Upotreba reči popuje u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Jedva su ga zadržali. Đurđe, koji je još uvek verovao da Trifunu svraka nije popila mozak, poče da mu popuje da će mu se i husari sirmijski i ceo svet smejati.

Mlada je i lepa. Mužatica. Mnogo mlađa od nje. Eto to je. Čestnjejši Isakovič joj onda, kao neki pop sa amvona, poče da popuje, da je pogrešila što je muža, sa švalerkom, ostavila.

Posmatrao je Božiča sa prezirom, koji svaki mlad čovek oseća, kad mu mator čovek popuje i preti. Mladost u nama, u takvoj prilici, smeje se i klikće, kao što oluja grmi, u oblaku.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

u svojoj jazbini, najposle konačno uvide da je postao smešan i uzaludan, kao neki matori, odebljao pop, koji jednako popuje, ali koji u stvari nije više ni za šta.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Ko da imaš vodenicu na Dnjepru! BLAGOJE: Sit sam ja tvoga zvocanja, i to odavno! I nisam ja dete, da mi se uvek popuje! GINA: Kad se naliješ tom rakištinom, nisi ni čovek! BLAGOJE: Pravićeš ti mene jednom od blata!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti