Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ona joj se smjerno poklanjaše, al’ od konja neće da odjaše. Izišle su seje Radulove, iznijele zlaćeno prstenje: „Odjaš’ konja, mila snaho naša!
A Miloš se s konja poklanjaše, te lijepo dara privataše. Drugi šura sablju donesao salivenu od suvoga zlata, — sablja valja mlogo bila blaga, opasa je