mati u životu sreće imala.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Nek moje vino polije ovaj čaršav beo, da ne vidim na njemu njeno bledo lice, kad se pokajala pred Sudom i pala pred njim na kolena. A on joj se smejao besno, lagano, banaćanski.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
BABA Istina je, moj mile, duše mi! A kako bih danas pridizala kada visim nogama u grobu? Nego sam se jednom pokajala; volija sam poći pod gomilu sa svijema te smo toga lika no zla činit kako smo dosada, da ako mi lakše duši bude.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— 'Ajde sine, 'ajde, matorać moj, da sad malo porazgovaramo kao ljudi. — Pa onda, kao da se nečega setila, kao da se pokajala za ton, poviknu nekako strogo: — A gde je tebi maturantski štap? zašto sam ga kupila?
Jednom prilikom je ispričala i ono što je dugo krila u sebi, ali se pokajala, i ispravljala zatim stvar koliko je mogla. — Ne rade oni to uvek, samo u subotu, uveče, i ne baš u svaku subotu...
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
šetnja kroz onoliki svet i ulice, i zato je i sama zaredila po mnogim kućama, navijala razgovor na onu stvar, ali se pokajala i ratosiljala jer je uvidela da je propala kao nikad dotle.